Nakon izvrsnog ručka u izuzetno težak depresivan dan, instiktivno smo donijeli, ispostavilo se, najispravniju moguću odluku, uputili smo se ka zvjezdarnici. Na semaforu kod zatvora sam podigao pogled prema prozorima s rešetkama, na jednom priljepljeno očajno lice žene, vjerojatno romkinje. Pali se zeleno i mi idemo dalje.
Pogled s visina odmah oporavlja uz šetnju u laganom Jinovom ritmu. Ponovo malo nedoumice, jesam li trebao nositi bolji fotić, ma ne, i ovako je dovoljno moćno, onako bi bilo prelijepo, a to onda automatski nije autentično. Zvjezdarnica prilično ispunjena, ide program za klince.