Pero i njegov bicikl

petak, 06.05.2011.

Una 2009

Ako vam se ne da čitati, ove, kao i ostale slike s ovog putovanja možete vidjeti ovdje.

Isplati li se 5 sati se truckati sa autom za 8 sati vožnje biciklom?

Cestom uz Unu nizvodno od Bihaća sam u mladosti biciklom prošao čak dva puta. No, osim sjećanjem, nisam mnogo zabilježio drugim načinom, recimo foto-aparatom. Zbog sklonosti izbljeđivanju tokom vremena, sjećanje je dosta nepouzdana metoda arhiviranja. A što su sjećanja na te vožnje postajala sve više i više maglovita, to se sve više i više bistrila ideja o ponovnom posjetu Uni -„jedne i jedine“ kako su je stari Rimljani nazvali.
Na Hrvatske željeznice po pitanju prijevoza bicikala nisam mogao računati kao nekad na željeznice „one“ države, pa je ostala upotreba vlastitog limenog četverotočkaša, kao način i sredstvo rješavanja problema prijevoza. Ovaj put sam dobio i suputnika u obliku Denisa s kojim sam se petljao putovima kroz Ličko polje koje nije u Lici (vidi „Krk – Delnice 2007“))
I tako smo jedne subote, dobrano prije 6 ujutro, na auto stavili bicikle, u auto sebe i opremu i pravac relacija Požega –Novska – Dvor na Uni, gdje smo stigli dobrano iza 8 sati. Našli parkiralište, skinuli bicikle, stavili na njih (i na sebe) opremu, zaželjeli autu ugodan odmor (a on nama ludi provod) i (konačno) krenuli. Od Dvora vozimo se nekih kilometar i pol, do graničnog prijelaza koji se nalazi točno ispred Bosanskog Novog na mostu preko Une koja ovdje, u stvari, i čini granicu između Bosne i Hrvatske.

Posljednje jutarnje pripreme pred početak vožnje – jutro u Dvoru na Uni

Ulaskom u grad vidimo klasičnu gradsku vrevu subotom ujutro. Nalazimo na nešto kao uži centar gdje su i klupe za odmor putnika-namjernika. Parkiramo se i odlazimo po opskrbu tekućinama potrebnim za prvi dio današnjeg puta. Sjedamo na klupe (a jesmo puno i vozili!) vadim svoj doručak kupljen još jutros u Požegi i zajedno sa ovdašnjim jogurtom polako, s guštom, objedujem. „Prvo fruštuk, ondak na put“
Dok ja doručkujem, Denis i neka od lokalnih ljepotica se promatraju ispod oka – Bosanski Novi - centar

Kad sam „privezao dušu“, konačno zapravo i krećemo. Izlaskom iz grada gužve na cesti nestaje a ona (cesta, a ne gužva) postaje široka, novog asfalta, blago krivudava još uvijek u hladovini. Zajedno sa cestom krivuda i željeznička pruga kojom sam u djetinjstvu putovao na more pa se polako prepuštam smjesi impresija koje trenutno upijam s uspomenama sa ondašnjeg putovanja.
Dužina hladovine svjedoči o još uvijek prisutnom jutru

Okoliš je brežuljkast, obilno zelen, a Unu ili vidimo ili čujemo. Ako je ne vidimo, vidimo kuće uz nju čija je namjena od obiteljskih za stalno stanovanje do vikendica, kakva je jedna brvnara, sagrađena od drveta.
Kuća od drveta sa kamenim dimnjakom

Nedaleko od te brvnare zastajemo radi prvog od slapova na Uni koje ćemo danas vidjeti. Nije bio visok, ali je dodatni dojam stvarao privid uljaste tekućine pri nailasku vode na sedrenu barijeru.
„…Ulje je na vodi…“

Nakon 5-6 kilometara od Novog, dobrodošlicu u Unsko-Sanski kanton nam želi džambo plakat Turističke zajednice tog kantona. Nedugo iza te dobrodošlice nailazimo na slapove Une gdje se zadržavamo bitno dulje od planiranog, a da nam zbog toga nije nimalo žao. Naprotiv.
Ti slapovi su dio onog zamagljenog sjećanja čija se slika, sad kad ponovo promatram prizor ispred sebe, ponovo bistri i postaje impresivno oštra.

Eto zašto je Una „jedna i jedina“

Bistra, kristalno čista, modrozelena voda rijeke prvo lijeno, kao gusto ulje nailazi na sedrenu barijeru da bi se obrušila niz nju u čisto bijelu boju pjenušanja iz kojeg izlaskom mjehurića zraka bijela boja iznenadno, kako se pojavila tako i nestaje a Una dostojanstveno , onako kako je i došla do sedre tako i nastavlja dalje ne obzirući se puno na naša lica, tom ljepotom hipnotizirana pogleda i nesvjesno otvorenih usta. Prizor koji se promatra u tišini, ne pričajući.
Gracioznost

I stojim tako ukipljeno i promatram ne trepćući, pa se pitam kad je to krenulo i dokad će voda teći. Sve mi se čini „evo, sad će prestati“, jer vode nema više. Izgleda mi nerazumno rastrošno i krajnje besmisleno razbacivanje ovolikom ljepotom. Logičnije mi je da ova voda potekne tek tren-dva dok je mi promatrači vidimo, a potom se čuva kao neprocjenjiva dragocjenost, za neke druge ljude i neka druga vremena. Ali ne! Voda teče neprekidno ignorirajući sve nas koji ju ovako opčinjeno promatramo. Tom neprekidnošću i ignoriranjem nam kazuje koliko smo sitni, maleni i beznačajni za nju. Nje je bilo puno prije nas i biti će je puno poslije nas i zbog toga smo u odnosu na nju to što jesmo - ništa. I zato nam ostaje da je samo „pipamo očima“ i na kraju, kad se, zbunjeni ovom raskoši i razbacivanjem, odvojimo od nje, ostavimo tavom kakva jest. Da, nepromijenjenu u svojoj savršenosti, nastavi svoju pjesmu žuborenja u kojoj je životni put vrste kojoj pripadam za nju tek jedan tren i ništa više.
Pjesma žuborenja

I cijeli taj prizor je tik uz cestu kojom prolaze vozila žureći za svojim mahnitim ciljevima, i u toj žurbi ne primjećuju ovakvu ljepotu. A između ceste i Une čovjek, neki u nekom davnom dobu, smjestio je vodenicu. Ona odavno ne čini svoju svrhu, već ostaje kao spomen na neka druga i drugačija vremena roda ljudskoga kada je, bar nama sadašnjima to tako izgleda, stav i obzir ljudi prema prirodi oko sebe bio drugačiji, nekako se više nego danas tražila simbioza, suživot, a ne sam dobit.
Spomenik nekom drugom vremenu – Vodenica na Uni stiješnjena između ceste i Une

Teška srca, ostavismo prizor iza nas i nastavismo vožnju. Dolazimo do mjesta Otoka gdje se Una raširila u mirnu, skoro ravničarsku, rijeku. Takvu rijeku cesta prelazi mostom, ili bolje rečeno preko tri mosta koji su spojeni jedan za drugim. Nisu baš pretjerano široki, tako da se dva auta jedva, polako, mogu mimoići. Prolazimo kroz mjesto i nastavljamo i dalje izvrsnom cestom, ali ovaj put nam je rijeka s lijeve strane.

Otoka , raširena Una i svojevrsno tromostovlje

Uzak kolovoz na mostu

Nailazimo cestom pored restorana smještenog na drvenim stupovima iznad Une i obećavamo si ćevape u povratku.
Restoran

Kilometar prije Bosanske Krupe nailazimo na kamenolom s desne strane ceste. Pažnju nam privlači bager smješten visoko na stijeni. Nije mi jasno kako su ga do gore dovezli, a istovremeno odajem priznanje bageristi na njegovom radnom mjestu. Meni izgleda da je njegovo radno mjesto čista nadnica za strah.
Kamenolom ispred Bosanske Krupe sa bagerom na sebi

„Radno mjesto s posebnim uvjetima rada“

Iako nam je rijeka nakon Otoke otišla na drugu stranu ceste, željeznica nam je i dalje s desne stane. Pred Krupom obilazimo jedno brdašce kroz koju željeznica prolazi tunelom.
Cesta i željeznica

U Bosanskoj Krupi opet prelazimo Unu. Zastajemo na mostu da bi snimili kako Una ovdje izgleda. Iznad Une je stara utvrda koja svjedoči o važnosti ovog grada ove rijeke i ovog puta i u neki prošlim vremenima.

Pogled prvi s mosta u Bosanskoj Krupi

Pogled drugi s mosta u Bosanskoj Krupi

Nakon Krupe ulazimo u pravi kanjon. Željeznica je ostala negdje s druge strane Une. Od zelenila drveća je i ne vidimo. Litice kanjona su često potpuno okomite tako da mi ponekad nije jasno kako cesta ( a i željeznica s druge strane rijeke) pronađe sebi dovoljno ravnog tla.
Početak „pravog“ kanjona

Sama cesta se bitno suzila, asfalt je starijeg datuma sa čestim zakrpama, no, obzirom da promet skoro potpuno izostaje, vožnja nije nikakav problem. Problem, onaj slatki, je registrirati pogledom i ostalim čulima ovo kroz što prolazimo. Dodatnu poteškoću čini nam bujno zelenilo koje nam često zaklanja i rijeku i kanjon.
Pogled kroz granje na Unu i na okomite litice kanjona

Kad više nije bilo drugog načina, čovjek je morao sjeći komade brda da bi ubacio cestu. Cesta tada dobiva na egzotičnosti, jer nam je s desne strane,negdje dolje, Una koju više čujemo a manje vidimo, a s lijeve strane je okomita litica stijene.
Usječena cesta i ja koji držim brdo da se ne sruši na cestu

Ovaj dio ceste, uzvodno od Bosanske Krupe, bi dušu dao za reklamiranje biciklizma nekomu koji i bi i ne bi vozio. Promet nula, cesta bez (vidljivog) uspona, ali zato krivuda lijevo-desno, bujno zelenilo vegetacije i bujno modro-zelenilo rijeke, kad nam ta vegetacija dopusti, okomite stijene klanca… Sve u svemu, prava divota. Prosto je grehota žuriti. I zato smo nas dvojica sve sporije i sporije ali sve šutljivije i šutljivije vozili. I uhvatim sebe da vozim, onako, s noge na nogu, zvjerlam pogledom lijevo-desno i gore-dolje a u mislima nedefinirana magla. Pravo rečeno, ne razmišljam, konkretno ni o komu ni o čemu, nego sam se sav dušom i tijelom stopio s prizorima koji polako, tiho i nesmetano prolaze pored mene. Vozeći ovom cestom definitivno se uz minimum fizičkog napora dobiva maksimalni duševni efekt.
Iako vrrrrlo rijetko, ipak naiđe neki auto

Opet je bilo potrebno uklesati cestu

Bujno zelenilo vegetacije nam je ovaj put dozvolilo nesmetani pogled na rijeku

Još jedno od bezbrojnih pauza pri kojoj nijemo promatramo prizor ispred sebe

Klanac se malo raširio pa je željeznica opet prešla na našu stranu. I sad slijedi vesela igra mačke i miša između ceste i željezničke pruge. Čas nam je pruga s lijeve a čas s desne strane. Ili ju prelazimo standardnim prijelazom, ili je prelazimo mostom (nadvožnjakom). Ako se brdo malo proširi prema nama u obliku neke stijene, cesta je mirno i pacifistički obiđe (nećemo se s rogatim bosti), dok željeznica pokaže jednaku zadrtost držanja pravca i položaja kao i stijena pa nastali problem riješi tunelom.
Okomite stijene su s druge strane Une

Željeznica prolazi kroz brdo a cesta ga zaobilazi

Pri takvom jednom zaobilaženju stijene na njenoj okomitoj litici jedan cvijetak nam je pokazao kako je malo potrebo za (živu) sreću
Borba za život sa sretnim završetkom

A onda smo ga ugledali. S one strane rijeke na vrh brda u daljini su se nazirale zidine dvorca Ostrožac pored kojeg vodi današnji plan vožnje. Polako smo mu se približavali dok u nismo došli do mosta preko Une.
Dok cesta, po tko zna koji put, prelazi preko pruge, u daljini na brdu vidi se dvorac Ostrožac

Ali koji metar prije mosta, na koji treba skrenuti lijevo, sa desne strane je bio izvor. Obzirom da izvore i njihovu vodu posebno cijenim (jedino što je bolje od hladnog piva) slijedila je konteplacija mog duhovnog stanja u obliku umivanja i pojenja a potom i odmora u obliku sjedenja u hladovini i tupog gledanja pred sebe. To bude jedan od onih pogleda kada gledam a ne vidim, jer oči bez veze registriraju situaciju oko mene dok su mi misli ni sam ne znam gdje, niti znam kako su tamo dospjeli. Ali znam da mi i tijelom i dušom struji mješavina zadovoljstva, rasterećenja, odmora i uživanja u najpovoljnijem omjeru. Divota.
Bicikl se bacio u blaženi odmor, a ni ja ne izgledam bitno drukčije

Iz svega toga me Denis probudio uz napomenu da smo prešli tek polovicu puta, i to lakšu, pa bi, ipak, trebali nastaviti. Odmah tu ispred nas je poduža uzbrdica a sunce počinje dobrano grijati, pa zato nemamo mnogo vremena za bacanje. Prvo zbunjeno zbog iznenadnog spuštanja na zemlju, a zatim i nevoljko zbog prekida plovidbe duševnim prostranstvima, pokrenuh sebe i svoj bicikl, pređoh na drugu stranu ceste i dođoh čak do sredine mosta. Jesam puno i vozio!
A na mostu sam stao, ne zato što me uhvatila neka letargija pa mi se ne da dalje voziti, nego da foto-aparatom snimim pogled na Unu s mosta. A vrijedilo je stati.

Pogled s mosta

Nakon što sam uspio i taj most prijeći, pozdravio sam hotel Sedra sjetivši se doooobrog ručka u njemu od prije 20 i kusur godina. Trenutno (još) nisam bio gladan, a malo me brinula uzbrdica koja se ispriječila ispred nas.
Kao što sama slika kaže…

Cesta je bila bitno šira nego do sada ali je i promet bio bitno gušći nego do sada. Obojica smo se zainatili da ćemo uzbrdicu uzvući na, a ne pored bicikala. Isto tako se i sunce zainatilo da nam to uzvlačenje zagorča maksimalno koliko može svojim grijanjem. A vjetra ni za lijeka, baš po onom Maurphy-evom zakonu za bicikliste koji kaže da vjetar uvijek puše u lice osim pri vožnji uzbrdo. Svemu ovome su se pridružili šleperi koji su nas urlajući pretjecali vozeći tek nešto malo brže od nas ali zato su pri tome ispuštali dim iz auspuha kao omanja kuća pri hladnim zimskim danima. Naviknuti na potpuni izostanak prometa pri dosadašnjoj vožnji, iznenadila nas je ovakva džungla na asfaltu od prometa pri ovoj uzbrdici. Kasnije smo shvatili da je ova uzbrdica dio magistralnog pravca od Bihaća prema Velikoj Kladuši i dalje u Hrvatsku.

Una sa cestom kojom smo došli gledana sa cik-cak uzbrdice

Jedan od cik-cakova uzbrdice

Zastajali smo par puta da, kompletno mokri od znoja, u hladovini snizimo dah(tanje), tjelesnu temeraturu i puls, a ujedno da između granja drveća bacimo pogled na dolinu Une kojom smo u potpuno drugim, bitno povoljnijim uvjetima vožnje došli dokle smo već došli.
Cik-cak cesta kojom smo prošli, a daleko dolje se vidi Una, cesta pa čak i vlak

I konačno tabla mjesta Ostrožac. Cesta je i dalje nastavila uzbrdo ali odmah iza table mjesta bio je odvojak za dvorac gdje smo i skrenuli.

Zadihani i oznojeni ja pred Ostrošcem – bitno je da je glava u hladovini. Iza mene je skretanje desno prema dvorcu

Dvorac gledan s glavne ceste

Na ulazu u dvorac bila je napomena o ulaznici koju nismo mogli kupiti jer nije bilo nikoga da nam je proda. Blagajnik dobre duše je pri odlasku ostavio ulazna vrata otvorena, tako da smo nesmetano ušli u utvrdu dvorca.
Denis uzaludno pogledom traži blagajnika – srećom vrata dvorca su otvorena

Osim samog dvorca, zidine su ograđivale i neku vrst aleje/parka veće vodoravne površine u kojoj su osim drveća bili i neki kameni kipovi.
Ograđeni park ispred dvorca

Sam dvorac je bio temeljito i do kraja devastiran. Sve što se moglo odnijeti, razbiti i polomiti, odnešeno je, razbijeno je i polomljeno. Nikakvog namještaja ni bilo čega sličnog kroz prozore dvorca nismo vidjeli. Svuda samo pustoš. Jeza živa.
Nekad ulaz u raskoš dvorca a danas ulaz u tamnu stranu ljudske psihologije

Totalna destrukcija

Čovjek, kako to gordo zvuči. Na vrhu brda na prekrasnom pogledu na dolinu Une sagradio je ovo zdanje koje, gledajući ga iz daleka, u promatraču budi poštovanje i priznanje na volju, upornost, strpljenje i ustrajnost potrebno da se ovako nešto lijepo izgradi, a da se na kraju stopi s okolišem u jednu pažnje i poštovanja vrijednu cjelinu
A s druge strane neki drugi čovjek se isto tako s voljom, upornošću, strpljenjem i ustrajnošću trudio sve to razoriti, uništiti, devastirati tako da se smuči svakom promatraču, dakle opet čovjekom, koji zbunjeno promatra na jednom te istom mjestu svu ljepotu i raskoš ljudskog roda, a ujedno i svu njegovu sramotu i stid. I na kraju ispada, da smo u svom savršenstvu došli do toga da jedini, od svih živih vrsta mi čovjeci, među svojima imamo i jedne (specijalizirane za stvaranje) i druge (specijalizirane za rušenje). Prije me hvata stid nego ponos što sam pripadnik te živ(otinjsk)e vrste.
Da otjeram ta mučna razmišljanja, okrenuo sam se pogledu na dolinu Une s cestom kojom smo došli. Prekrasan prizor mi je postupno vraćao živost duši, i po tko zna koji put sam se vratio prirodi svaki put kad nisam uspio shvatiti ljude i njihove postupke. A ona je sa svojom već poslovičnom ravnodušnošću kada je promatram, nastavila i dalje gdje je stala ne obzirujući se na me. I baš to, ta ravnodušnost, ta nepromijenjenost, ta stalnost me svaki put impresionira, daje mi sigurnost u njenu iskrenost. Jer, divio se ja njoj ili ne ona je takva kakva jest najmanje zbog mog divljenja, a kad joj se već i divim, to joj ne smeta.

Pogled sa zidina dvorca na dolinu/kanjon Une i cestu kojom smo došli

Da pretjerano ne nastavim sada s jalovim pretakanjem iz šupljeg u prazno, pobrinuo se moj foto-aparat. Točnije njegove baterije. Jedne su se ispraznila a druge napunjene su u stvari bile „napunjene“ jer su izdržale tek dva snimka. A trećih nisam imao. Srećom, izdržale su taman toliko da snimim pogled na dolinu Une. U nastavku putovanja, pola kilometra dalje, na benzinskoj stanici sam kupio alkalne, jednokratne, baterije koje su bile dostatne za današnje putovanje.
Nakon uzbrdica od stotinjak metara, nastavak putovanja je bilo blago gore-dolkanje, da bi poslije nekoliko kilometara došli do raskrižja gdje smo mi trebali skrenuti desno. Ipak smo malčice produžili ravno, da,u dolini ispod sebe pogledamo razbacane kuće Cazina i da riješimo novonastali problem – glad.

Iako naš put vodi desno, produžili smo malo ravno…

…da vidimo razbacani Cazin

Smjestivši se u hladovinu velikog betonskog podzida, ja sam otišao preko puta u supermarket po logistiku. A u supermarketu, koji iz vana izgleda prekrasno, tehnički problemi s rashladnim uređajima, tako da hladnjaci, i pića i hrane, nisu radili, iako u bili puni sadržaja. Nisam htio riskirati (tko zna od kad) toplim sirevima i jogurtima, pa sam za objed, uz kruh, uzeo konzerve i topla piva.
Moderni izgled izvana, a iznutra problemi s hladnjacima

Niti je neki zavidni ambijent, niti je neki zavidni jelovnik - utaljivanje gladi

Ručali smo sa pola teka, jer osim gladi nismo imali dodatne motivacije za jelo, pili toplo pivo (bljak!) i prebacivali sebi što nismo stali na ćevape kad smo prolazili pored onog restorana na stupovima iznad Une.
Po završetku ovog mučenja od ručka, vratili smo se nazad stotinjak metara do raskrižja i skrenuli, sada lijevo, prema, kako nam je putokaz pokazivao, Bosanskoj Krupi. Par stotina metara, nakon prolaska kroz (neko?) mjesto, prošli smo pored muslimanskog groblja sa dvije džamije, stare i nov
e.
Stara…

…i nova džamija, jedna pored druge

Put je nastavio gora-dolikanjem, sa dosta malih naselja razbacanim svuda uokolo. Po minaretima džamija zaključujem da je ovdje većinski muslimanski živalj. Inače je okoliš simpatično blago brežuljkast, kuće, u manjim grupicama, razbacane svuda uokolo, šume relativno malo, pa prevladavaju obrađene njive. Uglavnom, ako se naviknemo na ono gore-dolikanje, okolina izgleda blaga, simpatična i zanimljiva.
Mnogostruko gore-dolikanje, u pozadini šumovito brdo Velika Gornila

Brežuljkasti kraj s razbacanim kućama

U takvom okolišu posebno se ističe šumovito brdo Velika Gornila (ako sam dobro pročitao na karti) sa vrhom 797 mnm., kojem se postupno približavamo. A što smo mu bliži to su kuće sve rjeđe i rjeđe.
Sve smo bliži i bliži šumovitom brdu

Kad smo mu se posve približili, ostavili smo ga s naše desne strane, kuća je potpuno nestalo, a i naša cesta je krenula malčice dužom uzbrdicom, najavljujući neku vrst prijevoja.
Penjanje pokraj Velike Gornile

Prijevoj nakon kojeg slijedi duuuugačka nizbrdica

I konačno je sve krenulo nizbrdo. Ovaj put u bukvalnom smislu, krajnje povoljno i pozitivno. Ono blago, ali stalno i uporno gore-dolikanje umorilo je više moju dušu nego tijelo, tako da sam si konačno pustio gušta dužom, a povremeno čak i strmom, nizbrdicom. Denis je vozio ispred mene pa je, izgleda, bio sličnog psiho-fizičkog stanja kao i ja jer sam ga jedva, povremeno i s ozbiljnim teškoćama, pratio. Par puta sam krajičkom oka ovlaš snimio situaciju koja je promicala pored mene, za trenutak pomislio da bi bilo dobro stati i to snimiti, ali ugoda spuštanja, i munjeviti Denis ispred mene su brzo prevagnuli da od svega toga odustanem i da nastavim s ovim uživanjem u kojem se nalazim. Onda mi je bilo lijepo dok sam se s guštom spuštao, a sad mi je (ipak) žao što se nisam (malo) odhrvio užitku i stao zbog slikanja. Količina zla je konstantna.
Na ulazu u Otoku opet smo prošli pored onog restorana. Izgleda da nas je dobro držao onaj bezvoljni ručak, jer smo se nećkali, bil'-nebil' stali, pa smo ipak nastavili vožnju.

Neprobani ćevapi

Ako nismo bili gladni, bilo smo žedni, pa smo u samom mjestu stali da nešto popijemo, a i da se malo odmorimo i predahnemo.
Otoka Bosanska – centar

Kava i pivo u Otoci Bosanskoj

Ova današnja vožnja se polako primicala kraju i ostalo je, kao i svaki put pri svakoj vožnji, zadnji dio koji, umorni i zasićeni dojmovima, odvezemo mehanički, poluodsutno, u želji da se što prije završi.
Ali to ne znači da je ova vožnja promašena. Naprotiv.
Kao odgovor na pitanje s početka ovog putopisa, mogu reći: ISPLATI!. I to višestruko. Toliko da mi ova rijeka (više nego uobičajeno) ne da mira i stalno pokušavam složiti konstrukciju kojom bi se ponovo vratio na nju, „jednu i jedinu“ – Unu.


Sad, kad ste pročitali, ove, a i ostale slike s ovog putovanja možete vidjeti ovdje.

06.05.2011. u 21:00 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari

Komentare bilo koje vrste, molim pošaljite na
pero.dupcek@gmail.com

Neke od ovih putopisa na Engleskom jeziku možete vidjeti ovdje.

Retro

Priča Prva: The First Time Ever My Bike Saw The Camera
O prvom biciklu i prvoj slici prvog bicikla (godina 1982)

Priča Druga: Dan kad se rodila ideja
O mjestu, okolnostima i duhovnom stanju naratora pri rađanju ideje o vožnji bicikom na more (godina 1983)

Priča Treća: Prvi put na more biciklom
O ostvarenju ideja rođene u Priči Drugoj i zašto najbolje ali i najbolnije učimo na svojim greškama (godina 1984)

Priča Četvrta: Tara i most na njoj
Pod kojim okolnostima je vaš narator doživio jedan od dva naj trenutka života svog (godina 1985)

Priča Peta: Prvi put s curom na more
Kako je izgledala romantika oko mene, oko nje i oko bicikla 1986 godine

Priča šesta: Medeni mjesec 1987
Najmedeniji od svih Medenih mjeseca, jer je začinjen posebnim začinom - biciklom

Priča Sedma : Vršič 1990
Biciklom na 1611 metara nad morem

Priča Osma : Sa sinom preko Velebita 2000
Kako je pokušaj. da tata i mama sina uvedu u ljepote biciklizma, počeo kao u raju a završio kao u paklu

Vožnj(ic)e dnevne

Vožnja prva s ljetovanja 2009
O obilaskuTrogira i o požaru na Čiovu

Vožnja druga s ljetovanja 2009
O vezi između onog odlaska na more prije 42 godine i ovog danas, te kakve veze ima željeznica s tim

Vožnja treća s ljetovanja 2009
Kako sam krenuo na izvor rijeke Jadro, a završio na ćevapima u Splitu, vozeći preko Klisa i Kliške utvrde

Vožnja prva oko Otočca
Preko Vrhovina i Korenice, pa poreko Krbave prtenim putem (uz strah od medvjeda) do Čanka i povratka u Otočac (07/2009)

Vožnja druga oko Otočca
Zašt je Krasno polje krasno, po čemu su posebni putari ovog kraja, zašto sam hladio točkove, kako sam se popeo na Vratnik i zbog čega/koga sam se žurio u Zagreb (07/2009)

Petak Trinaesti
Kako sam iz skupine biciklista koji ĆE pasti, prešao u skupinu biciklista koji SU pali

Imotski Omiš 2010
Kako sam prije 28 godina krenuo, a sada završio putovanje i kako sam ispucao preko 300 snimaka foto-aparatom i to u jednom danu


Una 2009
Zašto su je stari Rimljani zvali Jedna i Jedina - Una

Priča iz Požeškog kraja
Kako izgleda grad u kojem živim i kako treniram duh i tijelo za vožnje po bijelom svijetu


Jankovac 2011
Obilazak Papuka sa posebnim osvrtom na Jankovački slap

Ružica Grad 2011
Rutinska vožnja Kutjevo - Orahovica - Kutjevo sa nerutinskim dodatkom grada iz naslova

Derventski vašar
Priča o sretnom djetinjstvu sa neočekivanim završetkom

Buško Blato 2008
Obilazak najvećeg Bosanskohercegovačkog jezera

Okolo Psunja 2012
Obavezna vožnja po Požeškom kraju (i okolici), barem jedanput u sezoni

Okolo Splita 2012
Turistički obilazak Splita i okolice, posebno zanimljiv nama, kontinetalcima

Bjelolasica - Kapela 2008
Od Ogulina preko Bjelolasice, Drežnice, Jezerana i Kapele u Ogulin

Slovenija 2007
Putovanje po Sloveniji na kojemu sve što je moglo zabrljati zabrljalo je

Viseći most
Povratak na viseći most preko rijeke Ukrine nakon 45 godina

Okolo Vučjaka 2013
Obilazak brda za kojeg sam čuo još u osnovnoj školi

Marija Bistrica 2009
Preko Sljemena do velikog Marijinog svetišta

Manje o biciklu, a više o strahu
Priča o jednom strahu, pobijeđenom na kraju

Žumberak - Plešivica 2015 I dio
Prvi dio - po Žumberku i do Jastrebarskog

Žumberak - Plešivica 2015 II dio
Drugi dio - po Plešivici

Graditelj svratišta I dio
Svratište je nekad bilo na Turiji a sad je samo prijevoj, a zašto je tako interesantno pogledajte ovdje

Graditelj svratišta II dio
Nastavak priče o prijevoju Turija

Karolina I dio
O jednoj od cesta kroz Gorski kotar

Karolina II dio
Drugi dio priče o cesti Karolinom nazvanoj

K potomstvu u metropolu 2017 I dio
Prvi dio priče o jednodnevnom putovanju u metropolu uz pomoć vlaka

K potomstvu u metropolu 2017 II dio
Drugi dio priče o jednodnevnom putovanju u metropolu uz pomoć vlaka

Arizona 2017
Obilazak biciklom tržnice Arizona u Bosni

Jankovac 2019
Preko Planine Papuk prašnjavom cestom do Jankovca, a potom od Orahovice opet preko Papuka

Istra 2020 - I dio
Prvi dio priče o Istri kakvu do sada nisam znao

Istra 2020 - II dio
Drugi dio priče o Istri kakvu do sada nisam znao

Vožnje višednevne

Jajce 2010
Zašto me to mjesto zove k sebi više od 40 godina, kako ipak nisam išao sam, i zašto ljeti po žarkomu suncu Bosna izgleda tako lijepa

Krk-Delnice 2007
Što se dobije kad se kombiniraju bicikl i vlak

K potomstvu u metropolu 2008
Prvo u nizu putovanja do svog potomstva, koje je na fakultetu, iz Požege u Zagreb

K potomstvu u metropolu 2009
Drugo putovanje do potomstva u Zagreb, i kako sam pokisnuo i duhom i tijelom

K potomstvu u metropolu 2010
Treće putovanje do potomstva u Zagreb i prvo samostalno noćenje u životu

K potomstvu u metropolu 2011 I dio
Četvrto putovanje do potomstva u Zagreb I dio

K potomstvu u metropolu 2011 II dio
Četvrto putovanje do potomstva u Zagreb II dio

Međugorje 2005 I dio
Biciklirati hodočašće ili hodočastiti bicikliranjem - prva četiri dana

Međugorje 2005 II dio
Biciklirati hodočašće ili hodočastiti bicikliranjem - peti šesti dan


Međugorje 2005 III dio
Biciklirati hodočašće ili hodočastiti bicikliranjem - zadnja četiri dana

Vukovar 2007
Posjet gradu heroju uz malu pomoć prijatelja vlaka


Ivankovo 2012
Od Požege preko jezera Borovik do Ivankova i nazad

Virovitica 2012 prvi dan
Od Virovitice do Požege

Virovitica 2012 drugi dan
Od Požege do Virovitice

Očevija 2013 I dio
Prvi dan Brod - Posavski Podgajci i drugi dan Posavski Podgajci - Modračko jezero

Očevija 2013 II dio
Treći dan Modračko jezero - Očevija i četvrti dan Očevija

K potomstvu u metropolu 2014 I dan
Prvi dan puta u Zagreb 2014

K potomstvu u metropolu 2014 II i III dan
Drugi i treći dan puta u Zagreb 2014

Krk - Gorski Kotar 2014 I dan
Prvi dan vožnje po otoku Krku

Krk - Gorski Kotar 2014 II dan
Drugi dan vožnje po otoku Krku

Krk - Gorski Kotar 2014 III dan
Treći dan vožnje umjesto na otoku Krku, bio je po Gorskom Kotaru

Đakovo - Aljmaš 2014 I dan
Prvi dan hodočašća Požega - Aljmaš

Đakovo - Aljmaš 2014 II dio
Drugi dan hodočašća Požega - Aljmaš

Međugorje 2014 dan 02-08
Prvi dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 03-08
Drugi dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 04-08 i dan 05-08
Treći i četvrti dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 06-08
Peti dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 07-08
Šesti dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 08-08
Sedmi dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 09-08 i dan 10-08
Osmi i deveti dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 13-08
Nakon dva dana odmora, slijedi priča o dvanaestom danu velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 14-08 i dan 15-08
Trinaesti i četrnaesti dan velikog putovanja

Međugorje 2014 dan 16-08 i dan 17-08
Zadnja dva dana velikog putovanja

Sombor Subotica 2015 I dan
Prvi dan putovanja Vojvodinom

Sombor Subotica 2015 II dan
Drugi dan putovanja Vojvodinom

Sombor Subotica 2015 III dan I dio
Prvi dio trećeg dana putovanja po Vojvodini

Sombor Subotica 2015 III dan II dio
Drugi dio trećeg dana putovanja po Vojvodini

Sombor Subotica 2015 IV dan
Četvrti dan putovanja Vojvodinom

Sombor Subotica 2015 V dan
Peti dan putovanja Vojvodinom

Sam u ljeto 2015-to I dio
Prvi dio samotnog putovanja ljeta 2015-e

Sam u ljeto 2015-to II dio
Drugi dio samotnog putovanja ljeta 2015-e

Sam u ljeto 2015-to III dio
Treći dio samotnog putovanja ljeta 2015-e

Sam u ljeto 2015-to IV dio
Četvrti dio samotnog putovanja ljeta 2015-e

Sam u ljeto 2015-to V dio
Peti dio samotnog putovanja ljeta 2015-e

Od Kravice do Hvara I dio
Prvi dio putovanja od slapa Kravica na Trebižatu do Sućuraja na otoku Hvaru

Od Kravice do Hvara II dio
Drugi dio putovanja od slapa Kravica na Trebižatu do Sućuraja na otoku Hvaru

Od Kravice do Hvara III dio
Treći dio putovanja od slapa Kravica na Trebižatu do Sućuraja na otoku Hvaru

Krasno između 20 godina I dio
Prvi dio priče o dvije vožnje istim putem sa vremenskim razmakom od 20 godina

Krasno između 20 godina II dio
Drugi dio priče o dvije vožnje istim putem sa vremenskim razmakom od 20 godina

Otok Hvar, drugi pokušaj - I dio
Prvi dio priče o drugom pokušaju vožnje preko otoka Hvara

Otok Hvar, drugi pokušaj - II dio
Drugi dio priče o drugom pokušaju vožnje preko otoka Hvara

Otok Hvar, drugi pokušaj - III dio
Treći dio priče o drugom pokušaju vožnje preko otoka Hvara

Belišće 2018 - I dio
Prvi dio dio priče iz Slavonskog kraja

Belišće 2018 - II dio
Drugi dio dio priče iz Slavonskog kraja

Knin - Split I dio
Prvi dio priče o posebnom putovanju godine 2020-te

Knin - Split II dio
Drugi dio priče o posebnom putovanju godine 2020-te

Knin - Split III dio
Treći dio priče o posebnom putovanju godine 2020-te

Knin - Split IV dio
Četvrti dio priče o posebnom putovanju godine 2020-te

Una - Uvod i prvi dan 2019
Priča o rijeci Uni, jednoj i jedinoj

Una - Drugi dan, povratak i nakon povratka, 2019
Priča o rijeci Uni, jednoj i jedinoj

Una - Opet prvi dan 2021
Priča o rijeci Uni, jednoj i jedinoj

Una - Opet drugi dan 2021
Priča o rijeci Uni, jednoj i jedinoj

Una - Treći dan
Priča o rijeci Uni, jednoj i jedinoj

Una - Četvrti dan
Priča o rijeci Uni, jednoj i jedinoj

Una - Peti dan, I dio
Priča o rijeci Uni, peti dan I dio

Una - Peti dan, II dio
Priča o rijeci Uni, peti dan II dio

Una - Šesti dan, I dio
Priča o rijeci Uni, šesti dan I dio

Una - Šesti dan, II dio
Priča o rijeci Uni, šesti dan II dio

Gorski Kotar - Prvi dio
Prvi dio trodnevne vožnje po Goskom Kotaru 2021 godine

Gorski Kotar - Drugi dio
Drugi dio trodnevne vožnje po Goskom Kotaru 2021 godine

Gorski Kotar - Treći dio
Treći dio trodnevne vožnje po Goskom Kotaru 2021 godine

Gorski Kotar - Četvrti dio
Četvrti dio trodnevne vožnje po Goskom Kotaru 2021 godine

Varaždin - Prvi dio
Prvi dio priče o vožnji kroz Mariju Bistricu, Varaždin i Varaždinske Toplice

Varaždin - Drugi dio
Drugii dio priče o vožnji kroz Mariju Bistricu, Varaždin i Varaždinske Toplice

Ljubljana 2022 - Prvi dio
Prvi dio priče o trodnevnom putovanju po Sloveniji

Ljubljana 2022 - Drugi dio
Drugi dio priče o trodnevnom putovanju po Sloveniji

Ljubjana 2022 - Treći dio
Treći dio priče o trodnevnom putovanju po Sloveniji

K potomstvu u metropolu 2022 - Prvi dio
Prvi dio priče o putovanju do potomstva

K potomstvu u metropolu 2022 - Drugi dio
Drugi dio priče o putovanju do potomstva

Ilok - Prvi dio
Prvi dio priče o putovanju od Vinkovaca do Iloka i nazad

Ilok - Drugi dio
Drugi dio priče o putovanju od Vinkovaca do Iloka i nazad

Gradačac, Gračanica I dio
Prvi dio priče vožnje oko brda Trebova(c)

Gradačac, Gračanica II dio
Drugi dio priče vožnje oko brda Trebova(c)

Blidinje I dio
Prvi dio priče o najvećem putovanju u 2023. godini

Blidinje II dio
Drugi dio priče o najvećem putovanju u 2013. godini

Blidinje III dio
Treći dio priče o najvećem putovanju u 2023. godini

Blidinje IV dio
Četvrti dio priče o najvećem putovanju u 2023. godini

Blidinje V dio
Peti dio priče o najvećem putovanju u 2023. godini

Blidinje VI dio
Šesti dio priče o najvećem putovanju u 2023. godini

Blidinje VII dio
Sedmi dio priče o najvećem putovanju u 2023. godini

Blidinje VIII dio
Zadnji dio priče o najvećem putovanju u 2023. godini

Novo Mesto I dio
Prvi dio dvodnevne vožnje po Sloveniji

Novo Mesto II dio
Drugi dio dvodnevne vožnje po Sloveniji