I tako dani idu. Ne dam da tuga prevlada, čak i kad bi drugi kukali.
Sunce mora sjati u svakom danu, ma koliko oblaci prekrivali nebo.
Srce je neposlušan organ. Kad nećemo da volimo, otkucava uzalud,
kao stari bicikl, a kad hoćemo da zavolimo nekog tko to potpuno
zaslužuje, neće pa neće. Ničim ga podmititi ne možeš. Srce zna
što hoće. Ne vrijedi ništa onom što zove svakodnevno i podsjeća
na svoju trajnu ljubav, kojem je sve lakše u životu kad pomisli na
mene, što voli uzalud. Ne vrijedi ništa ni onom što već lupa glavom
u zid, ali je zid tvrđi i glava će stradati. Reče neko mudar da je
lakše pomjeriti planinu nego pomjeriti svoje usne i reći: “Oprosti“.
Tek ta riječ otvara vrata neposlušnog srca.