Zivot u Zabolandu
26.04.2020., nedjelja
Prema društvu od 1,5 metra razmaka
|
Ovaj tjedan smo ubrzali sa 0 na 100 u jednom danu. Toliko (online) sastanaka, dogovora, schema, protokola i komunikacije u klubu nije bilo već tjednima. Malo po malo upoznajemo se sa novom stvarnošću Žabolanda: društvom od 1,5 metra razmaka. Prošli utorak, čini se kao da je bilo prije tri tjedna, je premijer Rutte najavio ublažavanje mjera, tj. zapravo je htio najaviti produženje restriktivnih mjera uz manje izmjene. Najveće promjene su: Obrazovanje - od 11. svibnja otvaraju se dječji vrtići i osnovne škole (ovdje djeca idu u osnovnu od 4 do 12 godina) - nastava će se odvijati u prepolovljenim razredima ili smjenama - srednje škole ostaju zatvorene. Nadaju se da bi se one mogle otvoriti u lipnju Sport - djeca do 12 godina se mogu opet organizirano baviti (timskim) sportovima na otvorenom, bez restrikcija - samo treninzi, bez natjecanja - djeca od 13 do 18 godina se isto mogu organizirano baviti (timskim) sportovima na otvorenom, ali uz restrikcije: potrebno je stalno održavati 1,5 metar razmaka, ograničen je broj ljudi na terenu, na sportkom kompleksu, osobna higijena... - ove mjere nastupaju već od 29. travnja Glavni razlog uvođenja ovih mjera je uvjerenje da djeca (gotovo) nisu podložna ovom virusu i da (gotovo) nisu prenositelji zaraze. Sve ostale mjere ostaju vrijediti do najmanje 20. svibnja. Što znači da frizeri, maseri, fisioterapeuti, ali i svi ugostiteljski objekti, kazališta i muzeji ostaju zatvoreni. Nadalje svi festivali, koncerti i profesionalni nogomet ostaju zabranjeni do 1. rujna. Usput, maske za lice se i dalje nigdje ne spominju. Sad čitam da su u HR isto započeli s fazama popuštanja mjera. I to u tri tjedna. Ono što mene čudi je da će HR, koja je imala do sada puno strožije mjere nego Žaboland, za ta tri tjedna prestići nas na sjeveru, jer se koliko sam shvatio u HR otvaraju frizeri, kafići i restorani. I još jedna razlika, koja mi upada u oči je da dok se ovdje bavljenje sportom prije svega omogućuje mladima, znači na amaterskoj razini. U HR popuštanje mjera donosi bavljenje sportom sportašima I. i II. katergorije, dakle vrhunskim sportašima. Da je popuštanje mjera rizičan posao dokazuje i ovaj vikend. Ovdje je bilo (opet!) lijepo vrijeme (klimatske promjene?) i gradski centri su bili prepuni ljudi. Održavanje razmaka je postalo teško izvedivo do gotovo nemoguće. Sireve glave su izmigoljile na ulice i uživajući na suncu se počele topiti, zaboravivši tko još uživa u topljenom siru. Gradonačelnici su zato oglasili zvono za uzbunu. Baš me zanima kakva će sada biti reakcija vlade. Sutra je Kraljev dan. Ljude se poziva da ostanu u doma. Oznake: Vlada, rutte, mjere, SPORT, Corona |
31.03.2020., utorak
Friesland osobno, Juma
|
U četvrtak prije nego sam uopće krenuo u Friesland nazvao sam Noor i pitao je je li sigurna da želi da dođem s obzirom na situaciju i s obzirom na rizike. Noor ima četvero djece Iris (15), Chris (14), Niek (11) i Viv (7). On je rekla da je sigurna i da nema problema. Nismo se mi grlili ni ljubili pri pozdravljanju, niti smo pili iz iste čaše ili jeli iz istog tanjura, ali opet smo dva i pol dana, pa pet dana kasnije još jedan cijeli dan zajedno dijelili prostor, jeli, igrali i družili se. Nemoguće je da smo cijelo vrijeme mogli držati razmak iako nismo obitelj. No kako je Noor bila tako sigurna u svoj odgovor, ponašanje svih nas je bilo prirodno i neuštogljeno. Ja sam bio opušteniji i spontaniji u igri i tako sam lakše mogao zaboraviti na probleme u svijetu, ali i na svoje osobne probleme, te doslovno uživati u trenutku. S četvero djece uvijek se mogu organizirati sportske i društvene aktivnosti. Igrali smo najviše nogomet, ali i hokej, , ping pong, speedminton, dvoje njih je čak malo jedrilo na jezeru iako je vanjska temperatura bila 11 stupnjeva, dok smo se unutra zabavljali društvenim igrama, slaganjem cesti od karata (kak se to zove kad se karte poslažu, pa se ruše u nizu?) i naravno WC rola tuljan izazov (e sad kaj je to? ;-) Kaj mene posebno iznova fascinira je kak cure Iris i Viv igraju nogomet. Peta sim, peta tam, mala varka... Ja nisam odrastao s curama, koje stvarno kuže nogomet. Možda je u Hrvatskoj to danas isto drugačije, pa se možda i kod nas čuje da neka sedmogodišnjakinja viče ja sam Messi, ili ja sam Cillissen (poznati žabolandski vratar) dok brani u rukavicama i uklizava na najjače. No najjača scena je bila kada je Viv dobila da izvede slobodan udarac, uzela zalet i rekla: „Ide Ronald Koeman!“ Ja sam ostao paf. Kako? Još jedna fora je da me tamo svi zovu Juma. Što u meni budi uspomene iz mladosti, kada su me svi tako zvali, a od kada sam prestao aktivno igrati hokej ovdje taj nadimak se izgubio. Igra, zabava, smijeh, zafrkancija, osjećao sam se kao da imam dvadeset, a ne četrdeset. S Noor sam imao dobre razgovore. Skužio sam čak da sam bio sretan da ponovno mogu cijeli dan pričati žabolandski, ali baš ono cijeli dan. Imao sam društvo. Imao sam se za koga brinuti. Noor je rekla: „Ja uvijek kažem da si ti moj mlađi hokejski brat. Kao da si nam obitelj. Bliže bi nam bio jedino kad bi oženio nekog od nas.“ Sunce je punilo moje zalihe vitamina D, a društvo zalihe serotonina i endorfina. Nadam se da će te zalihe potjarati u ovim inače vrlo osamljenim vremenima. Pitanje je kada ću ih opet vidjeti, kada ću se uopće s nekime moći tako nesputano družiti. Iako nije stalno tako, upada mi u oči da se ove godine mentalno najlošije osjećam baš kad sam doma. To je bio slučaj još prije ove krize oko corone, a od tada sam samo sve više doma. Što se uostalom vidi i po broju postova na blogu ;-) Tako će za sada i ostati, jer je kabinet vlade večeras donio odluku o produženju sadašnjih mjera (barem) do 28. travnja. Za kraj jedna metreološka vijest. Jutros su objavili da ove godine imamo najsunčaniji početak proljeća u povijesti Žabolanda. Još nikada nije bilo u prvih deset dana toliko sunčanih sati kao ove godine. Svaki dan je bilo toliko sunčano da je teško da će ovaj rekord uopće biti moguće srušiti. Dok ima sunca ima i nade. Oznake: Friesland, SPORT, Noor, nogomet, Sunce |