Zivot u Zabolandu
26.04.2020., nedjelja
Prema društvu od 1,5 metra razmaka
|
Ovaj tjedan smo ubrzali sa 0 na 100 u jednom danu. Toliko (online) sastanaka, dogovora, schema, protokola i komunikacije u klubu nije bilo već tjednima. Malo po malo upoznajemo se sa novom stvarnošću Žabolanda: društvom od 1,5 metra razmaka. Prošli utorak, čini se kao da je bilo prije tri tjedna, je premijer Rutte najavio ublažavanje mjera, tj. zapravo je htio najaviti produženje restriktivnih mjera uz manje izmjene. Najveće promjene su: Obrazovanje - od 11. svibnja otvaraju se dječji vrtići i osnovne škole (ovdje djeca idu u osnovnu od 4 do 12 godina) - nastava će se odvijati u prepolovljenim razredima ili smjenama - srednje škole ostaju zatvorene. Nadaju se da bi se one mogle otvoriti u lipnju Sport - djeca do 12 godina se mogu opet organizirano baviti (timskim) sportovima na otvorenom, bez restrikcija - samo treninzi, bez natjecanja - djeca od 13 do 18 godina se isto mogu organizirano baviti (timskim) sportovima na otvorenom, ali uz restrikcije: potrebno je stalno održavati 1,5 metar razmaka, ograničen je broj ljudi na terenu, na sportkom kompleksu, osobna higijena... - ove mjere nastupaju već od 29. travnja Glavni razlog uvođenja ovih mjera je uvjerenje da djeca (gotovo) nisu podložna ovom virusu i da (gotovo) nisu prenositelji zaraze. Sve ostale mjere ostaju vrijediti do najmanje 20. svibnja. Što znači da frizeri, maseri, fisioterapeuti, ali i svi ugostiteljski objekti, kazališta i muzeji ostaju zatvoreni. Nadalje svi festivali, koncerti i profesionalni nogomet ostaju zabranjeni do 1. rujna. Usput, maske za lice se i dalje nigdje ne spominju. Sad čitam da su u HR isto započeli s fazama popuštanja mjera. I to u tri tjedna. Ono što mene čudi je da će HR, koja je imala do sada puno strožije mjere nego Žaboland, za ta tri tjedna prestići nas na sjeveru, jer se koliko sam shvatio u HR otvaraju frizeri, kafići i restorani. I još jedna razlika, koja mi upada u oči je da dok se ovdje bavljenje sportom prije svega omogućuje mladima, znači na amaterskoj razini. U HR popuštanje mjera donosi bavljenje sportom sportašima I. i II. katergorije, dakle vrhunskim sportašima. Da je popuštanje mjera rizičan posao dokazuje i ovaj vikend. Ovdje je bilo (opet!) lijepo vrijeme (klimatske promjene?) i gradski centri su bili prepuni ljudi. Održavanje razmaka je postalo teško izvedivo do gotovo nemoguće. Sireve glave su izmigoljile na ulice i uživajući na suncu se počele topiti, zaboravivši tko još uživa u topljenom siru. Gradonačelnici su zato oglasili zvono za uzbunu. Baš me zanima kakva će sada biti reakcija vlade. Sutra je Kraljev dan. Ljude se poziva da ostanu u doma. Oznake: Vlada, rutte, mjere, SPORT, Corona |
21.04.2020., utorak
Kumkvat
|
Prije nekih mjesec i pol dana, baš prije nego je počela ova kriza s coronom i lockdown u Žabolandu, dobio sam porive da počnem uzgajati biljke. Prije smo imali puno zelenila. I u dnevnoj sobi i na balkonu, koji je bio prepun cvijeća, jagoda, sadnica paradajza, puzavaca.... To je bilo Laurino carstvo. No otkako je ona otišla, sa njom su otišle, logično i skoro sve biljke. Poželio sam se i ja za nekoga ili nešto brinuti. Počeo sam s tzv. sočnim biljkama (po žabolandski „vetplant“, a neki dan sam naučio da se na hrvatski te biljke zovu sekulenti). I to je dobro išlo. Takve biljke sam imao i prijašnjih godina. No san bio bi da uzgojim neko vlastito voće ili povrće. Lauri je to odlično polazilo od ruke i na tako maloj površini kakvu smo mi imali, pa sam se i ja maštao o tome. Prije točno tri tjedna, bio je isto utorak, ušetao sam u lokalni Lidl. Odmah na ulazu bile su razne biljke na akciji, a među njima i moj omiljeni kumkvat. (onaj mali agrum narančaste boje, koji se jeda skupa s korom) Bilo mi je malo čudno kako to kumkvat raste u Žabolandu (piše na njemu Made in NL), ali pretpostavio sam da je ovaj tako genetski modificiran da je prilagođen žabolandskim uvjetima, inače ga ne bi prodavali. Biljka je bila visoka oko pola metra, s puno zrelih i sočnih plodova. Proučio sam karton s uputama: „Osunčana strana. Temperatura između 5 i 35 C. Malo vode, ne previše. Jestivi plodovi.“ To je to. To je ono čemu sam maštao. To će biti moja biljka za koju ću se brinuti. Sav sretan i ozaren sam izletio iz Lidla. Pohvalio se susjedi u prolazu. Doma sam odmah poslikao novog sustanara i fotke poslao mojima. Samo kaj nisam napravio selfi. Drugi dan sam sjeo za kompjuter i na internetu potražio malo točnije instrukcije za uzgoj i brigu o kumkvatu. Prva rečenica je već bila šok: „Kumkvati, kao i ostali agrumi, su izuzetno zahtjevne biljke za domaći uzgoj.“ Nastavio sam dalje čitati, ali je teksta i instrukcija bilo toliko puno, da se čitanje lagano pretvorilo u skrolanje, a skrolanje u glavobolju. Uglavnom trebala mi je barem prva godina agronomije da sve pohvatam. Jedna od napomena je bila da kumkvati vole osvjetljena mjesta, ali da ono što mi smatramo kao osvjetljena mjesta u Žabolandu, za kumkvate nije dovoljno. Ipak sam odlučio pokušati. Prva dva tjedna davao sam sve od sebe. Pazio ga i mazio, sunčao na najjače, ali nije mu bilo suđeno. Ili meni s njime. Hibris. Plodove sam jeo malo po malo, bar sam njih iskoristio. Bili su to prilično skupi, ali ukusni kumkvati. Lišće je sve više smeđilo i mežuralo se, te počelo otpadati. Sada je ostalo samo malo osušeno stablo. Amen. No onda prošli vikend odem do Praxisa i tamo na ulazu isto razne biljke na akciji. Jedna polica puna kumkvata. Ali pola njih je dijelom osušeno, opalo im lišće i dijelom plodovi, pa moj doma je prije tjedan dan bolje izgledao nego ovi primjerci. Možda kumkvati ipak nisu za Žaboland, osim u nekom stakleniku, kada misle da su na Mediteranu. Pa čak niti za veće stručnjake od mene. Oznake: biljke, sekulenti, balkon, Sunce, kumkvat, hibris |
18.04.2020., subota
Život i smrt
|
U srijedu sam bio u gradu za neke sitnice i po prvi put mogu reći da se počelo osjećati da grad opet počinje živjeti. Nisu ulice bile pune kao nekada, ali ipak je bilo više ljudi i što je još važnije više kupaca u dućanima. Tako da je sve više dućana u centru počelo raditi. Naravno sve uz poštivanje razmaka od 1,5 metra. U Žabolandu rad raznim trgovinama nikada nije bio zabranjen, ali su neki lanci ili pojedine trgovine same zatvarile vrata jer prije tri tjedna nije bilo kupaca. Neke trgovine su se pak prilagodile i postavile pleksiglas na blagajnama. Moram priznati da mi je najbizarniji bio prilog koji sam vidio o tome kako se s postavljanjem pleksiglasa u kabinama i korištenjem rukavica prilagodio dućan, koji prodaje žensko donje rublje. Na taj način ipak mogu biti dovljno blizu kupcima za davanje savjeta i uzimanje mjera. Od krize su neki i dobro profitirali poput vrtnih centara i trgpvina s građevinskim materijalom, jer su ljudi odlučili po domu i vrtu uređivati, isto tako knjižare su imale dobre dane, kao i dućani s društvenim igrama, a i specijalizirani dućani za bicikle i role. Stolovi za ping pong su isto tako bili brzo rasprodani. Moraš nekaj, rekle bi Sireve glave. (No to me podsjetilo na onu Pascalovu izjavu: „Svi ljudski problemi dolaze od čovjekove nesposobnosti da sjedi na miru sam u sobi.“) Sadašnje mjere su na snazi do 28. travanja, a u utorak 21. će vlada objaviti što će biti dalje. Svi se nadaju da bi se nakon svibanjskih praznika (dakle nakon Dana oslobođenja 5.5.) škole ponovno otvorile. Bar dijelom, jer nije samo da je roditeljima teško doma s djecom ili da je djeci teško što ne vide svoje prijatelje. Radi se i o djeci kojima je škola utočište od nesretne situacije doma, te o djeci, koja iz nekog razloga imaju zaostatak u učenju (na primjer iz alhotonih obitelji nižeg obrazovanja), a sada se taj zastatak samo povećava. U utorak ćemo znati više. Kapacitet testova se polako povećava na 10 000 dnevno, ali to je još daleko od oko 30 000 dnevno, koliko se nadaju postići kroz nekoliko tjedana. Testovima pokušavaju pokriti svo medicinsko osoblje, ali tu još ima rupa, a pogotovo kod osoblja koje vode brigu u domovima za starije. Kaj se tiče zaraženih, službena brojka je prerasla 30,000. No to skoro više nitko da i ne broji. Kao niti umrle u domovima za stare i nemoćne u koje se probio virus. Navodno je došao i u dom u kojem je smještena majka premijera Ruttea. Morate razumijeti da u Žabolandu velika većina starijih ljudi živi po domovima i ustanovama prilagođenim za starije. Njima je teško pojmljivo da stariji ostanu živjeti u kući ili još gore stanu s mlađim generacijama. Drugačija kultura. No Žabolandu nije niti cilj u ovom trenutku ograničiti broj smrtnih slučajeva. Prava ogorčena bitka se vodi na drugom polju. To je bitka za mjesta na intenzivnoj njezi. Svim raspoloživim snagama se dan i noć radilo na tome da se poveća kapacitet IC (intensive care) kreveta u Žabolandu. Broj pacijenata je rastao iz dana u dan. Izgledalo je dosta krtično. Jer nije bio problem samo skupe aparature, nego i problem osoblja, koje se može njome služiti. Mjerodavni nisu znali odgovor šta kad se postigne maksimum. No onda je krivulja rasta stala. Po prvi put je prije tjedan dana zabilježen pad pacijenata i taj pad se nastavio kroz cijeli tjedan. Tako da je danas oko 1200, a bio je oko 1350. S time da je u tom trenutku bilo 1600 mogućih mjesta. U međuvremenu su rezervne krevete još uspjeli povećati, tak da se za sada odahnulo. Nitko se nije želio, i još uvijek ne želi dovesti u situaciju da se moraju donositi moralni izbori između pacijenata. Ne izbor, koji se tiče šansi za preživljavanje, na primjer između nekoga tko ima 87 godina s kroničnim bolestima i nekoga tko ima 57 godina, nepušač i normalne težine. Nego između dvoje ljudi, koji imaju podjednake šanse za preživljavanje. Koga onda izabrati? Majku dvoje djece ili doktora samca? I tko može donijeti takvu odluku? Oznake: Arnhem, trgovina, Corona, intenzivna njega, dućani, kolač, Pascal |
14.04.2020., utorak
Uskrsni doručak
|
Za Uskrs sam se odlučio počastiti pravim hrvatskim tradicionalnim doručkom. Jaja, šunka, sir, mladi luk, rotkvice...znate priču. U subotu sam napravio operaciju „farbanje jaja“ i isprobao jednu novu tehniku, koja je dala iznenađujuće rezultate i sigurno je trebam zapamtiti. Tako da sam imao i prirodno, po domaći ofarbana jajca. Na listi želja je bio još i umak od hrena. Na placu sam kod Alija nabavio „živi hren“. No sad mi je još trebao ribež. Prije nekog vremena sam primjetio da je „naš“ ribež otišao iz kuće zajedno s Laurom. Isto kao i štapni mikser, toster, mala kuhinjska vaga, vaze... no to je druga priča. Srećom kao i za sve druge kućanske aparate mogu se pouzdati u susjedu Marwien, dvije kuće dalje. Otišao sam do nje, te je na pristojnoj udaljenosti 1,5 metra, pristojno zamolio za ribež. Dala mi je svoj najbolji ribež i samo me zamolila da joj ga brzo vratim, jer ga često koristi. Rekao sam joj da mi treba samo na kratko za hren, te da ću joj ga brzo vratiti. „Hren?“ upita Marwien. „Da hren, radim umak od hrena za sutra. Za tradicionalni hrvatski doručak.“ Marwien me pogleda začuđeno kao da je vidjela duha. Ja to primjetih, pa svjesno dodam još malo ulja na vatru. „Uz hren za doručak još jedemo šunku, sir, mladi luk i rotkvice.“ Marwinin pogled se iz začuđenog promijenio u preneraženi. Usta joj su se čak malo otvorila i jezik iscurio, kao kod malog djeteta, kada mu je nešto bljakavo. Povukla se unatrag i skupila u ramenima. Jadna Marwien, prešla je 65.-u, a još nikad za naš uskršnji doručak čula nije. „Pa ne čini mi se baš kao ukusni doručak“ promrmljala je, pokušavajući biti pristojna. Ja sam se pak morao glasno nasmijati. Gdje god sam bio, uvijek ista priča sa Sirevim glavama. Oni si na primjer ne mogu zamisliti da mi jedemo mladi luk iz ruke samo tako. Hren za doručak im je onda još nepojmljivije. No interesanto je i kako im se na spomen takve kombinacije u glavi ti ljuti okusi počinju miješati s njihovim pojmom doručka, te izazivaju takvu ekspresivnu reakciju. Sjećem se šoka Laurine sestre kada je saznala da moji doma zimi za doručak jedu češnjak: „Zar sirovi???“ Jedino Marwien nisam stigao reći da imamo uz to i slatki kruh ili kolač. To imaju i oni. Možda sam trebao. Oznake: hren, mladi luk, rotkvice, češnjak |
06.04.2020., ponedjeljak
Humor
|
Prošlog petka redovnu konferenciju za novinare premijer Mark Rutte je otvorio vrlo ozbiljno: „Pred nama je prekrasan proljetni vikend. Idealan za odlazak u park ili na plažu. Ne činite to!“ Kasnije je u svome govoru obrazložio da mjere počinju pokazivati stidljive rezultate, ali bi masovno druženje Sirevih glava, kao za vikend prije dva tjedna, bilo pogubno. Ništa smiješno naravno. No pred kraj konferencije novinari su imali pravo postavljati pitanja, te je jedan novinar upitao: „Frizeri zaprimaju puno molbi za privatno šišanje, sada kada su radnje zatvorene. Je li takvo davanje usluga u redu?“ „Ne.“ Rezolutan je Rutte. „To nije dozvoljeno. Oni su u prekršaju.“ „A kako vi sami uređujete vašu frizuru?“ nastavio je novinar zanimljivo. „Pa.... za sada je u redu kao što vidite. No bojim se da ću kasnije morati nazvati frizera da mi sa distance daje upute kako to trebam napraviti. Ili se trebam odlučiti za model ministra Grapperhuisa.“ Taj ministar je ćelava biljarska kugla. „Onda mi neće trebati frizer.“ Iako se Rutte sam smijao svojoj šali i svi prisutni su se isto iskreno nasmijali. Rutte je jedan iskusan prefrigani političar, koji se zna okretati kako vjetar puše, ne bi li vodu natjerao na svoj mlin i zadržao se u sedlu, te nema baš neke filozofske dubine. Moram mu ipak priznati da se u ovoj krizi dobro drži. Zna biti strog, ozbiljan, zaštitnički, čak i priznati da je pogriješio, a tu i tamo može spontano baciti neku dobru foru. Posebno u ovako ozbiljnim vremenima je utješno imati predsjednika vlade, koji nas može podsjetiti da smo svi mi ljudi. Usput, ja si polako radim dreadlockse. Konačno će mi se ostvariti dječački san. Oznake: rutte, humor, konferencija |