Da vam postavim pitanje: tko piše ljepše komentare nego postove?
Preciznije, jako rijetko piše postove, koji su odlično napisani ili
dokumentirani, ali kad ima što reći, ostavi takve komentare drugima
da bi svaki mogao biti poseban mali post. Pogodili ste?
Vjetar u granama, j.
Vezuje ga Zaprešić
Ali voli da ide stazama koje nisu opće poznate, kad god može.
Na margini mog bloga je njegova misao:
"Nije li to smisao putovanja - da težimo postati bar malo
bolji ljudi koji će dobro što ga u nekom času drže na dlanu
dijeliti s drugima oko sebe?"
(j.)
"Postoje mjesta na kojima se u jedno sliju mnoge dobre sile pa nas
privlače i stalno im se vraćamo, kako bismo doživjeli dobrotu i
ljepotu što ih daju."
(j.)
Pritom stremi visinama, ne sitničari, zaobilazi svakodnevne
gluposti, nastoji vidjeti ono važno u čovjeku u prirodi. Cijenim
takve ljude, zato cijenim j.
Dobronamjerno će pomoći savjetom kad se neka rana otvori.
Ali nikad se ne nameće, sam zna koliko bole problemi
u obitelji i ako ne može pomoći, bar neće odnemoći
glupim prepirkama, koje su ovdje prečeste.
"Neki nam datumi obilježe život, ali to su tek vanjski znaci: važno
je trajno živjeti suštinu, puninu, uživati u malim stvarima i ljudima
koliko je moguće davati osmijeh"
(j.)
On je iznad toga. Među običnim ljudskim građevinama, on je dvorac.
Stamen i dostojanstven.
On zna zašto sam izabrala kompoziciju ovog autora..
i dovoljno je da on zna: Josip Slavenski - Moja pjesma
Post je objavljen 07.02.2020. u 05:54 sati.