Zivot u Zabolandu
30.06.2021., srijeda
Pale su maske. Zbogom Oranje!
|
Velika vijest u Žabolandu od prošle subote je da su kao jedna od prvih (ako ne i prva) zemalja u EU ukinuli obavezno nošenje maski u zatvorenim prostorima (na otvorenim nisu bile obavezne). Ostala je još jedino obaveza u javnom prometu. Skoro sve ostale mjere su isto ukinute, te je opet moguće igrati utakmice u gostima, igrati uz publiku, piti u kafićima, pa čak su otvorene i diskoteke i noćni klubovi, doduše uz obavezno prethodno testiranje. Od važnijih mjera ostale su još samo razmak 1,5 metra, te boksanje ili laktaranje umjesto rukovanja. Ali... U subotu sam otišao u obližnji Albert Heijn (supermarket). Bilo je tako lijepo i ugodno vidjeti ljude bez maske. Danas sam bio na ručku u restoranu. Vani je padala kiša, pa smo sjedili unutra. Restoran je bio pun, skoro na najjače. Bilo je tako neobično i pomalo neugodno sjediti u tako punom restoranu. Samo dan kasnije nakon maski palo je i Oranje na EP u nogometu. Nešto u stilu „Bosna šaptom pade.“ Htjeli su ići na vožnju amsterdamskim kanalima (aludirajući na proslavu europske titule iz 1988.), ali su pali u prvi češki jarak. Nisu prvi ispali, ali prvi su otpustili trenera. Nakon samo dva dana. Jedan trener mi je danas u klubu mi je rekao da mu je uvijek drago čuti hrvatske navijače kada igra Hrvatska. Kako zdušno i fanatično navijaju. „To su pravi navijači, dok mi uvijek imamo....“ malo je zastao „...neke čudne tipove.“ Aludirajući na mnoge osebujno u narančasto obučene muškarce i žene, koji na sebe skreću pažnju kreativnom navijačkom odjećom, a manje navijanjem. Upravo pročitah da je uvedeno besplatno testiranje za Sireve glave, koje trebaju test za odlazak na godišnji u inozemstvo. Eh, to te ja pitam! Oznake: covid-19, maske, nogomet, Oranje, EP, navijači |
02.06.2021., srijeda
Vjera u Oranje
|
Završne su pripreme za EP u nogometu. Nizozemska igra pripremnu utakmicu protiv Škotske. Izbornik Frank de Boer pokušava ići Ćirinim stopama i eksperimentira sa formacijom 5 – 3 – 2. Kasno navečer se vraćam autom s posla i uključujem prijenos zadnjeg dijela utakmice na radiju. Oranje igra očajno loše i muku muči protiv C reprezentacije Škotske. Komentatori se smjenjuju u negativnim superlativima. U jednom trenutku je čak i 2:1 za Škotsku. Jedan od komentatora daje prijedlog: „A možda bi se mi mogli odjaviti sa EP-a?“ Oznake: nogomet, Oranje, radio |
31.03.2020., utorak
Friesland osobno, Juma
|
U četvrtak prije nego sam uopće krenuo u Friesland nazvao sam Noor i pitao je je li sigurna da želi da dođem s obzirom na situaciju i s obzirom na rizike. Noor ima četvero djece Iris (15), Chris (14), Niek (11) i Viv (7). On je rekla da je sigurna i da nema problema. Nismo se mi grlili ni ljubili pri pozdravljanju, niti smo pili iz iste čaše ili jeli iz istog tanjura, ali opet smo dva i pol dana, pa pet dana kasnije još jedan cijeli dan zajedno dijelili prostor, jeli, igrali i družili se. Nemoguće je da smo cijelo vrijeme mogli držati razmak iako nismo obitelj. No kako je Noor bila tako sigurna u svoj odgovor, ponašanje svih nas je bilo prirodno i neuštogljeno. Ja sam bio opušteniji i spontaniji u igri i tako sam lakše mogao zaboraviti na probleme u svijetu, ali i na svoje osobne probleme, te doslovno uživati u trenutku. S četvero djece uvijek se mogu organizirati sportske i društvene aktivnosti. Igrali smo najviše nogomet, ali i hokej, , ping pong, speedminton, dvoje njih je čak malo jedrilo na jezeru iako je vanjska temperatura bila 11 stupnjeva, dok smo se unutra zabavljali društvenim igrama, slaganjem cesti od karata (kak se to zove kad se karte poslažu, pa se ruše u nizu?) i naravno WC rola tuljan izazov (e sad kaj je to? ;-) Kaj mene posebno iznova fascinira je kak cure Iris i Viv igraju nogomet. Peta sim, peta tam, mala varka... Ja nisam odrastao s curama, koje stvarno kuže nogomet. Možda je u Hrvatskoj to danas isto drugačije, pa se možda i kod nas čuje da neka sedmogodišnjakinja viče ja sam Messi, ili ja sam Cillissen (poznati žabolandski vratar) dok brani u rukavicama i uklizava na najjače. No najjača scena je bila kada je Viv dobila da izvede slobodan udarac, uzela zalet i rekla: „Ide Ronald Koeman!“ Ja sam ostao paf. Kako? Još jedna fora je da me tamo svi zovu Juma. Što u meni budi uspomene iz mladosti, kada su me svi tako zvali, a od kada sam prestao aktivno igrati hokej ovdje taj nadimak se izgubio. Igra, zabava, smijeh, zafrkancija, osjećao sam se kao da imam dvadeset, a ne četrdeset. S Noor sam imao dobre razgovore. Skužio sam čak da sam bio sretan da ponovno mogu cijeli dan pričati žabolandski, ali baš ono cijeli dan. Imao sam društvo. Imao sam se za koga brinuti. Noor je rekla: „Ja uvijek kažem da si ti moj mlađi hokejski brat. Kao da si nam obitelj. Bliže bi nam bio jedino kad bi oženio nekog od nas.“ Sunce je punilo moje zalihe vitamina D, a društvo zalihe serotonina i endorfina. Nadam se da će te zalihe potjarati u ovim inače vrlo osamljenim vremenima. Pitanje je kada ću ih opet vidjeti, kada ću se uopće s nekime moći tako nesputano družiti. Iako nije stalno tako, upada mi u oči da se ove godine mentalno najlošije osjećam baš kad sam doma. To je bio slučaj još prije ove krize oko corone, a od tada sam samo sve više doma. Što se uostalom vidi i po broju postova na blogu ;-) Tako će za sada i ostati, jer je kabinet vlade večeras donio odluku o produženju sadašnjih mjera (barem) do 28. travnja. Za kraj jedna metreološka vijest. Jutros su objavili da ove godine imamo najsunčaniji početak proljeća u povijesti Žabolanda. Još nikada nije bilo u prvih deset dana toliko sunčanih sati kao ove godine. Svaki dan je bilo toliko sunčano da je teško da će ovaj rekord uopće biti moguće srušiti. Dok ima sunca ima i nade. Oznake: Friesland, SPORT, Noor, nogomet, Sunce |
25.11.2019., ponedjeljak
Ptice selice na travi
|
Slika ispod naslova: nogometni prugasti dres, sa zeleno-crnim prugama, a u sredini veliki bijeli list marihuane. Sedma ekipa nogometnog kluba Ptice selice (Trekvogels) iz Nijmegena, mora napustiti svog sponzora. KNVB (Kraljevski žabolandski nogometni savez) im naime ne dozvoljava da im sponzor bude lokalni coffeeshop, jer po zakonu nije dozvoljeno reklamirati coffeeshopove. Inače nije slučajno da coffeshop sponzorira ekipu. Vlasnik coffeshopa je jedan od igrača. U početku se klub opirao. Predsjednik cluba Piet Geuters je izjavio: „To je obična firma, kao i svaka druga. Mi tu ne vidimo problem.“ Međutim KNVB nije posustao, te je zaprijetio disciplinskim mjerama. U „prijateljskom“ razgovoru uspjeli su uvjeriti Ptice selice da odustanu od sponzora. Izvor: De Gelderlander Oznake: Nijmegen, coffeshop, nogomet |
09.06.2018., subota
Nogomet iz snova i zabranjeno voce
|
Ove sezone sam bio pomocni trener U18 prve ekipe Nijmegena. Igrali smo na najvisem rangu u Zabolandu (drzavno) i usprkos mnogim unutarnjim peripetijama ostvarili prilicno uspjesnu sezonu. U petak je bio zavrsni rostilj sezone kod obitelji Muller (jedne od igracica). Bio je to tipicni Zabolandski hokejski rostilj kod obitelji s (pre)velikom kucom i tocno isplaniranim vrtom sa cvijecem i (pre)ravnim travnjakom s nisko pokosenom engleskom travicom. Za rostilj je unaprijed napravljen popis stvari koje tko mora donijeti. Od kobasica i hamburgera, raznog pice do salata i vocne salate za desert dovoljno za nahraniti tridesetak ljudi (igracice i roditelji). Svi su dosli manje vise obuceni za van, kak bi se kod nas reklo. Sve je lijepo izgledalo, okus je vec druga prica, ali to nije nista novo. Na engleskom travnjaku su bili i golovi s mrezama, te dvije nogometne lopte, a travica je mamila da se na njoj nesto zaigra. U jednom trenutku smo se ja i jos dvije cure poceli dodavati iz zafrkancije. Da, da cure ne znaju samo igrati hokej, nego i nogomet. No to nije bilo sve. Na moje veliko iznenadjenje uskoro su nam se pridruzile Monique, managerica tima i mama jedne od cura, te Ellen, takodjer mama i pomocna trenerica. Zene u kasnim 40-ima. Obje su skinule fine cipele i zaigrale bose. S tim da je Monique imala haljinu. Uskoro je pao dogovor da zaigramo 3 na 3. Mi stari (Monique, Ellen i ja) protiv tri igracice od 17 godina. Da mi je netko rekao da cu u zivotu zaigrati nogomet s mladim curama u redu, ali da cu igrati s dvije mame u kasnim cetrdesetima i da ce to biti jako dobar nogomet, to fakat nisam mogao ni slutiti. Dupli pas, na prvu, otkrivanje, finta, dubinska lopta... ma milina i sve jos uz dobru zafrkanciju. Mi stariji smo vodili kada je dosao poziv da moramo unutra, na prikazivanje filma o protekloj sezoni. Oko jedanaest navecer se drustvo pocelo razilaziti. Neki su isli doma, neke su se spremale za vecernji izlazak. Svi su se sa svima pozdravljali i oprastali. Najmladja u ekipi golmanica Elise mi se na posebno dirljiv nacin zahvalila za sve kaj sam za nju i ekipu ucinio. Meni je bilo drago da je prepoznala nacin na koji sam se trudio stvoriti dobru atmosferu i poticao napredak pojedinaca i cijele ekipe. Pred kraj je mi je postavila jos jedno osobno pitanje. „Ovo inace pitam puno mladje decke, ali sad pitam tebe. Mogu li dobiti tvoj broj telefona? Voljela bih da ostanemo u kontaktu.“ Oboje smo se morali od srca nasmijati toj situaciji. Jedino se jos nisam usudio reci Lauri. Oznake: Nijmegen, rostilj, nogomet, hokej |
30.04.2017., nedjelja
Cijeli Arnhem seli u Rotterdam
|
Vec tjednima po gradu vise posteri koji pozivaju na masovnu selidbu. Nad ulicama u gradskom centru vise crne i zute majice. Organiziraju se skupine. Preko interneta se trazi karta vise. Danas je dan D. Dvjestotrideset autobusa krece iz Arnhema za Rotterdam. Vitesse, nogometni prvoligas iz Arnhema, igra danas finale kupa protiv AZ iz Alkmaara. Finale se tradicionalno igra u legendarnom Feyenoordovom stadionu De Kuip (u prijevodu: kada). Prvi put nakon sedamnaest godina je Vitesse u finalu kupa. Dvadeset tisuca arnhemskih dusa seli doslovno u Rotterdam. Oni koji ne idu autobusima, idu vlastitim autima ili vlakom. No posebno za ovu priliku je organiziran i navijacki brod. Zuto-crni brod ce ujutro isploviti da bi rijekom Rajnom na vrijeme doplovio do najvece europske luke. Nasi susjedi Jan i Stevillia idu autobusom. Stevillia je jos jucer pripremila dres Vitessea, sa vlastitim imenom na ledjima, koji ce danas nositi. Moj bivsi sef iz hokejskog kluba Hans-Robert isto ide u Rotterdam. On cijele godine prati Vitesse. Preko svoje firme ima mjesta u lozi na stadionu Vitessea. Jucer sam se cuo s njime. On ide autom sa svojom djecom, jedino mu zena ostaje doma. Kupio je i zastavice za auto. Priznao mi je da je vrlo nervozan. Svim bicem se nada da ce dozivjeti da Vitesse danas osvoji kup. Utakmica je u 18 sati. Drzite palceve! Za Vitesse i za Hans-Roberta. Oznake: nogomet, Vitesse, kup, Arnhem |
13.02.2016., subota
Dva, tri nogometna
|
Vjeciti derbi ili kako to ovdje kazu “De Klassieker” Ajax – Feyenoord, prosle nedjelje odigran u Amsterdamu obiljezilo je par zanimljivih crtica. Na pocetku utakmice sa tribine najzagrizenijih “Zidova” (Joden), tako se zovu navijaci Ajaxa, je bacena crna lutka za napuhavnje u dresu Feyenoorda s brojem jedan. Lutka je oko vrata imala omcu i tako visjela s tribine, a trebala je predstavljati vratara Feyenoorda Kennetha Vermeera, koji je prosle godine presao iz Ajaxa u Feyenoord. Na intervenciju osiguranja lutka je brzo uklonjena, ali je njena slika obisla sve drustvene mreze. Ja sam se u derbi ukljucio u drugom poluvremenu, preko radija u autu. Dva komentatora su prenosila tekmu, a u jednom trenutku su izjavili: “Evo ga na! Opet pocinju sa pjesmom.” Pritom misleci na navijace Ajaxa. „Pa ljudi, dajte gledajte utakmicu i podrzavajte svoju ekipu umjesto da se bavite Vermeerom i navodnim zanimanjem njegove majke.“ Nakon nekog vremena sluzbeni spiker na stadionu je zatrazio od navijace da prestanu sa tim stihovima, jer ce u protivnom utakmica biti prekinuta. Ajax je vodio i upozorenje je upalilo. Pred kraj utakmice dosudjen je jedanesterac za Ajax. Izvodjac je bio Nemanja Gudelj. Komentator prvi: „Gudelj sa zaletom. Puca i .... preko gola!!! Ali ne malo preko, nego preko na najjace! Onako na nacin kako je Jaap Stam to znao raditi.“ Komentator drugi: „A i Seedorf je bio dobar u tome.“ Komentator prvi, uz smjesak: „Je, istina i on. Gudelj si je rukama prekrio lice. Kakav promasaj!“ Inace Sireve glave ne znaju reci „lj“, pa kazu „l + j“. Gudel+j. Smijesno zvuci ak sami to probate. Oznake: nogomet, ajax, feyenoord |