Jadranka Varga Nachtfresser

petak, 30.11.2018.

Japrak jučer



Ne stignem pripremiti post, upravo ide na zdf info post o FKK plažama u bivšoj socijalističkoj Njemačkoj, zapadnjak govori kako je to nepodnošljivo bilo kad je bio u gostima, veli, to jednostavno nije estetski, ta golotinja svuda. FKK plaže Hitler nije zabranio, ali su iz estetskih razloga morale biti nevidljive očima prolaznika sa staza uz more i jezero.
Imam kolektivnu večeru, ništa danas stigao obaviti što trebam, jednostavna živčanost.


18:28 | Komentari (5) | Print | ^ |

četvrtak, 29.11.2018.

I tak to



Slatki doručak
ručak pomalo divlji
desert preskočen.

p.s.
Drastično smanjujem broj fotki na kompu, pa eto, nek se poneka i ovdje nađe, kad već nema ideja nakon napornog hladnog dana...


16:24 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 28.11.2018.

Najuspješniji štrajk dosad



Prvi put je štrajkao samo najmanji obrazovni sindikat, inače po broju članstva jako velik. Imali smo žestoko polemični sastanak oko toga smije li se i kad solirati. Rasčistili smo nesporazume. Dvije trećine, što je uvijek bilo brojčano mjerilo, je sudjelovalo, na kraju su se štrajkašice zaigrale za opuštanje,hvataj lopticu, po tom će se i pamtiti štrajk, šteta što fotka nije mutna uspjela i što se ne vidi da nas ipak ima. Naravno očekujem,kao i na naslovnici, za svoje postove, da nitko neće štrajk zabilježiti, upravo dobio podatak za Hrvatsku, 70 posto članova bilo u očito besmislenom štrajku jer su se drugi dogovorili drukčije, bilo mi je čast


20:35 | Komentari (7) | Print | ^ |

utorak, 27.11.2018.

Aleja snajperista



Zanimljivo kako suvremenici ne vide zadrtost i primitivnu konzervativnost svog vremena dok s druge strane s visine i nadmoćno sude ličnostima i događajima iz prošlosti. Ujedno se stalno umnažavaju i polemizira se o izmišljenim problemima, ne bi li se zaobilazilo one stvarne.
Na brzinu se spremam na sastanak o izletu u Sarajevo u svibnju iduće godine, guglam što agencije nude. Vidim da su u trendu linija razdvajanja, ratno Sarajevo, aleja snajpera te tunel spasa. Nisam stigao promisliti što bi od toga moglo u program kratkog putovanja. Inače često viđam potpuno izgubljenu, kako tumara riječkim ulicama, jednu od nekad najboljih učenica.
Sustigla ju prošlost za koju nije bila ni kriva ni dužna, raširila se priča, možda i izmišljena, da joj otac nije mrtav, nego da se tko zna gdje krije, jedan od najpoznatijih i najopakijih sarajevskih ratnih snajperista. Eh kad je tako obilježe, nitijedna meta se više ne može sakriti.




15:19 | Komentari (10) | Print | ^ |

ponedjeljak, 26.11.2018.

Božić stiže, komunisti umiru



Jučer pak posjet drugom trgovačkom centru, sve već u znaku Božića, oznake crnog petka se skidaju, i ja šopingirao, kupio gillette fusion britvica 8 komada, nešto preko 200 kuna, koliko meni traju, bit će dobro ako ih potrošim do kraja života. Oko osam banki kuna uštede, ovu zadnju jednu britvicu zbilja predugo trošim, istina, još uvijek je ugodnija od drugih.
Gnjavaža i drame oko tog, na kraju se uspostavilo, jednosatnog štrajka u srijedu. Pokret mi ide, kako sam i savjetovao, na euroizbore u Njemačkoj, bilo mi glupo da se suosnivač Srećko Horvat troši u Hrvatskoj, ne sviđa mi se što je tek treći na listi. Štogod odlučimo mi u Hrvatskoj, nemam iluzija da ovdje išta progresivno u dogledno vrijeme može uspjeti, ako se cure budu željele dokazivati, one su kod nas u većini, možemo i sudjelovati.
Umro je, sad ću napisati nešto, što mi dio frendica zgražava, najbolji filmski redatelj prošlog stoljeća, Bernardo Bertolucci. U remek djelu "Posljednji tango u Parizu" je, kako se poslije uspostavilo, predivna Maria Schneider bila planski zloupotrebljena radi uvjerljivosti scene s maslacem. Inače i u drugim filmovima je taj u mladosti komunistički simpatizer i član partije bio uvijek na granicama skandala, npr. sa "Sanjarima". Zanimljivo je da je za svoj najnagrađeniji i meni jedan od lošijih filmova "Posljednji kineski car" dobio dozvolu za snimanje, nitko prije, nitko kasnije, u zabranjenom gradu.
Vatikanski predstavnik za film je konstatirao da je umro jedan od naznačajnijih redatelja koji je obilježio svoje vrijeme.


17:20 | Komentari (3) | Print | ^ |

nedjelja, 25.11.2018.

Crna subota



Komp me zeza s tim zamrzavanja, a onda gašenje samo na gumb, kompjutoraš kojeg sretoh logično spominje njihovo valjda uvijek prvo rješenje, reinstalaciju windowsa. Meni najgore što ovaj laptop i nije neki staž stekao.
Jučer je uglavnom kišilo i pljuštalo, pa smo se odvukli u tower centar ispunjen iskusnim šopingholičarkama, koje su izabrale crnu subotu umjesto gužve crnog petka, ionako te akcije idu cijeli vikend. Dok smo Jin i ja čekali ispred prvog dućana, naletila je i javila nam se jedna od najpoznatijih ovdašnjih šopingmajstorica Jadranka G. i odmah mi razbila iluziju neke moguće kupovine, sramota veli, u Americi praznik, sve pošteno s normalnom robom, ovdje sve štrace povadili iz skladišta, čuvši riječ štraca, malo sam se zbunio, jer kad je svojevremeno biskup upotrijebio riječ, naučili me jedno drugo značenje.
Javio mi se i bivši učenik, kaže već komuniciraju oko proslave desetogodišnje mature, ja mu pohvalim kolegu iz razreda, bokte kakvu curu ima, upravo jučer objavio na instagramu, veli ovaj, a taj je lud, stalno je po svijetu, najmanje ovdje, a draga mu je Bolivijka. Poslije nailazi sadašnja učenica, kaže nadam se da se niste naljutili ono što sam rekla, bilo bi mi žao, Vi ste meni strašno dragi. Nemam pojma o čemu govori, odmahujem rukom uz ono rezolutno ma da, za koje ni sam nemam pojma što mu je pravo značenje.
Uglavnom jedva da uspijem malo otpiti iz pljoskice čekajući, fotkati se, kao što vidite nije se ni stiglo, s jednom simpa ženom razgovor o psima i ljudima. Kad bih se kretali bacio bih pogled prema izlozima, meni ništa privlačno, drugarica kupila super kapu i sjekiru, odjednom me presjeklo, u Lee Cooperu jedino pošteno, sve u pola cijene, vidim fenomenalne tene u mom stilu, ono boje ala Alpina, al manje kruto, prodavačica ljubazna, slobodno uđite s psom, odlična cijena i kvalitet, no naravno nema broja 43.
Atmosferu je jedino kvarilo što se slavio rođendan centra i dok smo mi bili, neki uobraženi balavci su vježbali improvizacije na instrumentima, bučeći do daske, što je izuzetno iritiralo mog psa i inače tolerantnog, samo da nisu tomson i cajke, mene, te pokvarilo, inače ispunjeno popodne.


14:29 | Komentari (9) | Print | ^ |

subota, 24.11.2018.

Jutro u marketu



I dok pljušti li pljušti,
kanalizacija, eto nazočio sam,
poplavila skladište supermarketa
unutra su se svi gužvali
i pravili da ne smrdi
kupujući meso i pokvarljivu robu
vikend je i ljudi ne dopuštaju
da im ugroze gušte.

Otvori još jednu kasu
galami ratnik iz pozadine
s dvolitarskom pivom na akciji
blagajnice ga ignoriraju
i one imaju neku moć.

Razmišljam kako će se tijekom dana pogušiti
jer nitko očito ne zna, koju bi pomoć zvao.

Gle onog cigančića
šapće mi susjed što je vani
ostavio vezanog psa
tko zna što li je popalio
onaj zaštitar samo brblja
s kurvicama.

Dva peciva su 2,20 govorim
gledajući u displej blagajne
odbit će Vam se na kraju, govori blagajnica
i oblizuje se, nema valjda vremena za labelo,
tužnoprazno bludeći ispred sebe
i odbilo se, i dospio sam vani,
spreman opet pokisnuti.



13:50 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 23.11.2018.

Jin na snijegu




Objavio sam jutros post, al budući da smo odlučili u brda, pobrisao sam, takva su došla vremena, tko zna kako bi reagirala konzervativna govna, a na blogu nema tko čistiti.
Evo vratismo se, bio je dobar piknik, a uspjeli smo se i cestom spustiti do šumskog izvora. Ručasmo, rekoh idem nešto objaviti, a evo, Jin cvili, trebamo vani, blogove obilazim popodne.
Adminu koji stavio maslačak i to crni, na naslovnicu, svaka čast, eto konačno ispunismo normu i za ovu godinu zbilja kvalitetnih preporuka.


16:23 | Komentari (9) | Print | ^ |

četvrtak, 22.11.2018.

Kupusni optimizam



Stariji, a takvi su uglavnom ovdje na blogu, sjetit će se hita o depresiji od graha i kupusa, koju su izvodili tkz. pastirski rokeri, preteće današnjih tomsona i drugih svenarodnih junaka. Jučer kad sam razgovarao u društvu o odlasku na pulski sajam, odnosno za razliku od ostalih, festival knjiga, koji tako uspješno vodi Magdalena Vodopija, ove godine između ostalih gostuju dobitnik nobelove nagrade za književnost, prvi put afrički književnik, te uz njega jedan od dva najuticajnija svjetska filozofa, autor "Kritike ciničnog uma" Sloterdijk, spomenuo sam Magdaleninog oca Boška Obradovića, osnivača i tekstopisca "Atomskog skloništa". Atomci su spadali u rijetke bendove koji uopće nisu koketirali s elementima folklora i pučke tradicije balkanskih tada republika,poslije država, ja sam naravno dodao riječke Parafe na počecima, drugi neke slovenske i srpske (Disciplina kičme npr.) bendove, bilo ih je, al nisu bili uspješni poput ovih koji su zgrtali lovu. Boško je par godina prije smrti utemeljio i ovaj sajam, koji se ipak i te kako ukorijenio u ovoj ciničnoj primitivnoj sredini, gdje, kao i uostalom na blogu, dominiraju zatucane budale i njihovi papagaji, koji su se kao većina stanovništva, prilagodili lažnoj sigurnosti svojih kaveza.
I ja sam zadovoljan, dok se god u ovakvoj sredini može uz kupus i grah priuštiti kobasica, dobro je, ionako će biti gore, većina već sada zna da su kobasice nezdrave i spremni su i bez njih klicati odgojiteljima i poglavarima nacije.
p.s.
Blog događaj jučerašnjeg dana je svakako reaktiviranje mlade blog doajenke, moje dizajnerice, link sam obnovio među preporukama, i na blogu ima sretnih dana.


10:49 | Komentari (7) | Print | ^ |

srijeda, 21.11.2018.

O stalkanju i drugim nesporazumima



Nevjerojatno je koliko se riječi u svakodnevnoj upotrabi udaljavaju od svog stvarnog značenja, čini mi se da će u komunikaciji izuzetno malo ljudi točno razumjeti jedni druge, e tu bi se već mogle stvarati zanimljive teorije zavjere.
Jučer me na hodniku zaustavila jedna od boljih učenica, mislio sam da se radi o nečem hitnom i jako bitnom, a ona, jel bi mogli reći učenici x (isto jedna od boljih) iz y razreda, Vas će poslušati, da me prihvati na instagramu. Zašto, pitam, pa veli ona, kažu da mi je konkurencija sa šminkom, rado bi je stalkala. Pitam je, što ti to znači stalkati, sjetih se kako je još prije par godina jedna budaletina na blogu napisala kako stalkam prolaznice, veli ona, pa komentirala bih, savjetovala. Zašto joj sama ne kažeš, ma malo je nezgodno, nezgodno mi i dati zahtjev, pa bi li ti njoj otvorila svoj profil, bih odmah.
Tako je stalkanje eto dobilo i pozitivno značenje, od nekad kažnjivog uhođenja, a tko zna, možda će prekosutra postati baš cool u ovo vrijeme polupismenosti.
Baš su mi jučer legle masline s pomidorom.


11:33 | Komentari (5) | Print | ^ |

utorak, 20.11.2018.

Zijev nakon jutarnje smjene



Sve indicije govore da tip, koji me opet komentira, ako nije admin, onda mu je admin neki rođo ili član obitelji. Naime čim sam objavio post, primjetio sam stilsku grešku, ponavljanje riječi, i odmah to ispravio, sve skupa je trajalo oko minutu, kad sam počinjao post nije ni stigao još na naslovnicu. On citira prvu verziju s greškom, po brojaču u to vrijeme sam imao jedan posjet, ovo čisto zbog glupe primjedbe, da je objavio kopipejst, lako se uvjeriti da rečenice nisu identične.
Podsjeća me na površnost dobivene primjedbe u reali, u petak, kad sam dopustio učenici napuštanje nastave radi odlaska kući u 18 sati, jer sljedeći međugradski bus ide u 20.40, komentirano je, da postoje vlakovi, kažem vi biste pustili dijete samo, kasnim vlakom, a poznato je vlakom u mračne sate putuju uglavnom mladi pijani zaslužni umirovljenici, kaže žena, nisam tako razmišljala, pa razmišljajte.
Ružan dan danas, samo nam treba još ružna klima u ovo ružno vrijeme, sad već namjerno tripliram pridjev...


13:58 | Komentari (3) | Print | ^ |

ponedjeljak, 19.11.2018.

Ak je zima...



Ponedjeljak još grozniji od uobičajenih, maloprije stigao na ručak, dokumentirano, vidjet će se u sutrašnjem postu. Inače jučer sam zaboravio objaviti fotku ručka, bila odlična pizza, nadoknađujem.
Išli smo u GK spašavati ljuljačku, temperatura je bila oko nule uz jake udare vjetra. Jbga, kupujemo jeftinu foliju, jeftina ljepila i to otežava stvar u jeftinoj zemlji, namučili se, drugarica s omotavanjem, ja s kamenjem, al svejedno, super je bilo na svježem zraku.
Ići ili ne ići u obračun s govnarom, koji etiketira na blogu uz podršku svojih dupelizaca, vidjet ću kad se odmorim, jebiga, mi neki radimo, danas sam bio i na sastanku oko štrajka javnih službi oko eventualnog štrajka, zbilja mi je potvrđeno da sindikati državnih službi djeluju u tkz. javnom sektoru, logično kao većina toga u državi,ha,ha, al ne da mi se sad tražiti povod za pokušaj polemike, koji je završio etiketiranjem u budaletinom stilu, ak si u pravu napiši, a ne odmah tupavo etiketirati kao i inače, al jebiga, svako se češe gdje ga svrbi.



17:23 | Komentari (8) | Print | ^ |

nedjelja, 18.11.2018.

Otok i punjenje pinkleca



Jučer smo, usprkos pretećoj vremenskoj prognozi, uspjeli i nauživat se sunca na otoku. Naime uputili smo se tamo prebacit neke stvari, koje su, sad kad sređujemo prostor ovdje viška, a tamo neophodne, ako recimo perverzno poželimo roštiljati tamo usred zime, u ekipi postoje i oni, koji znaju tako nešto poželjeti. Naročito me obradovalo tamo da još uvijek, iako znatno udaljena od grada i civilizacije, egzistira otvorena knjižnica, po principu, uzmi ili ostavi što god poželiš.
Navečer me dočekale novosti na blogu, kao opet te onaj spominje. Naime kod kolegice sam komentirao da očito bloger koji je predložio rješenje problema zdravstva, smanjenjem plaća u javnim službama od 10 posto očito, il je glup, il ne razumije razliku između javnih i državnih službi, naveo primjer par javnih službi, zaboravio kulturu što mi je kolegica zamjerila, ispriku ostavljam, al sam dodao da je nebitno, jer taj nikad ne diskutira nego proglašava odmah sve osim svojih cmokavaca jugoslavenima i pedofilima, te je on naravno odgovorio strpavši me u te dvije kategorije, kolegica je obrisala post i on sad u svom postu valjda cmizdri o demokraciji.
Podsjetilo me na mlade dane kad mi je poznanik i kolega u pijačiji bio urednik u izdavačkoj kući. Pili bi kavu kod njega, on bi obavio vece i obično bi rekao, čekaj samo par minuta da napunim pinklec, te uzimao pristigle rukopise, bacio pogled i obično odmah gužvao i bacao, ja bih se pobunio, a on bi, neke prepoznajem već po rukopisu, neke po mašini, gdje bismo stigli kad bismo se svi bavili nebitnima.


11:04 | Komentari (7) | Print | ^ |

subota, 17.11.2018.

Ledeni mjesec



Dere zima u Gorskom kotaru, no iako je oko nule, osjećaj hladnoće što kažu uopće nije strašan. Ipak surov je to kraj, sad je bez milosti potrgao zaštitu, zaljepljenu prastarom ljepljivom trakom oko ljuljačke. Ne smije se potcjenjivati bješnjenje neukrotive prirode, morat ćemo postupak ispočetka. Ipak ista priroda sve u predvečerje nadoknađuje bistrenjem pomiješanih boja koje samo bura može iznjedriti.
Igra se meč za titulu svjetskog prvaka u šahu, jučer svi računalni programi proglasili poziciju aktualnog prvaka Carlsena izgubljenom, komentatori se ponijeli za njima, jedino se na svojim profilima jedna mlada majstorica i ja pitali, a kako se to može dobiti. Istina, kod mene je na profilu naš međunarodni majstor priznao da baš ne razumije te procjene superkompjutora, te da se i njemu čini da je možda u granicama remija, i na kraju bi remi. Što ćemo ako i na drugim područjima kompjutori počnu tako bluditi.
Jučer me u društvu zatekla informacija, da nije za izbacivanje Ferića iz lektire zbog pedofilije zaslužan neki činovničić ministarstva, kakvih tamo ima u gomilama, nego prolupali akademik, za kojeg iskreno nisam nikad čuo, niti mu sad ime upamtio, Ferić je pak itekako prevođen i poznat van granica domaje.
Sjetio sam se "Ledenog mjeseca" od Brucknera, jučer smrznut u prirodi, baš me zanima kad ponovo počne čistka neželjenih knjiga, hoće li cenzori konačno nešto pročitati ili će eliminirati knjige po dojavama zaslužnih prvoboraca?



12:22 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 16.11.2018.

Uzoran učenički dom



Jučer smo mi razrednici pozvani na druženje i razmjenu informacija u učenički dom Podmurvice, mali dio nas se čak i odazvao. Tamo imam osam učenica, uspostavilo se najviše uopće, i osjećao sam ipak neku obvezu. Google je jučer štrajkao "ups, nešto je krenulo po krivu", pa sam krenuo ranije otpješačiti isključivo po preciznom opisu jedne učenice, kad vidite znak za prvu pomoć, tu smo Vam odmah mi prijeko...
Stigao sam tako petnaestak minuta prije predviđenog termina, no svejedno nisam bio prvi, uvijek ima i većih štrebera. Odmah na ulazu oduševljeno sam prepoznao rad Voje Radoičića, taj čovjek je na više mjesta baš uljepšao Rijeku i ostavio neizbrisiv trag, kao i njegov prijatelj Hundertwasser u Beču, s razlikom da po Beču već postoje i vodiči koji ciljano vode umjetnikovim tragom.
Jako brzo je dojavljeno odgojiteljici, zaduženoj za moje učenice, da sam tu, i ona je odmah predložila, ono što me u stvari primarno zanimalo, da me odvede do boravišta učenica. Osmjesi za doček, lijepe svjetle i prostrane sobe, kao i hodnik na kojem većina uči.To me malo zbunilo, jer imaju jako lijepo uređene kao dnevne boravke, no učenica mi je objasnila, tamo stalno dolazi netko paliti televiziju, samo neka drnda, i od učenja ništa.
I druženje s odgojiteljima bilo je zanimljivo, opširno su nas informirali o zbilja raznovrsnim aktivnostima u domu, posebno su ponosni na uzoran vrt, za koji su isto dobivali priznanja, jako je lijep, no od učenica sam čuo da ga čiste i uređuju po rasporedu, one s kojima sam razgovarao, ne baš rado, iako sam neformalno čuo da je grupa u kojoj su moje učenice najbolja domska grupa na osnovu više kriterija.
Otkako su uvedeni e dnevnici odgojitelji imaju problem koji nije sustavno riješen, naime mogu vidjeti ocjene i izostanke samo kad im učenici pokažu na svojim mobitelima. S nekim školama su dogovorili da im se dopusti pristup s opcijom "skrbnik", mi neki smo pak izrazili skepsu, je li to pravno moguće bez izrazitog pristanka roditelja.
Inače naravno, djeca imaju primjedbe na hranu, mada su u ovom domu izuzetno susretljivi oko vremena serviranja, te dio njih, koji nema opciju neograničenog interneta se žali na strašno loš signal. Ipak, sve u svemu, jako sam ugodno iznenađen svime, uključujući i organizaciju svakodnevnog rada i bivanja.


09:58 | Komentari (4) | Print | ^ |

četvrtak, 15.11.2018.

Drugarica ambasadorica



Jučer je sistemom izvlačenja izabrano vijeće građana u sklopu projekta europske prijestolnice kulture. Izvlačenje su predvodili ambasadori EPK moja drugarica i mladi lumen Joel Aničić. Vijeće će odlučivati o eventualnom financiranju prijavljenih popratnih programa u sklopu projekta.
Jin i ja smo bili u svojstvu pratilaca i fotografa, ponio sam i bolji fotić, napravio odlične portrete, a kako sam uspio prilikom prebacivanja na komp ostati bez svih 47 fotki još uvijek mi je zagonetka, oke, stavio sam oznaku izreži, al što se dogodilo kod pejstanja nemam pojma, uglavnom nisu ni u košu za smeće.




16:39 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 14.11.2018.

Jedan rutinski post



Naporan dan, al eto, imam utjehu razreda, budući da nitko ne prati blog, mogu napisati, zbilja su najbolji. Kolegica je nabavila malog westija, na odmorima svakodnevne priče o novim dogodovštinama. Moj, otkako je nedavno shvatio da smije, kad odlazim na posao skače spavati na moju pidžamu i jastuk.
Danas je prekrasan dan, popodne vjerojatno idem snimati drugaricu, ambasadoricu kulture, sutra ujutro sam pozvan kao gost razrednik u učenički dom, iako mi je sasvim svejedno kad se kao ništa ne događa, lijepo je i ovako, kad mi se osim posla osmišljavaju i dani.


15:35 | Komentari (6) | Print | ^ |

utorak, 13.11.2018.

Tko otvara vrata Bukowom mačku

Budim se pomalo mamuran
Zaigrao sam se umoran jučer popodne
I pomalo odlebdio u neočekivanom smjeru
Pas me cijelo vrijeme pratio
I pazio da mi se štogod ne dogodi.

Za dobro jutro čitam članak na jednom portalu
Kako je Bukowski bio sve samo ne
Veliki književnik
Baraba ikona njemačke ljevice koji je istu prezirao
I na gostovanju tamo pijan pjevao u birtiji
„Deutschland über alles“
I nitijedan novinar to nije zabilježio.

Sjećam se kad je umro
Bio sam u najboljim godinama
Ludili smo nekoliko dana
Orgijali brijući se na nulu
I dečki i cure, sve posvećemo njemu
Koji je volio klasične muško ženske tipizacije.

Filozofirali smo, divljali
Kupali goli tog prohladnog ratnog ožujka
Mitingirali kako nestaje jedan svijet
I bili prokleto u pravu.

Ipak ja sam najviše vremena strepio
Što se događa njegovom mačku
Koji ga je uporno u šest ujutro budio
Da mu se otvore vrata i ide van
I koliko će preživjeti onako nagluh i poluslijep
Iz njegovih autobiografskih zapisa.

U stvari samo se tih razmišljanja sjećam
Ostalo sam sve zaboravio
Iako je bilo ludo i nezaboravno.




11:57 | Komentari (6) | Print | ^ |

ponedjeljak, 12.11.2018.

Guštanje u Krku



Ne volim više kao nekad svoje rodno naselje, mnogo toga se promijenilo i novi doseljenici su prilagodili sebi dušu starog grada, u kojem imam starinu. Ipak morali smo odvesti neke stvari tamo, kvalitetno kompletirati četiri ležaja, te eto, posaditi usput tikvice na zasad zapuštenoj zemlji. Vremenska prognoza je bila nepovoljna, no ovaj put nas je dočekalo sunce i ugodno iznenađenje, palo je samo kratko par kapi kiše.
Jeli smo ipak u Rijeci i imali smo pravo, u Krku je divno pusto bez turista i jedva da štogod radi, čak ni čuveni non stop dućan Maja nije popodne bio otvoren. Prvo smo malo zasjeli na terasi, sami kao u stara dobra vremena, primjetio sam po prvi put, a tko zna od kad je to već, da mi je i Che na pljoski počeo blijediti, ha, bilo mi je sumnjivo još u Berlinu, na Alexanderplatzu, kad sam se prilično lako uspio pogoditi za znatno nižu cijenu od tražene. Che dobro paše uz još jedan detalj na fotki, koji puštam čitateljima da eventualno otkriju.
Odšetali smo i do groblja, poslije i štoono vele, na kavu, samo opušteno i mirno. Jako ugodan izlet i punjenje baterija pred težak radni tjedan koji evo počinje, moram ranije do ustanove sve pripremiti za izjašnjavanje sindikalaca mog sindikata o ponudi vlade za povećanje osnovice za tri posto od drugog mjeseca iduće godine, a tek poslije počinje maraton na delu.


09:50 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 11.11.2018.

Slike sa visine



Nakon izvrsnog ručka u izuzetno težak depresivan dan, instiktivno smo donijeli, ispostavilo se, najispravniju moguću odluku, uputili smo se ka zvjezdarnici. Na semaforu kod zatvora sam podigao pogled prema prozorima s rešetkama, na jednom priljepljeno očajno lice žene, vjerojatno romkinje. Pali se zeleno i mi idemo dalje.
Pogled s visina odmah oporavlja uz šetnju u laganom Jinovom ritmu. Ponovo malo nedoumice, jesam li trebao nositi bolji fotić, ma ne, i ovako je dovoljno moćno, onako bi bilo prelijepo, a to onda automatski nije autentično. Zvjezdarnica prilično ispunjena, ide program za klince.


10:35 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 10.11.2018.

Igre slaganja do novog pucanja



Vidim postajem predvidiv s postovima, to je tako kad ne gubimo previše slobodnog vremena u gradu. Sad smo odjenuli ljuljačku, malo se relaksirali na suncu, te vratili odmah čim je sunce nestalo, s malo kasnijim ručkom iz Konzuma.
Danas opet morao do tekoma rješavati stvari,srećom, tamo već postoji ekspert za moj slučaj, pa ne moram gubiti živce objašnjavajući o čemu se radi.
Poslije platili čovjeku slaganje police, jer jednostavno nije išlo, nama čudna neka logika, a ni logika ne bi vrijedila previše bez majstorovog dobrog čekića i precizne ruke. Ikea civilizacija je meni jedna od gorih stvari što su nam se dogodile.
Odrasli ljudi odavno nisu na cijeni, pa je valjda pitanje u naslovu Varufakisove knjige, koju je drugarica dobila za dar na rođendan od prijatelja valjda retoričko. On često navodi primjer profesora jezičara u Grčkoj, koji je prvo ostao bez posla, pa postao beskućnik, angažirali bi ga kad bi dolazile strane generacije vladajući ljevičari za prevođenje i to bi mu bio izvor prihoda, pa onda opet na ulicu.


13:12 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 09.11.2018.

Ne vrijedi mijenjati vodu



Vrijeme je da se vene. Odlazimo lagano u povijest uskoro zaboravljenu. Dok je trajalo bile su lijepe vode, ionako život nije puno više od vizualne ugode. Ajd barem smo na vrijeme naučili gledati.
p.s.
Brzinski post prije odlaska na lovljenje sunca u gorju.


08:53 | Komentari (4) | Print | ^ |

četvrtak, 08.11.2018.

Demontaža



Navodno će doći zima hladna i duga, koristimo zadnje ugodne dane za početak demontaže dijela ljuljačke, krov naravno ne stane u auto, svi računi pogrešni. Inače zastrašujuća perspektiva, sad dugo neće biti nikakvih praznika. Jučer prvi put baš ono neobavezno brbljao sa svojim novim razredom, najzanimljivija tema- psi. Nikoga više ne zanimaju ljudi, pokvareni kakvi kod nas uglavnom jesu, ne, griješim, kolege imaju novu omiljenu temu, zle imigrante...


11:07 | Komentari (7) | Print | ^ |

srijeda, 07.11.2018.

Nemarna nekultura



Ne vrijedi zvati prometnu ni pauka, neće vam oni doći na označena parkirališta, veli naplatničarka na parkiralištu. Zato vrijeme otkucava dok pokušavaš zagrađen izaći i na kraju plaćaš sat više. Parkiralište funkcionira kao i država.
U kazališnom parku Jin i mali sin poznatog redatelja, koordinirano tjeraju ptice dok čekamo drugaricu s tržnice, mali vrišti, Jin u ritmu laje. Nitko ne reagira, pomireni smo sa svim.


10:42 | Komentari (6) | Print | ^ |

utorak, 06.11.2018.

Prosvjed je i lišće opada



Jučer čuo da je gužva u gradu i otišao na pauzi vidjeti što se događa, mislim si, među trećemajcima ima opakih dečkiju, nekad dok sam viđeniji sindikalac bio i ja bilo je tamo onih i što su imponirali. Istina, skupilo se ljudi, uglavnom starijih, stariji posjeduju neku svijest, pamćenje i odgovornost. Malo posliušao, galami se protiv političara, uprave, kao da će eventualna smjena uprave nešto riješiti, čujem od inače dobro obavještenog poznanika, da će se sad neki Talijan malo igrati sa sudbinama i živcima ljudi, napuštam skup, mora se raditi.
Što se politike tiče, moji su za europske izbore prihvatili moje sugestije, što znači, da vjerojatno neće biti stresa za mene, no otom potom.
Obišli na kampusu izložbu posvečenu Voji Radoičiću, zatim drugarica skočila do sad već prilično jadnog cash &carry-ja, ja eto usput ufotkao raskošno osvjetljen Orijentov stadion, Orijent je za neupućene jedan kultni nogometni klub, ne znam više koja niža liga.


14:23 | Komentari (7) | Print | ^ |

ponedjeljak, 05.11.2018.

Šumski potočić



Već sam napisao, jučer nas je probudila Jinova trbuhobolja, pa smo se vrlo rano, nikad u to doba, uputili u Goko. Nakon što smo na izvoru napunili vodu, spontano smo se odlučili za šetnju šumom. Izuzetno ugodno, pogotovo nakon prethodnog lumpanja, proveli smo vrijeme, daleko od takozvane civilizacije. Obilne kiše su šumski potočić na nekim mjestima pretvorile u pravu rijeku, opasnu za našeg drugara, kojeg je neodoljivo privlačila, pa smo ga u jednom trenu i vezali. Obavili smo još jedan posao, možda o tome u posebnom postu, malo se sunčali i rano vratili kući u Rijeku.
Ručak nas je napola čekao i nevjerojatno za nedjelju, stigli smo čak pogledati nedjeljom u 2. Ferić, kojeg inače ne volim previše, ima ovdje i boljih pisica i pisaca, mi je bio neočekivano dobar, o školstvu je sve govorio kako jest, primitivan dio gledateljstva i one koji ga tjeraju iz lektire srednjovjekovnim argumentima nije štedio. Slaba vajda od toga, al nema veze.


10:16 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 04.11.2018.

Proslava rođendana



Žurimo, Jin se isto prejeo, pa nas rano probudio, idemo odmah u Goko, pa samo ostavljam na brzinu foto reportažu...


08:16 | Komentari (8) | Print | ^ |

subota, 03.11.2018.

Čekajući Odoja



Jučer vani, osim onih već objavljenih fotki ujutro, nisam vadio fotić. Cijeli dan je poslije kišilo i mi smo žestoko pokisli, stare alpina čizme su neprejebive pa su mi noge ostale potpuno suhe, al eto, pas je pokisnuo do kože, ne obavivši ništa od bitnih fizioloških stvari. Zato smo danas sve to nadoknađivali vani dužinom boravka, a sad se već i sunce pojavilo.
Danas u stvari slavimo drugaricin rođendan, otkako sam ustao, a to je bilo rano, peče se odojak. Istovremeno potpuno samouk vježbam foto montažu, još samo trebam otkriti kako se riješiti crta tih kvadratića kad mijenjam detalje na fotki. Guglao sam, al nude se samo daunlodanja nekih programa, i onda filozofiranje, to mi se baš ne da, smislit ću ja nešto svoje.
Malo sam se još relaksirao, dok se širio miris iz pećnice, baveći se ženskim šahom, a usput sam išao provjeriti jel onaj novi fašistički brazilski predsjednik ukinuo njihove legalne naturističke stranice, nije još.


11:30 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 02.11.2018.

Razdanjivanje



Ne znam jel ima i jedan kućanski aparat koji ne zeza. Usisivač je jutros cvilio kao da ga se kolje, dok nisam odustao od rabote, a ne da mi ga se u neradne dane rastavljati. Fotić ponovo štrajka, hoću opaliti po kolaču, on mi umjesto klika nudi ponovno namještanje postavki i tako uvijek iznova. Drugaricin novi mikser, ako sam dobro shvatio, ima problem s vrtenjem.
Ja imam problem s dosadnom kišom i orijentacijom u vremenu. Noćas mi se u polumraku učinilo da sviće, kiša je baš potpuno stala, lagano sam se podigao do kupaone, pas me oduševljeno, namah probuđen, slijedio, kad ono četiri ujutro i razočarenje dotičnog kad je vidio da se zbunjen vraćam u krevet. Zato oko šest i pol, kad je nakratko zastao sljedeći pljusni odar, nije on želio vani, pa sam se sam udarnički uputio pješice u grad. Naravno u grad sam stigao prerano za sve osim kruha i prstića sa sezamom, usput podnijeo još jedan pljusak, imam dobru njemačku jaknu koja trpi vodu, al se zato, iako je tanka, znojim pod kapuljačom i to me dovodi do znatno veće nervoze od nešto smočenih hlača. Tako sam fotkajući u polumraku, što s ovim mojim malim poslušnim fotićem praktično nema svrhe, čekao osam da se otvori deem, da kupim štapiće i za svog psića, kiša je u međuvremenu opet stala. Takvog me zatekao i javio mi se bloger Toma Juda, kojeg sam jednom prilikom ranije upoznao, al ga sad nisam odmah prepoznao, valjda zbog dobro dotjerane brade, štono kažu, valjda znanja. Iako, kako veli, sad radi u kancelariji, izmjenili smo par riječi, no eto, nikad se ne sjetim, da bi ponekad mogao fotkati, i te, barem mlađe, blogere.
Budući da je drugarici rođendan, skoknuo sam na tržnicu po malo cvijeća, no moš mislit, nema uopće pravog cvijeća, što bih ja rekao, jebote nema ni gerbera, pa sam uzeo par ruža, znajući da ih drugarica ne voli, al sam išao onim bolje išta, nego ništa, vjerojatno sam pogriješio. Na povratku mi se barem Jin obradovao i ovaj put jurnuo u kraću šetnju, do sljedećeg pljuska, al nije obavio ono bitno.
Odužio se post niočemu, evo gotov i novi kolač, fotkan naravno s fotićem poslušnikom.


11:09 | Komentari (4) | Print | ^ |

četvrtak, 01.11.2018.

Jesenje akcije



Jučer smo ne gubeći vrijeme i noseći ručak za jesti u prirodi krenuli u akciju spašavanja ljuljačke. Koliko će pokušaj biti uspješan vidjet će se.
Jesen je obojala predjele, nije bilo ni prehladno. Danas pak nema nimalo sunca, pa smo u nedoumici kamo krenuti. Drugarica je već startala s kolačima za sutrašnji rođendan.
Neočekivano, kod nas kod kojih nikad ništa uspjeva, niknula je pred vratima špageti tikva.


11:00 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>