Zivot u Zabolandu
30.10.2020., petak
Foursome na žabolandski
|
Ovo je priča još sa početka kolovoza, kada je drugi val korone bio daleko. Samo je tamo neki Žaboland stavio tamo neku Hrvatsku na narančastu listu uz strogo preporučenu karantenu po povratku i time zakomlicirao život nekim žabolandskim Hrvatima. Oh kako se to činilo nepravedno tada. U međuvremenu se svi kupamo u sličnoj kaši, no to nije poanta ove priče. Ovog ljeta sam preuzeo novu hokejsku ekipu Nijmegen MA1, tj. njihovu najbolju ekipu djevojaka do 18 godina. S prilično ambicioznom ekipom od 15 djevojaka smo u drugom vikendu kolovoza imali timski vikend. Razne sportske i nesportske aktivnosti kako bi smo se što bolje upoznali i postavili ciljeve za sezonu. Osim igračica vodstvo ekipe je činilo još dvoje managera Yvonne, majka od Lynn i Paul, tata od Merel, te naravno moja kolegica trenerica Marit i ja. Yvonne i Paul su se pobrinuli za logističku organizaciju vikenda, prijevoz, prehrana, smještaj, financije, a Marit i ja za sadržaj. Bili smo smješteni u hostelu u blizini Noorwijka, na samoj obali Sjevernog mora. Noordwijk je inače ljeti vrlo popularno turističko odredište s nepreglednim pješćanim plažama, valovima za surfere i ponekad plavkastim, ali uglavnom smeđim morem ;-) Smještaj je bio naravno jeftin i djevojke su spavale u šesterokrevetnim sobama, ali je još zanimljivije bilo pitanje kako će biti raspoređeno vodstvo ekipe. Kreveti su bili metalni, na kat, skoro kao u vojsci. S posteljinom, koju si sam trebao postaviti, pa nakon noćenje skinuti i ostaviti pred praonicom. Kasnije smo čuli da neke djevojke nisu znale kako se namješta posteljina. Doma to nisu nikada morale raditi, a imaju sedamnaest godina. Što ti je djetinjstvo u žabolandu. Na moje veliko iznenađenje mi, kao vodstvo smo bili smješteni svi skupa u jednoj četverokrevetnoj sobi. S krevetima na kat. Jednim toaletom i tušem. Navodno je Yvonne tako odabrala. Yvonne i Paul su u ranim pedesetima, Marit u kasnim tridesetima, ja hmm... početak četerdesetih, i mi smo svi skupa bili smješetni na nekih 12 kvadrata, te smo djelili i tuš i WC. S time da ja sve njih jedva poznajem, dapače Yvonne i Paula sam vidio tek jednom prije ovog vikenda. Nakon svih aktivnosti ja sam, u subotu navečer, polako drijemao na gornjem katu. Ispod mene su Paul i Marit još pričali, a na drugom gornjem krevetu se Yvonne spremala na spavanac. Odjednom između Marit i Paula padne majica, pa ženska potkošulja, pa grudnjak, pa... Laku noć! Ne sjećam se kada sam zadnji put toliko intimnog prostora dijelio s potpuno nepoznatim ljudima, ali sigurno još nikada u mix kombinaciji. Sada sam eto i to doživio i to u godini korone. Žaboland. Oznake: hokej, Noordwijk, plaža, hostel |
16.10.2020., petak
Snažno se preporučuje
|
Drugi val korone se prije dva mjeseca činio daleko, jako daleko. Možda nikada ne bi trebao ni doći. Bilo tek oko 100-ak novozaraženih dnevno. Na populaciju od 17 milijuna, skoro pa ništa. Žaboland je još u srpnju Hrvatsku stavio u narančastu zonu, što se meni činilo prilično nepravedno. Virus je otišao na godišnji. Međutim krajem kolovoza smo bili na 500-600 novih slučajeva dnevno, a sredinom rujna oko 2000. Počela su zvoniti zvona za uzbunu. U zadnjem tjednu rujna bilo je 3000 novozaraženih dnevno i vlada je donijela nove mjere, poput zatvaranja ugostiteljskih objekata u 22 sata i zabrana publike na svim sportskim natjecanjima, profesionalnim i amaterskim, te ogrančenje posjeta, broja ljudi u zatvorenom..itd. No tada još nije bila uvedena obaveza nošenja maski u zatvorenim prostorim. Predsjednik Žabolandskog RIVM-a, što bi u Hrvatskoj bio Zavod za javno zdravstvo je i dalje (kao i prije 6 mjeseci) tvrdio da su maske suvišne, jer je najvažnije držati razmak, te da maske samo ulijevaju lažnu sigurnost. Vlada je stajala i dalje iza njegovog savjeta. Mediji i javnost su se u međuvremenu pitali kako to da je Žaboland jedina zemlja u Europi, koja još nije uvela maske u na primjer dućanima. Njemački, američki epidemiolozi gostovali su u emisijama i izražavali svoje čuđenje. Dva dana kasnije za vrijeme debate u parlamentu, te nakon opetovane kritike iz opozicije, premijer Rutte i vlada su promijenili ploču. Uvodi se nošenje maski u zatvorenim prostorima. Točna konstrukcija glasi: „Nošenje maski se snažno preporučuje.“ Iz pravnih razloga u Žabolandu nije moguće uvesti obavezu nošanje maski. Vlasnici trgovina mogu zabraniti ulazak ljudima, koji ne nose maske. Mogu, ali ne moraju. Možete si misliti kako je to onda prvih dana izgledalo u dućanima pola ih nosi maske, pola ne. Vlasnici dućana se pitaju što da rade. Dva tjedna kasnije stigli smo na 7000 novozaraženih dnevno i upalili su se svi alarmi u zdravstvu. Vlada je odlučila uvesti još strožije mjere. Ušli smo u „djelomični lockdown“. Premjer Rutte je ovaj tjedan u parlamentu priznao da su u zadnjih nekoliko tjedan neke stvari bolje/drugačije trebali napraviti. Na primjer da je on previše stavio naglasak na osobnu odgovornost građana. Dodao je da će vlada istražiti kako bi se s pravnog stajališta maske mogle uvesti kao obaveza, ali da je za to potrebno još neko vrijeme, jer zakonski se to ne može samo tako prepraviti. Oznake: covid-19, parlament, Zakon, maske za lice |