Zivot u Zabolandu
31.03.2020., utorak
Friesland osobno, Juma
|
U četvrtak prije nego sam uopće krenuo u Friesland nazvao sam Noor i pitao je je li sigurna da želi da dođem s obzirom na situaciju i s obzirom na rizike. Noor ima četvero djece Iris (15), Chris (14), Niek (11) i Viv (7). On je rekla da je sigurna i da nema problema. Nismo se mi grlili ni ljubili pri pozdravljanju, niti smo pili iz iste čaše ili jeli iz istog tanjura, ali opet smo dva i pol dana, pa pet dana kasnije još jedan cijeli dan zajedno dijelili prostor, jeli, igrali i družili se. Nemoguće je da smo cijelo vrijeme mogli držati razmak iako nismo obitelj. No kako je Noor bila tako sigurna u svoj odgovor, ponašanje svih nas je bilo prirodno i neuštogljeno. Ja sam bio opušteniji i spontaniji u igri i tako sam lakše mogao zaboraviti na probleme u svijetu, ali i na svoje osobne probleme, te doslovno uživati u trenutku. S četvero djece uvijek se mogu organizirati sportske i društvene aktivnosti. Igrali smo najviše nogomet, ali i hokej, , ping pong, speedminton, dvoje njih je čak malo jedrilo na jezeru iako je vanjska temperatura bila 11 stupnjeva, dok smo se unutra zabavljali društvenim igrama, slaganjem cesti od karata (kak se to zove kad se karte poslažu, pa se ruše u nizu?) i naravno WC rola tuljan izazov (e sad kaj je to? ;-) Kaj mene posebno iznova fascinira je kak cure Iris i Viv igraju nogomet. Peta sim, peta tam, mala varka... Ja nisam odrastao s curama, koje stvarno kuže nogomet. Možda je u Hrvatskoj to danas isto drugačije, pa se možda i kod nas čuje da neka sedmogodišnjakinja viče ja sam Messi, ili ja sam Cillissen (poznati žabolandski vratar) dok brani u rukavicama i uklizava na najjače. No najjača scena je bila kada je Viv dobila da izvede slobodan udarac, uzela zalet i rekla: „Ide Ronald Koeman!“ Ja sam ostao paf. Kako? Još jedna fora je da me tamo svi zovu Juma. Što u meni budi uspomene iz mladosti, kada su me svi tako zvali, a od kada sam prestao aktivno igrati hokej ovdje taj nadimak se izgubio. Igra, zabava, smijeh, zafrkancija, osjećao sam se kao da imam dvadeset, a ne četrdeset. S Noor sam imao dobre razgovore. Skužio sam čak da sam bio sretan da ponovno mogu cijeli dan pričati žabolandski, ali baš ono cijeli dan. Imao sam društvo. Imao sam se za koga brinuti. Noor je rekla: „Ja uvijek kažem da si ti moj mlađi hokejski brat. Kao da si nam obitelj. Bliže bi nam bio jedino kad bi oženio nekog od nas.“ Sunce je punilo moje zalihe vitamina D, a društvo zalihe serotonina i endorfina. Nadam se da će te zalihe potjarati u ovim inače vrlo osamljenim vremenima. Pitanje je kada ću ih opet vidjeti, kada ću se uopće s nekime moći tako nesputano družiti. Iako nije stalno tako, upada mi u oči da se ove godine mentalno najlošije osjećam baš kad sam doma. To je bio slučaj još prije ove krize oko corone, a od tada sam samo sve više doma. Što se uostalom vidi i po broju postova na blogu ;-) Tako će za sada i ostati, jer je kabinet vlade večeras donio odluku o produženju sadašnjih mjera (barem) do 28. travnja. Za kraj jedna metreološka vijest. Jutros su objavili da ove godine imamo najsunčaniji početak proljeća u povijesti Žabolanda. Još nikada nije bilo u prvih deset dana toliko sunčanih sati kao ove godine. Svaki dan je bilo toliko sunčano da je teško da će ovaj rekord uopće biti moguće srušiti. Dok ima sunca ima i nade. Oznake: Friesland, SPORT, Noor, nogomet, Sunce |
30.03.2020., ponedjeljak
Kako do bolesne majke
|
U gušće naseljenim dijelovima Žabolanda su neki supermarketi uveli tzv. „sat za starije“. Rano ujutro prvi sat je rezerviran za starije građane, da u miru i polako uz dostatan razmak mogu obaviti kupnju namirnica. Reakcije građana su pozitivne. Prošli vikend je bilo puno puno manje ljudi na plažama i u parkovima prirode. Što znači da su pozivi, upozorenja i najavljene kazne ipak urodile plodom. Kazne za grupu veću od dvije osobe su u nekim gradovima, kao npr. u Nijmegenu i bile podijeljene od strane policije. Iznos kazne je 400 eura po osobi. Pojavio se i fenomen tzv. „pljuvača corone“, koji bi iz nekog razloga zakašljali ili pljuvali policajcima u lice i pri tome vikali da imaju coronu. Za takve je od sada priređen brzi postupak. Ovdje i dalje nije uobičajeno da se nose maske za lice. Država sve maske, koje može nabaviti šalje u bolnice. Broj zaraženih je u međuvremenu je preko 1100. U Gelderlandu je daleko najlošija situacija u Nijmegenu sa skoro 200 zaraženih. Arnhem je treći sa 63. Naravno samo služeni podaci. Do kreativne ideje je došao upravo jedan građanin Nijmegena. Njegova majka je smještena u domu za starije i nemoćne na prvom katu. K tome je još bolesna i ne može iz kreveta. Normalno ju posjećuje svakog dana, ali sada su svi posjeti takvim ustanovama zabranjeni. On je međutim unajmio buldožer, koji ga je podignuo u zrak na visinu s kojeg ga je majka mogla vidjeti kako joj maše i šalje puse. Svi iščekujemo sutrašnju konferenciju premijera Ruttea. Tada će najaviti hoće li se (ili je bolje pitanje do kada) produžiti mjere koje sada imamo. Oznake: Corona, Nijmegen, majka, dom za starije i nemoćne osobe |
Granica u doba corone
|
Mjesto Baarle-Nassau ili/ti Baarle-Hertog jesu dva mjesta u jednom na granici između Žabolanda i Belgije. Mjesta su doslovno isprepletena, jer ne samo da granica prolazi kroz njih granica je posvuda jer su dijelovi Baarle-Hartog (belgijski dio) poput otočića raspršenih po Baarle-Nassau. Što znači, ako prolazite nekom ulicom, onda ste čas u Belgiji, čas u Žabolandu, treba dobro gledati na zastavice ispod kućnih brojeva. No to isto tako znači da svako malo vrijede pravila čas jedne, čas druge zemlje, u doba korone, to može biti značajna razlika. Tako u Žabolandu (bar za sada) svi dućani mogu ostati otvoreni, dok su u Belgiji otvoreni samo dućani s prehranom. U mjestu se nalazi poslovnica lanca Zeeman, koji prodaje odjeću i kućanske potrepštine. Ulaz u dućan je na žabolandskoj strani, ali točno kroz sredinu dućana prolazi državna granica. Taj dio dućan je dakle označen trakom i zatvoren za kupce. Kupci koji žele ručnike, sredstva za pranje ili odjeću za bebe imaju peh. U susjednoj prodavaonici namještaja, ulaz se nalazi na belgijskoj adresi, ali su se nečemu dosjetili. Bijela strelica vodi kupce prema ulazu u skladište, koje je na žabolandskom terenu. Unutrašnjost dućana je isto prošarana trakom. Jedne fotelje možete isprobati, druge pak ne. Zapravo bi svi prijelazi između dvije zemlje trebali biti zabranjeni, ali u Baarle-Nassau je to nemoguća misija. Oznake: Corona, Belgija, dućan |
29.03.2020., nedjelja
Friesland - drugi svijet
|
Friesland - drugi svijet Sunčeva svjetlost polako prodire u sobu. Budan sam. Izlazim u dnevnu sobu, koja se puni toplinom kroz veliku staklenu stijenku. Ispred mene petnaest metera zelenog travnjaka i potom pogled na veliko jezero s odbljescima svjetla na plavoj površini. Promatram par gnjuraca nedaleko od obale. Započinje novi dan. Drugi svijet. Friesland je sjeverno zapadna provincija Žabolanda. Iako su dio Žabolanda, Frizijci, imaju svoj jezik, kulturu, kao i poznatu originalnu zastavu omiljenu od mnogih stranaca, koji su je upoznali. U dućanima će te pozdraviti na žabolandskom, ali s domaćim mušterijama proćakulat će na frizijskom. Domaće mušterije lako im je prepoznati, jer Frizijaca nema mnogo. Friesland su jezera, kanali, široki zeleni pašnjaci, tradicionalne seljačke kuće sa visokim krovištem, puno krava i ovaca, ptice, brodovi i jedrilice, polja modernih vjetrenjača za proizvodnju električne energije, pa tek onda ljudi. Gradova nema puno, većinom mala mjesta, sela ili osamljene farme. U ljetnoj sezoni je mjesto Heeg, u kojem sam boravio, puno jedriličara, nautičara i brodova iz cijelog Žabolanda, ali i puno njih iz susjedne Njemačke. No sada nije sezona. Sada je doba korone. Friesland provodi iste mjere kao i ostatak zemlje: svi ugostiteljski objekti su zatvoreni. svigdje jedan i pol metar razmaka (osoblje lokalnog supermarketa nosi reflektirajuće markere s natpisom), na ulazu i izlazu možete dezinficirati ruke i kolica vlažnom maramicom ili gelom, impovizirani pleksiglas na blagajni, trake na podu za održavanje razmaka, u lokalnu pekarnicu može ući maksimalno troje kupaca istovremeno... međutim ovdje nema gužve, nema redova, radi jedna blagajna, po potrebi dvije (od ukupno tri), nema ljudi. Friesland je provincija uz Groningen sa za sada najmanje zaraženih virusom. Tu i tamo se vide vikendaši iz ostalih provincija, koji su s djecom pobjegli iz gradova, jer putovanja ovdje nisu zabranjena. Uostalom tako sam i ja došao, na poziv Noor, pa onda ostao duže nego sam mislio. Prekrasno vrijeme vani poziva na šetnju. Cijeli tjedan je bilo sunčano bez oblačka na nebu, što je prilično nevjerojatno za ovo ili bilo koje drugo doba godine u Žabolandu. Bilo je toliko vedro, da je jezero postalo plave boje, dok je inače uvijek smeđe. No ovdje je uvijek zrak svjež, vjetar u kosi, a sada i prvi pupovi na drveću polako, ali sigurno donose proljeće. U mjestu će te teško nekoga susresti, ali čini se kao da lokalni život ide dalje. Vidim da iz frizijskog „Zrinjevca“ uređuju nasade cvijeća, u dva dvorišta lokalna firma popločuje kolni ulaz, par dječaka „si puca na gol“ na igralištu, seljaci raznose gnojivo po njivama, na pašnjacima janjići se odazivaju pozivu majke, jata ptica prelijeću zelene ravnice, sunce obasjava staru drvenu vjetrenaču na brani, tu i tamo prođe koja tradicionalna frizijska barka ili poneki biciklist.... mir i tišina. Drugi svijet. Oznake: Friesland |
23.03.2020., ponedjeljak
Iscrpljeni ministar, duga kosa i žabolandski pristup
|
Žabolandski ministar zdravstva i sporta Bruno Bruins je dao ostavku. Prošli četvrtak za vrijeme intenzivne debate u parlamentu srušio se za govornicom od iscrpljenosti. Rasprava je u istom trenutku prekinuta. Ministar je u petak predao svoju ostavku zbog zdravstvenog stanja. Broj zaraženih u Žabolandu raste u međuvremenu i dalje. Trenutno je više od 4000 zaraženih, ali to nisu svi, jer nema dovoljno testova niti vremena da bi se sve testiralo. Ukoliko je jedan član obitelji pozitivan, na primjer, onda se ostale članove obitelji ne testira. Najteža situacija je na jugu u Brabantu, gdje bolnice rade na najjače, a od prošlog tjedna se pacijenti prebaciju više u bolnice na sjeveru. Vlada upozorava i dalje, a to se sve više prihvaća u javnom životu, da se ljudi uvijek drže na udaljenosti od metar i pol. Bilo vani, bilo unutra. Prošli vikend je Žaboland zapljusnuo neočekivani val sunčanog vremena. To je Sireve glave uvijek željne vitamina D izmamilo van, ali i prouzročilo ponajviše na zapadu zemlje (jer tamo živi najviše ljudi) prepune pješčane plaže, šetnice i parkove. To je razbijesnilo lokalne gradonačelnike i vladu, te su oštro osudili takvo rizično ponašanje, koje se kosi s propisanim normama. U nedjelju je svim građanima poslana NL-Alert sms poruka, kojom ih se upozorava da drže 1,5 metra razmaka. Međutim nisu zaboravili ni pohvaliti veliku većinu, koja se pridržava pravila, tj. dogovora kako oni to vole reći. Večeras su premijer i ministri donijeli nove strožije mjere ograničavanja društvenih kontakata. Ovo su neke od njih: - Otkazuju se sva javna događanja, skupovi i manifestacije (bez obzira s koliko osoba bili) do 1. lipnja. To znači da neće biti proslave Kraljevog dana, niti Dana oslobođenja velikih žabolandskih praznika - Gradonačelnici dobivaju veće ovlasti za provedbu uvedenih mjera. Sankcioniranje kršenja, ali i ako je potrebno zatvaranja plaža, parkova ili prirodnih rezervata. - Uvode se kazne za prekršitelje (opa!) - Zabrana sastajanja više od tri osobe. Izuzetak su djeca, koja se mogu vani igrati sa više od troje. - U goste (recimo rođendani, obljetnice) ti mogu doći maksimalno tri osobe i pri tome potrebno držati razmak od 1,5 metra. - Frizerima i salonima ljepote se savjetuje da zatvore svoje radnje. (eh znao sam da će ovo doći, a već mjesec dana trebam kod frizira. Tja...čini se da mi preostaje duga kosa i povratak u hipijevsku mladost) Međutim vlada još uvijek nije proglasila potpuni lockdown. Iako je savjet: „Ostanite doma.“ Dozvoljeno je i dalje otići van i prošetati se, udahnuti svježi zrak. Pogotovo ljudima, koji žive u malim stanovima bi to postalo neizdrživo, ako bi lockdown potrajao. Premijer Rutte poziva pri tome građane da budu odgovorni i razumni u korištenju te slobode. „Nitko ne želi potpuni lockdown.“ To bi bila tek zaista krajnja mjera u zloj nuždi. Na ovaj način vlada pokazuje da joj je i u ovakvoj kriznoj situaciji stalo do građanskih sloboda, te da želi zajedno sa građanima želi riješiti ovu krizu. Isto tako je upadljivo da gradočelnici dobivaju veće ovlasti, koje mogu primjenjivati ovisno o lokalnoj situaciji. Gradonačelnik Arnhema je tako jutros izjavio da u Arnhemu takve zabrane nisu potrebne, jer se ljudi drže razmak.. Štoviše dodao je da šetnja prirodom dobro djeluje protiv depresije i stresa, te da zato želi omogućiti pristup građanima, dok god se pridržavaju pravila. U Nijmegenu je pak gradonačelnik zatvorio dio velikog gradskog parka zbog nepridržavanja istih. Tek će vrijeme pokazati, jesu li mjere bile dobre ili dovoljne, ali moram priznati da se i meni, kao i većini Sirevih glava, čini da je put, koji je vlada odabrala hrabar, ali pravi put za Žaboland i njihov mentalitet. Oznake: Corona, gradonacelnik, Arnhem |
22.03.2020., nedjelja
Poruka Zagrebu
|
Zagrepčani možete vi i ovaj izazov podnijeti. Za bolje sutra. Zajedno. Zagrabi Mando! Za primjer svima. Zagrebe, ja te volim! Oznake: Zagreb |
18.03.2020., srijeda
Crtice iz svakodnevnog života
|
Prošle subote na tržnici u gradu Deventeru, pitali su prodavača sira Henka (68), koji tamo već 52 godine prodaje sir, što misli o tome ako se i tržnice zatvore. On je izjavio: „Dolazi kako dolazi“ (ili slobodnije prevedeno: bit će kak će bit) to su bile posljednje riječi moje majke i ja ih se držim.“ Deventer je stari grad Hanze i kažu da niti epidemija kuge nije zaustavila trgovinu na tržnici u 14. stoljeću. Danas sam u dućanu sreo i pozdravio se s jednom mamom s hokeja. Ona i njezin muž su inače predikanti protestantske crkve, te su i oni od prošlog vikenda na prisiljenom godšnjem. Sve crkvene službe su otkazane. „Jedino još imamo sprovode.“ rekla mi je, te dodala, ali samo za članove najuže obitelji. A tužno je i to da članovi obitelji, djeca, koja žive u inozemstvu ne mogu doći na sporovode.“ Komentirali smo i drugačiji pristup pandemiji u različitim zemljama. Ja sam komentirao klavinistički utjecaj, a o ona je rekla zanimljivo: „Ovdje su ljudi slobodniji. Ne daju si tako lako nametnuti pravila.“ Uz to rekavši da ima i pozitivnih strana krize. Ljudi postaju puno susretljiviji, ljubazniji, osjeća se veće zajedništvo. Dok se razni obični dućani zatvaraju, jer jednostavno nema kupaca, dućani s igračkama imaju odličan promet. Najviše se kupuju razne društvene igre, koje roditelji doma igraju s djecom. Odjednom imaju više vremena jedni za druge. Coffeeshopovi su dobili dozvolu da mogu, pod određenim uvjetima, prodavati robu "za van". Što je za gradove svakako bolje nego da se rasplamsa trgovina na crno na cesti. S visokim cijenama, nekontroliranim porijeklom i upitnom higijenom. Jučer mi je na ručak trebao doći stari prijatelj Lukas. Međutim, dva sata prije toga me nazvao i rekao da mu je upravo frend, s kojim je bio u kontaktu, javio da je pozitivan na coronu. Odgodili smo taj ručak. Danas sam čuo da je susjed dolje ispod, ne Ludi nego preko puta njega, zaglavio na Tenerifima. S teškom gripom, izoliran u hotelskoj sobi. I tako dolazi sve bliže i bliže... Ovdje začudo nema postoje rješenja ministarstva o samoizolaciji, nema prijetnji, nema kazni... građani se pozivaju na vlastitu odgovornost, te razumno i sigurno ponašanje po uputama. Stariji građani (70+) se isto tako mogu tu i tamo vidjeti na ulicama i u dućanima, ali nema pritiska da ostanu doma, ako ne žele. Vlastita odgovornost. Domovi za starije i nemoćne, jesu ipak zatvoreni za posjete. U bolnicama su posjeti ograničeni na jednog posjetitelja po danu po pacijentu. Od ponedjeljka su zatvorili teretane, a još prije i sportske klubove, pa se ljudi bave sportom u parkovima. Grad je poluprazan, kafići ne rade. Poneki mladi rade piknike u grupicama. Svatko na svojoj dekici. Ja sam jutros napravio šetnju u prirodi malo izvan grada. Nitko i dalje ne nosi maske za lice, osim u bolnicama, gdje su i najpotrebnije, no čak ni tamo nema ljudi u skafanderskim odijelima, iako su mnogi i u zdravstvu zaraženi, neki su već preboljeli i vratili se na posao. Jučer točno u 20 sati prolomio se pljesak cijelim Žabolandom, kao zahvala zdravstvenom osobolju na naporima, koje čine. Duh je već odavno pobjegao iz boce....kada će se vratiti pitanje je. Krivulja se pokuša usporiti, ali vrhunac tek prijeti. Bit će kak će bit, rekla bi Henkova mama. Oznake: Corona, Deventer, predikantica, Lukas, bolnice |
16.03.2020., ponedjeljak
Škole zatvorene i najtopliji dan ove godine
|
U četvrtak sam otišao kod Xavija na kebab. Pored umaka stajala je i prskalica sa dezinfekcijskim sredstvom. Za mušterije. Pri plaćanju pitah ga: „Poznaješ li ti neke koji su zaraženi?“ On odgovori kratko da ne, ali vraćajući mi novac odmah uzvrati protupitanjem: „A ti?“ „Da, kako da ne.“ Njemu se na tren naglo skiselio izraz lica, ali ga je ubrzo vratio u osmijeh. Tja...kad radiš kao hokejski trener u Oosterbeeku. Subotu sam nakon dužeg vremena iskoristio za odlazak na arnhemsku tržnicu. Popričao sam s Alijem, i kod njega uzeo voće i povrće, uz popust, koji je nekako postao tradicionalan, a da ga nikada nisam to tražio. Na obiljenom štandu sa sirevima se zabavio s mladim prodavačicama, koje su upravo imale vježbu dezinfenkcije ruku. Kupio omiljnu miješavinu orašastih plodova na bio-štandu i zadovoljan odpedalirao doma. „Dok se još može.“ Terese u gradu su bile pune. Očito nisam bio jedini s tom mišlju. U nedjelju poslijepodne ministri su najavili nove zaštitne mjere. Nakon novih savjetovanja, ali zapravo najviše zbog pritiska javnosti, škola, roditelja, oporbenih stranka i udruga odlučeno je da se škole i vrtići ipak zatvore od ponedjeljka. Škole ostaju doduše otvorene, i moraju organizirati prihvat za učenike roditelja, koji rade u ključnim sektorima za što je napravljena posebna lista (zdravstvo, obrazovanje, javni prijevoz, policija, vatrogasci, prehrana,...i sl.) Osim toga zatvaraju se i svi kafići, restorani, saune, teretane, seks klubovi i coffeshopovi. Ove i prijašnje mjere na snazi su do 7. travnja, znači tjedan dana duže nego prvotno. Ministri su još jednom pozvali da se ne „hrčkari“, te da ljudi drže metar i pol razmaka u neizbježnim kontaktima. Još jedna zanimljivost, nakon što je najavljeno zatvaranje svih ugostiteljskoh objekata, jučer navečer je nastala dosad neviđena gužva i redovi u coffeshopovima. U krizi je uvijek važno ostati smiren, pa da se nađe. A baš sam si jučer mislio dok sam prolazio gradom... Broj zaraženih je u međuvremenu prešao 1000, što je logično, efekti mjera trebali bi biti vidljivi tek za tjedan dana. Ovdje se inače ne prijeti kaznama, niti kontrolama samoizolacije. Ljudi se pozivaju na solidarnost i savjesnost. Što je vrlo zanimljivo, ali i osjetljivo. Nema intervnetnih centara, nitko ne nosi maske, dućani rade, roditelji i mala djece voze se biciklima, prometa ima... Čak sam vidio i ludog susjeda da izlazi van. A to je hmm.... dobro ili odlično? Pssssst! I za kraj, jutros je osvanuo prekrasan proljetni dan u Žabolandu. Očekuje se 14 stupnjeva, što bi značilo najtopliji dan ove godine. Sunce grije. Prvi put sam stavio veš sušiti na balkon. Oprao prozore, pomeo i posisao kuću... Dok se još može. Oznake: Corona, kebab, tržnica, coffeshop, Sunce |
13.03.2020., petak
"Hrčkarenje"
|
Nikoga neće iznenaditi ako vam kažem da je u Žabolandu broj zaraženih u međuvremenu više od 800. Još nisu zatvorili granice, te je plan i dalje da škole u ponedjeljak budu otvorene, usprkos pitanjima i kritikama, jer zašto žabolandski stručnjaci preporučuju da škole ostanu otvorene, dok se iste zatvaraju u Francuskoj, Belgiji, Danskoj... Međutim situacija se od jučer poslijepodne naglo promijenila. Čim su uvedene nove restriktivne mjere, ljudi kao da su se trgnuli, kao da ih je nešto ugrizlo i odmah su krenuli u dućane. Odjednom i kod nas prazne police, kao u Francuskoj. Danas sam i ja otisao u nabavku, redovna kupovina, nista posebno, ali i da provjerim situaciju svojim očima. Police u Albert Heijnu i Lidlu, nisu bile prazne, ali je bila prilicna gužva u dućanima. Od jedne blagajnice sam čuo da je pet puta više kupaca nego obično petkom. Na redovnoj konferenciji za novinare opet se pojavio premijer Mark Rutte. „Hrčkarenje“, doslovni prijevod nizozemske riječi, je nazvao nepotrebnim i društveno nepristojnim ponašanjem. Jer zamislite kako je nekom tko je cijeli dan radio, baš u ova zahtjevna vremena. pa navečer otišao u lokalni supermarket, da bi tamo zatekao poluprazne police. „Prestanite hrčkariti!“ bila je jasna poruka premijera. Žabiland je drugi najveći proizvođač hrane na svijetu, no psihologija je gadna stvar. U novinama su neki stručnjaci objasnili taj fenomen, koji je dobar za nas pojedince, ali loš za društvo jer upravo zbog hrčkarenja dolazi do nestašica. Psihološki nam daje utjehu da imamo kontrolu nad situacijom. Pri tome su ti isti stručnjaci priznali da su i sami hrčkarili. „I ja sam samo čovjek od krvi i mesa s malom djecom doma.“ Mrak. Ne znam je li u hrvatskom hrčkarenje pravopisna riječ, ali ako nije sigurno bi ju trebalo uvesti. Jučer navečer, nakon proglašenja tih mjera, otišao na kebeb kod Xavija. Osjećala se neka čudna atmosfera u zraku. Par sati ranije, sve je još bilo normalno. Na kebab štandu mogao si dezinficirati ruke alkoholom. Realno, teško da je u turskoj zajednici netko zaražen, jer oni ne idu na skijanje u Sjevernu Italiju, kao neke autohtone hokejske obitelji. No naravno nikad se ne zna. Broj izoliranih u Oosterbeeku, je barem službeno, još uvijek veći nego u Arnhemu. Oznake: Corona, virus, Arnhem, premijer, hrčkarenje |
12.03.2020., četvrtak
Pooštrene mjere za društveni život u cijeloj zemlji, ali ne i za škole
|
Danas do 14 sati se broj zaraženih opet značajno povećao i popeo na 614. Uz to se pojavila značajna grupa zaraženih za koju se ne može utvrditi gdje i od koga su se zarazili. Obično su to bili oni koji su bili u kontaktu s ljudima iz Italije ili Njemačke. To sve skupa je dovelo do novog paketa mjera za cijelu zemlju koje su premijer Rutte i ministar zdravstva Bruins obznanili danas popodne na izvanrednoj presici. Ukratko svi koji imaju simptome prehlade, znači kihanje, šmrcanje ili grlobolja, moraju ostati doma, te kontaktirati liječnika, tek ako se stanje značajno pogorša. To kako bi se smanjio pritisak na zdravstvo, koji sve više i više raste. S time se iz istog razloga od zdravstvenih radnika očekuje da dođu na posao ukoliko imaju lakše simptome, a kod kuće ostanu samo ako imaju i povišenu temperaturu. Svima, kojima je to moguće se preporuča da što više rade od doma. Otkazuju se sve manifestacije za 100 ili više ljudi, muzeji, kazališta i kina se zatvaraju, te se otkazuju sva sportska događanja zaključno sa 31. ožujkom. Svim ljudima se savjetuje svođenje društvenih kontakata na minimum. No, a to je jako zanimljivo, škole ostaju otvorene. Premijer je naveo dva razloga. Prvi, je taj da među školarcima nema toliko zaraćenih, te oni ne spadaju u najrizičnije grupe. Drugi je taj da bi zatvaranje škola dovelo do toga da barem jedan od roditelja mora ostati doma (bake i dede čuvalice nisu opcija). No roditelje, koji rade u zdravstvu, policiji ili vatrogastvu država treba u ovom trenutku na najjače. Zgodno je bilo i što je premijer zaključio s time da će se tek kasnije vidjeti, jesu li ove mjere dobre ili ne, te da nitko u svijetu u ovom trenutku ne zna što je najpametnije. Večeras je održana i izvanredna sjednica parlamenta u vezi coronavirusa. Kako bi skup bio održan sa manje od 100 ljudi, iz svake parlamentarne stranke je bio prisutan samo po jedan predstavnik. Parlament je bio podjeljen, dok su neke stranke podržale mjere vlade, neke posebno Wilders i Baudet su bili vrlo oštri prema odluci da škole ostane otvorene. KNHB – hokejski savez je odmah donio svoju odluku da se otkazuju sva natjecanja, ali i da se svi hokejski klubovi u zemlji zatvaraju do 31. ožujka. Jučer je tako bio sasvim normalan dan u klubu. Svi su uredno trenirali, a od danas lockdown. Što indirektno znači, da dok god sam zdrav, imam sad dva tjedna "praznika". Sam u kući. A ver. Oznake: Corona, premijer, lockdown, škole, hokej, mjere |
11.03.2020., srijeda
Ipak mjere ogranicenja u Brabantu
|
Dva dana kasnije, broj zarazenih u Zabolandu je opet narastao. Jucer za sezdesetak, danas za cak 120. Sve skupa smo dosli do 503 zarazane Sireve glave. Naravno problem nije u tih 503 nego u svim onima, koji su zarazeni, ali jos nisu otkriveni. Jucer (utorak) su tako ipak uvedene prve mjere ogranicenja. Nakon kriznog sastanka gradonacelnika triju najvecih gradova provincije Sjeverni Brabant (radi se o Den Boschu, Tilburgu i Eindhovenu) odluceno je da se sva velika dogadanja s vise od 1000 ljudi do ponedjeljka otkazuju. To se odnosi na nogometne utakmice prve i druge lige, veliki tehnicki sajam u Eindhovenu i neke koncerte i manifestacije. Gradjanima Brabanta se savjetuje da sto vise rade od kuce, te da u slijedecih tjedan dana smanje svoje drustvene kontakte na minimum. S druge strane vrlo je zanimljivo, mozda nekima neshvatljivo, da skole ostaju otvorene sto je vise moguce. Valjda zato kaj je to bolje nego da ih cuvaju bake i dede, s obzirom da su oni u kriticnoj skupini. Danas se oglasio i KNHB (Kraljevski zabolandski hokejski savez) s odlukom da se ovaj vikend ne igraju hokejske utakmice klubova iz Brabanta (kako domace, tako i gostujuce). Od prve lige, pa sve do najmladjih. Radi se o oko 2000 utakmica. Klub, mojeg kolege Paula, Uden je isto „lockdown“ do ponedjeljka. Od danas nema niti treninga. Slicno su reagirali i drugi sportrski savezi. Usprkos svega Sireve glave ostaju prilicno stalozene i smirene. Nema nikakve panike, ne prazne se supermarketi. Stariji gradjani se i dalje vise boje samoce i izolacije nego coronavirusa. Ljudi (naravno oni imucniji, hokejasi) idu sutra na skijanje u Austriju. „Zivot ide dalje, a ako stane, onda ce stati.“ je deviza. Sto je zapravo tipicno kalvinisticko drzanje. Zanimljivo je vidjeti taj mentalni sklop, trijeznog gledanja na stvari i zivot opcenito, ugradjivan kroz par stotina godina, na djelu. Nesto drugaciji primjer je onaj iz Slovacke. Danas sam saznao da su tamo otkazane sve manifestacije, svi dogadjaju, svi sportski susreti, te zatvorene skole, fakulteti i bolnice do kraja ozujka. Sto izravno znaci da je otkazan i trenerski tecaj, koji sam tamo trebao drzati krajem ozujka. Na svim granicnim prijelazima su uvedene zdravstvene kontrole, kao i na aerodromima. Cak su i sve mise u crkvama otkazane. Broj zarazenih Slovaka do danas je deset(!). Mozda je malo pretjerano reci da je to izraz katolickog mentaliteta, ali sigurno ima neko zrno istine i u tome. U Oosterbeeku nastavljamo za sada normalno s treninzima i utakmicama. Osobno u klubu primjecujem da se ljudi prestaju rukovati. Svjestan svoje funkcije u klubu, i ja sam kao uzor drugima, odlucio dosljedno provoditi „laktovanje“ umjesto rukovanja. Cak i kada mi ljudi ponude ruku, kao sto je danas bio slucaj par puta, kroz salu i osmjeh ponudim im lakat. To mi je danas stvarno puno bolje (lakse) islo, nego za vikend. Oznake: Corona, Brabant, hokej, Rukovanje |
09.03.2020., ponedjeljak
Premijer "ukinuo" rukovanje
|
U međuvremenu broj zaraženih Sirevih glava je danas opet porastao za pedesetak i bilanca na kraju dana je 321. Svi isto tako znamo da tu neće stati. U općini Renkum, pod koju spada Oosterbeek, svi zaraženi su u nekoj vezi sa hokejskim klubom, jer naravno da hokejske obitelji idu na skijanje u Sj. Italiju, a ne nogometaši ili oni koji igraju korfbal. Večeras smo imali sastanak tehničke komisije kluba. Slijedeći je za mjesec dana i sve radimo kao normalno, ali zapravo znamo da postoji realna šansa da nećemo svi biti na slijedećem sastanku. Pitanje je samo tko. Bizaran osjećaj, kao u nekom filmu. Vlada je danas imala krizni sastanak, gdje su pretresani razni scenariji. Nisu najavljene nikakve nove mjere osim pojačane higijene, koja je već bila savjetovana i ukidanja rukovanja, koje se već spominjalo, ali se nije baš poštovalo (osobno iskustvo ove subote), jer se činilo pretjerano. No sada je i premijer sve pozvao da se prestanu rukovati. No još je uvjerljiviji argument da je od subote broj zaraženih narastao za 200 posto naravno. Škole ostaju uglavnom otvorene (osim pojedinih u Sj. Brabantu) najavljene manifestacije će se održati, ali naravno sve opcije ostaju u igri. Jedino je stanovnicima Sjevernog Brabanta, južne provincije s najviše zaraženih, savjetovano da ukoliko je moguće rade od doma. Oznake: Corona, Oosterbeek, Vlada, Rukovanje |
07.03.2020., subota
Kako je Corona stigla u žabolandsko selo Oosterbeek
|
U početku se Žaboland još dobro držao. Bilo je dosta sumnji posebno prema Sirevim glavama koje su se vraćale iz Kine. Mađutim svi testovi su bili negativni i zemlja je bila na 0 zaraženih. Dok su u ponedjeljak 24. veljače u Zagrebu otkrivena prva dva slučaja zaraze u Hrvatskoj, mi smo još bili „čisti“. No u srijedu su i ovdje otkriveni prvi slučajevi na jugu zemlje. Zatim još par oko Utrechta, pa nešto na zapadu. Uglavnom kod ljudi, koji su se vraćali sa praznika u Sjev. Italiji. Nakon tjedan dana stigli smo na 38 slučajeva većinom u južnoj provinciji Brabant. Međutim onda je krenulo naglo. U četvrtak prve dojave o corona virusu u jednoj osnovnoj školi u Arnhemu i u sveučilišnoj bolnici Radboud u Nijmegenu. Istoga dana broj zaraženih raste sa 38 na 82. Dan kasnije u petak, taj broj narastao na 138. Taj isti petak poslijepodne, tj. jučer, sam otišao na posao u moj klub Oosterbeek, mi bi rekli gradić, oni kažu selo (drop) pored Arnhema. Uskoro me zatkla vijest da je kod jednog roditelja, čije dvoje djece su članovi našeg kluba, otkriven virus, te da se nalazi u kućnoj karanteni. Zajedno s cijelom obitelji. U klubu su se skupili članovi uprave. Krizni stožer. Uslijedilo je savjetovanje s žabolandskim kraljevskim hokejskim savezom i domom zdravlja. Obavijest na web-stranici kluba. Jedna subotnja utakmica mlađih kategorija je otkazana. Danas sam saznao da je još jedan drugi otac, koji također ima troje djece u klubu, isto tako u karanteni sa cijelom obitelji. Njegova najstarija kćer je trenerica par ekipa. Po klubu su naljepljene instrukcije za ponašanje: - Perite ruke - Bez rukovanja - Pij vodu samo iz vlastite bočice - Ne posuđujte si međusobno zviždaljke (za suđenje) Kako će se sve skupa razvijati ne znamo, ali danas je Corona bila sigurno tema dana u klubu. Jedna druga bizarna situacija: U medije je danas isplivalo da je najveći žabolandski web-shop bol.com ovih dana promijenio cijene higijenskih maski za usta. Dok je prije set od sto komada koštao 12 eura, danas mu je cijena 138 eura. Kapitalističke svinje ili? Oznake: Corona, Oosterbeek, hokej |
05.03.2020., četvrtak
Eko Eko
|
Žaboland se trudi. Žabolad se trudi živjeti ekološki. Možda se ne trudi živjeti u skladu s prirodom, ali se barem trudi da živi što manje na štetu prirode. Zbog prevelike emisije dušika smanjuje se, od sredine ožujka, maksimalna brzina na autocestama sa 130 na 100 km/h. Iako automobili imaju više veze s emisijom CO2 nego N, no recimo da je važna namjera. Tu su još veliki planovi da se do 2030. potpuno ukine grijanje na plin u cijeloj zemlji. Svi gradovi moraju za to napraviti vlastite projekte. U sklopu toga je u našem kvartu drugi tjedan otvorena tribina za građane o tome koja su najbolja alternativna rješenja za naš kvart. Do 2050. bi cijela zemlja trebala koristiti samo obnovljive izvore energije. Živi bili pa vidjeli. U kratkoročnije ekološke planove spada ideja o razdvajanju otpada. To naravno nije ništa novo, imamo mi kontjenjere za plastiku, staklo, papir..itd., ali novo je da će se ostali otpad, dakle onaj koji se ne reciklira naplaćivati. Dakle svi stanovnici kvarta imaju i sada kartice pomoću kojih otvaramo podzemne kontejnere (u Žabolandu već odavno gradovi imaju samo podzemne kontejnere) da bi u njih ubacili vreće s ostalim otpadom ili plastikom. Kartice posjedujemo kako bi se spriječilo „ilegalno“ odlaganje otpada. Valjda da nam iz drugog kvarta izbjegalci i koje kakvi nedovoljno obrazovani autohtonci (jer fini svijeet to ne radi) ne dođu ubacivati šutu u naše kontejnere. Podzemni kontejneri za boce i papir su, za sada, bez kartice. No od ljeta dakle, se uvodi plaćanje po ubačenoj vreći za ostali otpad, a kartica će to uredno bilježiti, a gradska uprava ispostaviti račun. Ideja je naravno da se tako što više stimulira recikliranje otpada, a što manje da ostane za običan otpad. K tome će se još suziti otvori na kontejnerima. Dok sada stane vreća od 60 litara u njega, u budućnosti će stati samo vreća od 30 litara. Više vreća, veći račun. E sad kaj meni nije jasno u cijeloj priči, je kako su oni zamislili da će to funkcionirati u praksi. Jer Sireve glave kažu same za sebe da su narod, koji voli sve što je besplatno, te će pokušati naći bilo kakav način samo da ne bi nešto dodatno platili (heeej, gdje sam to već čuo?). U redu, taj otpad po vreći će koštati nešto sitno, te su ujedno snizili iznos godišnjeg paušala za smeće, ali opet Sireve glave isto tako znaju da svaki cent treba uštedjeti, gdje god je to moguće. Zatim to je opet drugo u mojem sadašnjem kvartu, a drugačije u kvartu u kojem sam nekad živio (kako sam ga ono zvao...kvart izbjeglica, socijalnih slučajeva i neradnika?). Pa čak i ja mogu smisliti pet načina kako izigrati sustav i riješiti se smeća na neki drugi (ne baš lijep niti legalan) način. Možda država jednostavno vjeruje u savjest svojih građana? No vjeruju li građani državi? A ver. Oznake: smeće, kontejneri, ekologija |