Marketing
Životna tržnica
S godinama je kao s tržnicom. Kad ujutro izađeš u nabavku, ti si
svjež i odmoran, a na tržnici bogatstvo izbora, svega po volji, samo
gledaj šta bi uzeo. A popodne, ti si umoran, a na pijaci samo ostaci,
ono što drugi nisu izabrali. Ni ti nisi ono što si nekad bio. A kvalitet
ponude na tržnici slab. Pa gledaj, odgovara li ti ili ne. Nešto moraš
jesti. Uzimaš i slabiji kvalitet. Vraćaš se kući nezadovoljan. Eh,
kako je to bilo u moje vrijeme, kažeš. Ni ti nisi kao u to tvoje vrijeme.
Tržnica još manje…
Vrijeme prolazi. Ne pita nikoga za dozvolu. Mijenja ljude, mijenja
okolinu. I na kraju ostavi samo sjećanja na sve što smo prošli,
doživjeli. Neke nježne otiske ili grube ožiljke u duši. Mnogo čega
bismo se rado oslobodili, zaboravili, prebrisali gumicom
kao da nikada nije postojalo. Ne ide. Onda bar da iz toga izvučemo
pouku, pa se sjetimo ponekog dobrog dijela priče. Nije sve bilo crno.
A sa lijepim uspomenama koje nisu dobile neograničen vijek trajanja,
nego ih je život prekinuo kad je on planirao, šta s njima? Rastegnuti
ih na ostatak života kao podsjetnik da smo živjeli. Da ne zaboravimo
nikada.
A kao da bismo mogli zaboraviti?
(Bluz 2017)
Post je objavljen 28.06.2020. u 05:43 sati.