Fruška gora u svojim skutima čuva 16 pravoslavnih
manastira, među njima i manastir Beočin, oko 20 km
od Novog Sada.
Ženski manastir Beočin na obroncima Fruške gore
pominje se prvi put u drugoj polovini 16.stoljeća, u turskom
popisu. Ne znamo tko je bio ktitor i kada je nastao.
Glavna manstirska crkva izgrađena je u tradicionalnom
srpsko-vizantijskom stilu sa gotičkim elementima.
Ikonostas su polovinom 18. stoljeća radila tri velika
majstora. Pjevnice je oslikao Georgije Zograf.
Mnoga čuda se vezuju za ikonu Presvete Bogorodice
Beočinske, za koju se vjeruje da je stara preko 500
godina.
Na izlasku palimo svijeće za zdravlje i za upokojene.
Tri vjerne druge zadovoljne su boravkom u manastiru
Čak su nas poslužili kafom, čajem,
kiflicama i divnim kolačima
Iza porte se nalazi park star 150 godina.
Podigli su ga baštovani iz Pariza koji su održavali dvorac
u Versaju za vrijeme arhimandrita Dimitrija Brankovića.
Razlog za malu kopiju versajskog vrta je vjerojatno taj
što je manastir nekada imao veliko imanje ali i dionice
u rudniku.
U sredini je fontana okružena mnoštvom listopadnog i
zimzelenog drveća kao i žbunastog rastinja koje nije
uobičajeno za ovo podneblje.
Na izvišenju iza fontane je i prelijepa kapelica.
Park smo promatrali preko ograde obavijeni mirisom
četinara. Iako nije u punom sjaju, njegova otmjenost i
dalje plijeni.
(nastavit će se)
Post je objavljen 19.01.2023. u 05:09 sati.