Marketing
Perunike bole, zar ne?
Ovu pričicu dugujem gogoo.
Davno prošlo vrijeme, živjeli smo u Metkoviću prije selidbe
u Makarsku. Bila sam član dječje ekipe koja se pela svuda
i znala svaki kutak Metkovića. Pored Neretve, u centru grada
nalazio se lijepo uređeni park. U njemu su jednog proljeća
cvjetale perunike. Djeca ko djeca, ubrala su poneku. Naišao je
čuvar i pojurio nas. Većina djece je izjurila uz stepenice parka.
A ja, pametnica, našla da se verem uz ogradu. To je znatno
sporije od stepenica, ustanovila sam kad sam dobila batine
od čuvara, jer je jedino mene uhvatio.
Godinama poslije toga i sam pogled na perunike me je bolio.
Prošlo je jako mnogo godina dok nisam oprostila cvijetu koji
nije bio kriv za dobijene batine.
Post je objavljen 04.03.2020. u 05:12 sati.