Marketing
Rumunjska 3, Maramureš
Maramureš (rum. Maramureş) je oblast za sjeverozapadu
Rumunjske. Ime „Maramureš“ je rumunjskog podrijetla i znači
„Veliki Mureš“. U pisanim dokumentima prvi put se spominje
1199. Oblast rumunjskog Maramureša predstavlja danas
najudaljeniji dio rumunjske države od prijestolnice Bukurešta.
Maramureš obuhvata dvije velike doline (gornje Tise i središnjeg
Samoša). Na jugu i sjeveru granica je prirodna u vidu planina iz
Karpatskog sistema, na istoku se nalazi klisura, koja odvaja ovu
oblast od Transilvanije, a na jugozapadu Samoš odvaja Maramureš
od Krišane. Čeka nas zanimljiv i dug put duž granice sa Srbijom,
pa Mađarskom pa Ukrajinom.
Živopisne brdske predjele presijecaju rijeke izuzetno bogate vodom.
Maramureš je od davnina poznat po drvodjeljstvu, odnosno izgradnji
kuća i crkava od drveta. Na listi UNESCO nalazi se osam crkava
iz Maramureša. Glavni grad je Baia Mare.
Većinsko stanovništvo rumunjskog Maramureša su Rumuni (oko 2/3),
ali postoji značajna mađarska manjina (oko 25%), dok Ukrajinci čine
oko 3%. Rumuni su tradicionalno stanovnici planinskog i brdskog
dijela Maramureša ka istoku, a Mađari nizijskog, zapadnog dijela
uz granicu sa matičnom državom. Ukrajinska nacionalna manjina
živi na sjeveru pokrajine uz granici sa Ukrajinom. Pored njih ovdje
u znatno manjem postotku žive i Nijemci i Romi.
Kad vidite ovakve kapije, znate da ste u Maramurešu
U Baia Mare s ovog mjesta, ispred Etnografskog muzeja, pruža se
lijep vidik na sabornu crkvu, najviši toranj u Rumuniji i Stefanovu
kulu u starom dijelu grada.
Najbolje se običaji, nošnja i svakodnevne navike upoznaju u
Etnografskom muzeju, pa idemo vidjeti kako Maramureš živi.
Suvremena kuća u Maramurešu izgleda ovako. Drvena i ukrašena visećim
điranama.
A nakon muzeja ići ćemo u tipično selo, u muzej sela.
Svaki kraj ima nešto po čemu je posebno poznat. Rumunjska treba
postati poznata po zgradama bez grafita, lijepim parkovima i dječjim
igralištima
A poznata je po dvorcima Transilvanije i po svemu čime je bogat
Maramureš. On je poznat po drvenim crkvama i Veselom groblju o
kojem će tek biti riječi.
Kroz prelijepe krajolike vozimo se u Surdesti, gdje se nalazi
prva od dvije drvene crkve pod zaštitom UNESC-a. Obje su
posvećene Sv. Arhangelima Mihailu i Gavrilu. Crkva se
kaže biserica (biserika).
Crkva u Surdesti je doskora bila najviša drvena crkva u Evropi, sa tornjem
čija visina iznosi 54 m, a ukupna visina 72 m i držala je taj rekord sve dok
nije podignuta nova crkva u Sapanci, koja je visoka 78 m. Drvena crkva u
Surdesti je sagrađena 1766. godine. Grkokatolička je. Prekrivena je
sivkastim ćilimima i ukrašena vezenim peškirima, vrlo lijepa.
Nije korišten nijedan metalni čavao, svi su drveni.
Ulaz 5 RON (leja), teoretski se slikanje dodatno plaća, to ipak
nisu naplatili.
Nastavljamo u selo Plopis gdje se nalazi druga
drvena crkva pod zaštitom UNESC-a, građena
1798. Pješačimo strmim putem.
Ulaz se ne naplaćuje, slikanje je dozvoljeno.
Siromašnija je crkva. Pravoslavna. Palimo svijeće.
Još malo divljenja izuzetnoj tehnici gradnje...
Jedna od najvećih atrakcija svijeta je Veselo groblje. Ovo
groblje je na prvom mjestu po posjećenosti u Europi, a u
svijetu je popularnija jedino Dolina kraljeva u Egiptu.
Da bismo tamo stigli, vozimo se preko planinskog prevoja
Karpata.
Prelazimo rijeku Izu.
Prolazimo Sigethu Marmatei (Siget Marmatei) na ušću rijeke
Ize u Tisu.
Stižemo u selo Săpânţa (Sapanča) samo 3 km od granice s Ukrajinom.
Prolazimo kroz plavu kapiju, koja najavljuje glavnu atrakciju sela.
Veselo groblje - Cimitirul Vesel, Merry Cemetery, sa šarenom
crkvom ukrašenom izvana .
Ovaj neobičan običaj ukrašavanja križeva
započeo je slikar naivac, Stan loan Patras
koji je sagradio prvi ovakav spomenik
davne 1935. On je do svoje smrti 1977.
godine napravio preko 800 spomenika.
Groblje, rad lokalnih zanatlija, čuveno je po drvenim križevima
uglavnom plave boje sa duhovito sročenim epitafima i slikama
u naivnom maniru, koje prikazuju karakteristične scene iz
života pokojnika.
Seljani su prikazani bojama koje imaju tačno određeno značenje:
svjetloplava zvana “Plava Sapanta” znači nadu i slobodu, žuta
predstavlja plodnost, zelena život. Crvena boja označava strast,
a crna brzu i iznenadnu smrt.
Danas je Veselo groblje muzej na otvorenom, turistička atrakcija
i dragocjen izvor prihoda za selo. Ovdje vjeruju da je smrt svečani
i veseli čin, što ima veze sa lokalnom Dakijskom kulturom.
Grobovi su specifični jer imaju šarene slike koje prirodno i
poetično opisuju ljude koji su tamo pokopani. Oni često
prikazuju prizore iz života preminulog, pa i način njegove smrti.
Svakodnevni život pokojnika takođe je tema na nadgrobnim pločama.
Moguće je vidjeti muškarca na traktoru ili ženu kako prede vunu.
Očigledan je i napredak i promjene u načinu života mještana jer su na
starijim grobovima prikazani brojni konji, dok su na novijim više
zastupljeni automobili.
Ovo je jedan od najčešće slikanih križeva.
Nastavljamo u selo Barsana (Bârsana), do manastira Barsane,
pod zaštitom UNESC-a. Prvo se osvježavamo u lijepom restoranu,
pa se penjemo do manastira.
Šarmantno selo krasi predivan manastirski kompleks izgrađen
od drveta i kamena, smješten na blagom uzvišenju i okružen
divnim voćnjakom. Zbog svoje ljepote i duhovne važnosti
manastirski kompleks Barsana nalazi se na UNESCO listi
svjetske kulturne baštine.
Manastir je osnovan početkom 14 stoljeća, da bi bio potpuno
uništen 1791. godine. Nakon više od 200 godina manastir je
kompletno obnovljen i danas privlači veliki broj posjetitelja i
vjernika. Posvećen je dvanaestorici svetih apostola.
U sklopu kompleksa otvoren je muzej u kome se
nalazi kolekcija starih knjiga i ikona. Manastir
je ženski i u njemu trenutno boravi 11 monahinja
koje vrijedno rade i održavaju manastirski
kompleks. Evo ih u povratku s polja.
Prelijep kompleks sa tri crkve i konacima, sve u visećim
điranama i ružama. Glavna crkva je prelijepo oslikana.
Idealno mjesto za odmor.
Vraćamo se, a ne ide nam se...
A navečer nas čeka slavlje u hotelu
i topla večera
Post je objavljen 05.06.2020. u 07:10 sati.