Bijele ruže u Norveškoj

Marketing

Udruga čiji sam član željela je da im održim predavanje
o mom hodočašću u Norvešku, na grob mog djeda,
internirca na Krvavom putu. Ispričat ću skraćenu verziju.

Mnogo podataka izvukla sam iz knjige preživjelog
logoraša Ljube Mlađenovića, koji mi je poklonio knjigu
s posvetom:

Preciznije cifre dao mi je norveški istoričar Knut Flovik
Thoresen

Da Norvežani poštuju nevine žrtve i da održavaju sva
spomen mjesta, znala sam, ali da i kralj Norveške
redovito posjećuje ta mjesta, nisam znala.

Putokaz su bile fotografije koje mi je ostavila tetka,
koja je uspjela otići na očev grob šezdesetih godina
prošlog stoljeća. Zavjetovala sam se da ću to uraditi
umjesto mog oca,koji je prerano umro.

i evo me nad Norveškom

Mali odmor u Oslu, oko kraljevske palate

Vigelandov park

Oslo

Polazim 1100 km sjevernije, u Bodo

Put vlakom uz fjord

U prelijepom gradiću Rognan dočekuje me netko
dotad nepoznat, a sada netko moj, Dejan i brine
o meni naredna tri dana.

Pokazuje mi nezaboravnu ljepotu Rognana
i fjorda.

Dana 13.8. krećemo po Krvavom putu, koji su gradili
logoraši.

Crveni krst, koji je krlju ubijenog brata Miloša nacrtao
Marjan Banjac, a Norvežani ga održavaju crvenom
bojom 80 godina! Dirljivo i potresno do suza!