Društvo književnika Beograda je organiziralo zanimljiv
poetski dijalog. Moderator je bila Ljiljana Surić Lambić,
a poetska oružja ukrstile su Anka Stanojčić i Sladjana Belko.
Ljiljana bi zadala neku riječ na koju bi obje poetese
pjesmom kazivale svoje impresije.
Naprimjer, na riječ "Zagrljaj" evo oba odgovora:
Anka
Zagrljaj
Nježan i topao
snažan, pun strasti,
onaj koji tjera strahove
i sve utvare.
Kad ga imamo
mislimo da će uvijek trajati,
da nam pripada,
da je naš.
Tražimo riječi
da dopune zagrljaj,
da budu jače
od njega.
A njemu riječi
nisu potrebne.
Kad ga izgubimo,
tek onda shvatimo
šta znači jedan
zagrljaj.
Sladjana
Majčin zagrljaj
Majka, sinorodica.
Ona je vazda
krilo, tvrđava, utjeha.
Krila daje da polete,
Odlepršaju iz gnijezda.
Tvrđava u kojoj se
uvijek skrivaju.
U tom skutu
traže Utjehu.
U njoj stanuju
zagrljaj, osmijeh i
Ljubav. Materina.
Kada su kazale što su namjeravale, pjesmama su postavile
pitanja Ljiljani i ona je odgovorila otpjevanim stihom,
iz šlagera "Čamac na Tisi" i "Piši mi".
Na zahtjev publike da se druženje nastavi, književnik
Srećko Aleksić je predložio prozni nastavak, pa su obje
spisateljice svojim pričama dopunile večer. Utisak svih
prisutnih: nedostaju nam ovakvi književni događaji!
Post je objavljen 27.11.2021. u 00:49 sati.