U torbi imam futrolu sa mnogo korisnih sitnica često potrebnih
meni i drugima. Zatreba li nekome šećer ili nožić, konac i igla
ili škarice, znaju da će ih naći kod mene. Često mi je u
nabavkama koristila i mjerna traka.
U nekom povratku s puta ulazim u autobus. Pričljivi kolega koji
voli pametovati sjedi za volanom i mudruje koja je udaljenost
od njega do volana. Kaže 30 cm, kolege naokolo imaju drugačije
procjene. Stajem pored njega, vadim iz torbe mjernu traku,
izvučem je, izmjerim od njega do volana i kažem: „45 cm!“
Dok se autobus zacjenjivao od smijeha, trebalo je vidjeti
njegovo zapanjeno lice:„Zašto nosiš metar?“
„Pogodi!“
(Bluz 2017.)