Marketing
Otok i punjenje pinkleca
Jučer smo, usprkos pretećoj vremenskoj prognozi, uspjeli i nauživat se sunca na otoku. Naime uputili smo se tamo prebacit neke stvari, koje su, sad kad sređujemo prostor ovdje viška, a tamo neophodne, ako recimo perverzno poželimo roštiljati tamo usred zime, u ekipi postoje i oni, koji znaju tako nešto poželjeti. Naročito me obradovalo tamo da još uvijek, iako znatno udaljena od grada i civilizacije, egzistira otvorena knjižnica, po principu, uzmi ili ostavi što god poželiš.
Navečer me dočekale novosti na blogu, kao opet te onaj spominje. Naime kod kolegice sam komentirao da očito bloger koji je predložio rješenje problema zdravstva, smanjenjem plaća u javnim službama od 10 posto očito, il je glup, il ne razumije razliku između javnih i državnih službi, naveo primjer par javnih službi, zaboravio kulturu što mi je kolegica zamjerila, ispriku ostavljam, al sam dodao da je nebitno, jer taj nikad ne diskutira nego proglašava odmah sve osim svojih cmokavaca jugoslavenima i pedofilima, te je on naravno odgovorio strpavši me u te dvije kategorije, kolegica je obrisala post i on sad u svom postu valjda cmizdri o demokraciji.
Podsjetilo me na mlade dane kad mi je poznanik i kolega u pijačiji bio urednik u izdavačkoj kući. Pili bi kavu kod njega, on bi obavio vece i obično bi rekao, čekaj samo par minuta da napunim pinklec, te uzimao pristigle rukopise, bacio pogled i obično odmah gužvao i bacao, ja bih se pobunio, a on bi, neke prepoznajem već po rukopisu, neke po mašini, gdje bismo stigli kad bismo se svi bavili nebitnima.
Post je objavljen 18.11.2018. u 11:04 sati.