Zivot u Zabolandu
29.01.2021., petak
Policijski sat u Belgiji
|
U Žabolandu je puno vike oko policijksog sata (avondklok), dok je u Belgiji to najnormalnija stvar još negdje od polovine listopada. No Belgija ne bi bila Belgija kad ne bi to riješila na svoj način. Tamo nemaju jedan policijski sat, nego tri. U Valoniji (franc. gov. područje) počinje u 22.00 i traje do 6.00. U Flandriji (nizoz. gov. područje) počinje tek u ponoć i traje do 5 ujutro. (Tamo ga zovu nachtklok, a ne avondklok.) Dok u glavnom gradu Briselu počinje u 22.30. Kakvog to smisla ima, pogotovo ovaj noćni sat u Flandriji, to znaju samo Belgijanci. Ne šalim se, ne znaju ni oni. |
22.01.2021., petak
Policijski sat
|
Nisam nikada očekivao da ću to doživjeti u Žabolandu, u kojem se sloboda pojedinca dio nacionalnog identiteta, no od sutra Žaboland uvodi policijski sat. Kao jednu od mjera u borbi protiv širenja covida-19. Za uvođenje tako drastične mjere vlada (inače u ostavci) je tražila potporu parlamenta. Nakon cjelodnevnog debatiranja, iznošenja mišljenja za i protiv, u četvrtak navečer je većina ipak glasala za uvođenje policijskog sata, koji će biti od 21.00 do 4.30 ujutro. Iako broj novozaraženih zadnjih tjedana pada (sada na oko 5500 dnevno), strah od nove tzv. britanske varijante virusa je učinio svoje. Pravih čvrstih dokaza da policijski sat djeluje, tj. da stvarno pomaže u širenju virusa nema, ali nema ni vremena. Stoga ga je u kategoriji „bolje spriječiti nego liječiti“ vlada ipak odlučila uvesti, iako to nikoga ne veseli. Povijesno gledano zadnji koji su uveli policijski sat („avondklok“ po žabolandski) u Žabolandu su bili njihovi istočni susjedi, kada su se ovdje zadržali u posjeti na nekoliko godina. Sat ostaje na snazi do 9. veljače kada ističu sadašnje mjere, ali gotovo je sigurno da na tome neće ostati. Uskoro će ponoć. Mislim da ću se ići malo prošetati van. Zadnje noći kada je to još dozvoljeno. Ovog tjedna je uvedena međutim još jedna mjera, koju neki smatraju još gorom. A to je da svako kućanstvo smije primiti samo jednog jedinog gosta dneveno. Očito se Sireve glave ne mogu držati normalnih mjera, kao što to mogu disciplinirani narodi poput Hrvata. |
10.01.2021., nedjelja
Novogodšnji kupanac
|
Ove godine, silom prilika, sam po prvi put slavio Novu godinu u Žabolandu. Jedno sasvim novo iskustvo. Novogodišnje tradicija je ovdje i tzv. „nieuwjaarsduik“ ili u slobodnom prijevodu novogodišnji kupanac. Obično se veže uz prostranu pješćanu plažu Den Haaga Scheweningen (dio grada poznat i po nekim zatvorima), ali odvija se i na raznim drugim mjestima. Na Scheweningenu se svakog prvog prvog sakupi oko 10 000 ljudi. Na hladnom vjetru, u kupaćim kostimima, i obično s kapicama Deda Mraza, stoje iz crte i čekaju da točno u podne starter da znak. Tada počinje masovni sprint u ledeno Sjeverno more. Ovo godine je i ta tradicija morala ustuknuti pred pandemijom i mjerama. Svi ti masovno organizirani kupanci su otkazani i zabranjeni. Ali ne i oni manji... Moj prijatelj Jeroen je došao na ideju da mi održimo naš novogodišnji kupanac. Avanturist kakav jesam, taj plan sam objeručke prihvatio. Kupanje u moru, u Poreču, jednog ožujka prije nekih dvadesetak godina mi je do sada bio rekord u kategoriji ledonog kupanja, no ovo je obećavalo još više. Izabrali smo prigodnu lokaciju. Jezero Bussloo, između Apeldoorna i Deventera. Nešto poput Jaruna, ali više u prirodi. Bio je siv i prohladan zimski dan. Vanjska temperatura oko 5 Celizijevaca. Oko jezera tu i tamo neki šetači i njihovi psi. Od parkirališta smo šetali smo dobrih pola sata dok nismo došli do mjesta koje smo tražili, pogodnog za ulazak u vodu na napuštenoj nudističkoj plaži. Odložili smo ruksake uz drvo i počeli se skidati, istovremeno se uvjeravajući da nije hladno. Najviše je zapravo zeblo za stopala, jer je trava bila hladna i vlažna. Ostavili smo stvari ispod drveta, kao da smo u Stubičkim toplicama na kupanju i krenuli prema vodi. Prvo Jeroen, za njim ja. Korak po korak u sve dublju vodu. Nije bilo vremena za razmišljanje. Osjećaj je ispao puno ugodniji nego sam očekivao. „Nije tako loše. Nije tako loše.“ Ponavljao sam u poluglasu na niskozemskom („Het valt mee. Het valt mee.“) Napravili smo par zaveslaja. Jeroen se zagnjurio, ali i onda odjurio prema van. Ja sam ostao još oko pola minute dulje. U ovim uvjetima svaka se sekunda računa. Izašavši van trebalo se brzo obući, jer si tek sada hladnoća počela ozbiljno prodirati u nas. Najgore je ponovno bilo za stopala. Obukli smo se i počeli skakati, da se ugrijemo. Malo po malo nam je bio sve toplije. Kada smo konačno došli do auta, bili smo spremni sve skupa ponoviti. Drugi put. Kako god bilo uspjeli smo. Novogodišnji kupanac je izvršen. Bilo je stvarno nezaboravno iskustvo. Ovo mora biti najave jedne fenomenalne godine. P.S. slučajno tek sad uvidjeh sličnost između imena Jarun i Jeroen ("oe" se čita "u") Oznake: jezero, Bussloo, kupanje, plaža, Zima, Jeroen |