Zivot u Zabolandu
10.05.2020., nedjelja
Ramadan na arnhemskoj tržnici
|
Prošli vikend na placu zanimljiv razgovor s mojim omiljenim prodavačem povrća Alijem. Došli smo skoro odmah na zanimljivu temu: Ramadan (na hrvatski se kaže Ramzan), mjesec u kojim muslimani poste i preispituju se. Ali je rođen u Žabolandu, ali je turskih korijena. Prošle godine se oženio, a žena mu je, prilično neobično, Kurdistanka. Ali: „Ne činim puno za svoju vjeru inače, ali post mi je ostao nekako još od djetinjstva. Od šest ujutro do devet i petnaest navečer (otprilike) ništa ne jedem niti ne pijem. Danima kada radim je u redu iako se, kao danas ustajem u tri ujutro. Nedjeljom kada sam cijeli dan doma je puno teže. Onda pokušavam duže spavati, da mi dan brže prođe.“ „Razmišljam puno izraženije o sebi, o svojim postupcima, o svojim grijesima. Moja žena isto posti, ali jučer je uzela dan odmora i naručila je pizzu preko dana. To je u redu. Svatko može za sebe odrediti može li postiti ili ne. Ako si bolestan, ili imaš nekih tegoba, onda nije dozvoljeno postiti, kako čovjek ne bi naškodio svome zdravlju. To je privatna stvar svakog muslimana i njegovog odnosa s Alahom.“ „Najgori su oni koji prozivaju druge ljude da ne poste i da zato nisu dobri muslimani. To je još gore nego da ne postiš.“ Štand je već bio zatvoren. Taj dan nisam čak ništa niti kupio od Alija. Oznake: plac, ali, Arnhem, vjera, islam |
18.04.2020., subota
Život i smrt
|
U srijedu sam bio u gradu za neke sitnice i po prvi put mogu reći da se počelo osjećati da grad opet počinje živjeti. Nisu ulice bile pune kao nekada, ali ipak je bilo više ljudi i što je još važnije više kupaca u dućanima. Tako da je sve više dućana u centru počelo raditi. Naravno sve uz poštivanje razmaka od 1,5 metra. U Žabolandu rad raznim trgovinama nikada nije bio zabranjen, ali su neki lanci ili pojedine trgovine same zatvarile vrata jer prije tri tjedna nije bilo kupaca. Neke trgovine su se pak prilagodile i postavile pleksiglas na blagajnama. Moram priznati da mi je najbizarniji bio prilog koji sam vidio o tome kako se s postavljanjem pleksiglasa u kabinama i korištenjem rukavica prilagodio dućan, koji prodaje žensko donje rublje. Na taj način ipak mogu biti dovljno blizu kupcima za davanje savjeta i uzimanje mjera. Od krize su neki i dobro profitirali poput vrtnih centara i trgpvina s građevinskim materijalom, jer su ljudi odlučili po domu i vrtu uređivati, isto tako knjižare su imale dobre dane, kao i dućani s društvenim igrama, a i specijalizirani dućani za bicikle i role. Stolovi za ping pong su isto tako bili brzo rasprodani. Moraš nekaj, rekle bi Sireve glave. (No to me podsjetilo na onu Pascalovu izjavu: „Svi ljudski problemi dolaze od čovjekove nesposobnosti da sjedi na miru sam u sobi.“) Sadašnje mjere su na snazi do 28. travanja, a u utorak 21. će vlada objaviti što će biti dalje. Svi se nadaju da bi se nakon svibanjskih praznika (dakle nakon Dana oslobođenja 5.5.) škole ponovno otvorile. Bar dijelom, jer nije samo da je roditeljima teško doma s djecom ili da je djeci teško što ne vide svoje prijatelje. Radi se i o djeci kojima je škola utočište od nesretne situacije doma, te o djeci, koja iz nekog razloga imaju zaostatak u učenju (na primjer iz alhotonih obitelji nižeg obrazovanja), a sada se taj zastatak samo povećava. U utorak ćemo znati više. Kapacitet testova se polako povećava na 10 000 dnevno, ali to je još daleko od oko 30 000 dnevno, koliko se nadaju postići kroz nekoliko tjedana. Testovima pokušavaju pokriti svo medicinsko osoblje, ali tu još ima rupa, a pogotovo kod osoblja koje vode brigu u domovima za starije. Kaj se tiče zaraženih, službena brojka je prerasla 30,000. No to skoro više nitko da i ne broji. Kao niti umrle u domovima za stare i nemoćne u koje se probio virus. Navodno je došao i u dom u kojem je smještena majka premijera Ruttea. Morate razumijeti da u Žabolandu velika većina starijih ljudi živi po domovima i ustanovama prilagođenim za starije. Njima je teško pojmljivo da stariji ostanu živjeti u kući ili još gore stanu s mlađim generacijama. Drugačija kultura. No Žabolandu nije niti cilj u ovom trenutku ograničiti broj smrtnih slučajeva. Prava ogorčena bitka se vodi na drugom polju. To je bitka za mjesta na intenzivnoj njezi. Svim raspoloživim snagama se dan i noć radilo na tome da se poveća kapacitet IC (intensive care) kreveta u Žabolandu. Broj pacijenata je rastao iz dana u dan. Izgledalo je dosta krtično. Jer nije bio problem samo skupe aparature, nego i problem osoblja, koje se može njome služiti. Mjerodavni nisu znali odgovor šta kad se postigne maksimum. No onda je krivulja rasta stala. Po prvi put je prije tjedan dana zabilježen pad pacijenata i taj pad se nastavio kroz cijeli tjedan. Tako da je danas oko 1200, a bio je oko 1350. S time da je u tom trenutku bilo 1600 mogućih mjesta. U međuvremenu su rezervne krevete još uspjeli povećati, tak da se za sada odahnulo. Nitko se nije želio, i još uvijek ne želi dovesti u situaciju da se moraju donositi moralni izbori između pacijenata. Ne izbor, koji se tiče šansi za preživljavanje, na primjer između nekoga tko ima 87 godina s kroničnim bolestima i nekoga tko ima 57 godina, nepušač i normalne težine. Nego između dvoje ljudi, koji imaju podjednake šanse za preživljavanje. Koga onda izabrati? Majku dvoje djece ili doktora samca? I tko može donijeti takvu odluku? Oznake: Arnhem, trgovina, Corona, intenzivna njega, dućani, kolač, Pascal |
23.03.2020., ponedjeljak
Iscrpljeni ministar, duga kosa i žabolandski pristup
|
Žabolandski ministar zdravstva i sporta Bruno Bruins je dao ostavku. Prošli četvrtak za vrijeme intenzivne debate u parlamentu srušio se za govornicom od iscrpljenosti. Rasprava je u istom trenutku prekinuta. Ministar je u petak predao svoju ostavku zbog zdravstvenog stanja. Broj zaraženih u Žabolandu raste u međuvremenu i dalje. Trenutno je više od 4000 zaraženih, ali to nisu svi, jer nema dovoljno testova niti vremena da bi se sve testiralo. Ukoliko je jedan član obitelji pozitivan, na primjer, onda se ostale članove obitelji ne testira. Najteža situacija je na jugu u Brabantu, gdje bolnice rade na najjače, a od prošlog tjedna se pacijenti prebaciju više u bolnice na sjeveru. Vlada upozorava i dalje, a to se sve više prihvaća u javnom životu, da se ljudi uvijek drže na udaljenosti od metar i pol. Bilo vani, bilo unutra. Prošli vikend je Žaboland zapljusnuo neočekivani val sunčanog vremena. To je Sireve glave uvijek željne vitamina D izmamilo van, ali i prouzročilo ponajviše na zapadu zemlje (jer tamo živi najviše ljudi) prepune pješčane plaže, šetnice i parkove. To je razbijesnilo lokalne gradonačelnike i vladu, te su oštro osudili takvo rizično ponašanje, koje se kosi s propisanim normama. U nedjelju je svim građanima poslana NL-Alert sms poruka, kojom ih se upozorava da drže 1,5 metra razmaka. Međutim nisu zaboravili ni pohvaliti veliku većinu, koja se pridržava pravila, tj. dogovora kako oni to vole reći. Večeras su premijer i ministri donijeli nove strožije mjere ograničavanja društvenih kontakata. Ovo su neke od njih: - Otkazuju se sva javna događanja, skupovi i manifestacije (bez obzira s koliko osoba bili) do 1. lipnja. To znači da neće biti proslave Kraljevog dana, niti Dana oslobođenja velikih žabolandskih praznika - Gradonačelnici dobivaju veće ovlasti za provedbu uvedenih mjera. Sankcioniranje kršenja, ali i ako je potrebno zatvaranja plaža, parkova ili prirodnih rezervata. - Uvode se kazne za prekršitelje (opa!) - Zabrana sastajanja više od tri osobe. Izuzetak su djeca, koja se mogu vani igrati sa više od troje. - U goste (recimo rođendani, obljetnice) ti mogu doći maksimalno tri osobe i pri tome potrebno držati razmak od 1,5 metra. - Frizerima i salonima ljepote se savjetuje da zatvore svoje radnje. (eh znao sam da će ovo doći, a već mjesec dana trebam kod frizira. Tja...čini se da mi preostaje duga kosa i povratak u hipijevsku mladost) Međutim vlada još uvijek nije proglasila potpuni lockdown. Iako je savjet: „Ostanite doma.“ Dozvoljeno je i dalje otići van i prošetati se, udahnuti svježi zrak. Pogotovo ljudima, koji žive u malim stanovima bi to postalo neizdrživo, ako bi lockdown potrajao. Premijer Rutte poziva pri tome građane da budu odgovorni i razumni u korištenju te slobode. „Nitko ne želi potpuni lockdown.“ To bi bila tek zaista krajnja mjera u zloj nuždi. Na ovaj način vlada pokazuje da joj je i u ovakvoj kriznoj situaciji stalo do građanskih sloboda, te da želi zajedno sa građanima želi riješiti ovu krizu. Isto tako je upadljivo da gradočelnici dobivaju veće ovlasti, koje mogu primjenjivati ovisno o lokalnoj situaciji. Gradonačelnik Arnhema je tako jutros izjavio da u Arnhemu takve zabrane nisu potrebne, jer se ljudi drže razmak.. Štoviše dodao je da šetnja prirodom dobro djeluje protiv depresije i stresa, te da zato želi omogućiti pristup građanima, dok god se pridržavaju pravila. U Nijmegenu je pak gradonačelnik zatvorio dio velikog gradskog parka zbog nepridržavanja istih. Tek će vrijeme pokazati, jesu li mjere bile dobre ili dovoljne, ali moram priznati da se i meni, kao i većini Sirevih glava, čini da je put, koji je vlada odabrala hrabar, ali pravi put za Žaboland i njihov mentalitet. Oznake: Corona, gradonacelnik, Arnhem |
13.03.2020., petak
"Hrčkarenje"
|
Nikoga neće iznenaditi ako vam kažem da je u Žabolandu broj zaraženih u međuvremenu više od 800. Još nisu zatvorili granice, te je plan i dalje da škole u ponedjeljak budu otvorene, usprkos pitanjima i kritikama, jer zašto žabolandski stručnjaci preporučuju da škole ostanu otvorene, dok se iste zatvaraju u Francuskoj, Belgiji, Danskoj... Međutim situacija se od jučer poslijepodne naglo promijenila. Čim su uvedene nove restriktivne mjere, ljudi kao da su se trgnuli, kao da ih je nešto ugrizlo i odmah su krenuli u dućane. Odjednom i kod nas prazne police, kao u Francuskoj. Danas sam i ja otisao u nabavku, redovna kupovina, nista posebno, ali i da provjerim situaciju svojim očima. Police u Albert Heijnu i Lidlu, nisu bile prazne, ali je bila prilicna gužva u dućanima. Od jedne blagajnice sam čuo da je pet puta više kupaca nego obično petkom. Na redovnoj konferenciji za novinare opet se pojavio premijer Mark Rutte. „Hrčkarenje“, doslovni prijevod nizozemske riječi, je nazvao nepotrebnim i društveno nepristojnim ponašanjem. Jer zamislite kako je nekom tko je cijeli dan radio, baš u ova zahtjevna vremena. pa navečer otišao u lokalni supermarket, da bi tamo zatekao poluprazne police. „Prestanite hrčkariti!“ bila je jasna poruka premijera. Žabiland je drugi najveći proizvođač hrane na svijetu, no psihologija je gadna stvar. U novinama su neki stručnjaci objasnili taj fenomen, koji je dobar za nas pojedince, ali loš za društvo jer upravo zbog hrčkarenja dolazi do nestašica. Psihološki nam daje utjehu da imamo kontrolu nad situacijom. Pri tome su ti isti stručnjaci priznali da su i sami hrčkarili. „I ja sam samo čovjek od krvi i mesa s malom djecom doma.“ Mrak. Ne znam je li u hrvatskom hrčkarenje pravopisna riječ, ali ako nije sigurno bi ju trebalo uvesti. Jučer navečer, nakon proglašenja tih mjera, otišao na kebeb kod Xavija. Osjećala se neka čudna atmosfera u zraku. Par sati ranije, sve je još bilo normalno. Na kebab štandu mogao si dezinficirati ruke alkoholom. Realno, teško da je u turskoj zajednici netko zaražen, jer oni ne idu na skijanje u Sjevernu Italiju, kao neke autohtone hokejske obitelji. No naravno nikad se ne zna. Broj izoliranih u Oosterbeeku, je barem službeno, još uvijek veći nego u Arnhemu. Oznake: Corona, virus, Arnhem, premijer, hrčkarenje |
20.05.2019., ponedjeljak
Kako je cudo iz Tel Aviva raspalilo groznicu u Zabolandu
|
U Tel Avivu se dogodilo cudo. Zaboland je sa sam svoj bend (pisac, pijanist i pjevac) Duncanom osvojio Eurosong prvi put u ceterdeset i cetiri godine. Nisam gledao, jer davno su prosli ti dani kada sam ja pratio kome ce bodove dati finski ziri, niti Laura nije bas neka ljubiteljica, no ujutro su svi mediji javljali o tome velikom uspjehu. Mladi Duncan, do prije pet mjeseci malo kome poznat, je bez treme podnio ulogu favorita. Koncetrirao se na glazbu i zasluzeno odnio pobjedu. Ja nisam mogao, a da se ne nasmijem, sjetivsi se kako su neki moji poznanici, ali i mediji proslih godina vrlo cinicno znali komentirati da je Eurosong politicka igra zemalja Istocnog bloka (u nekim glavama na Zapadu berlinski zid nikada nije pao), koje jedni drugima dijele bodove, a posto ih ima vise (otkad su se rascjepkale) nema sanse da pobjedi neka druga zemlja. Naravno da su pobjedjivale i druge zemlje, a i sada nitko nista, za divno cudo nije pricao o toj uroti Istocnog bloka. Zaboland, ne bi bio zaboland kada ovakav uspjeh ne bi odmah bio pretocen u eure. To jest u potencijalne eure. Postavlja se pitanje koji ce grad dobiti organizaciju (i mogucnost promocije i zarade) ovog festivala muzike, a ponajvise kica. U nedjelju ujutro, dok se prasina jos nije stisala vec su se javili Amsterdam (naravno), Den Haag, Rotterdam i Zwolle, ali i Arnhem je bio vrlo brz. Stovise veceras ce u jednom poznatom talk-showu o aktualnostima gostovati gradonacelnik Arnhema Ahmed Marcouch i objasniti zasto je bas Arnhem idealan kadidat za organizaciju Eurosonga 2020. Jedna gradjanka Arnhema je za TV izjavila da je cula kako se i Amsterdam prijavo, ali da se njoj cini da je Eurosong vise zabolandski festival nego amsterdamski, te da bi samo zato bilo puno bolje da se organizira u Arnhemu. (Toliko o odnosu glavnog grada i provincije ovdje.) No danas sam u novinama procitao nesto jos bolje. Nije proslo niti par minuta od pobjede Duncana, covjek je jos bio uznojen, a grad Maastricht je bio prvi, koji je oglasio preko drustvenih mreza, kako bi on zelio organizirati natjecanje druge godine. Stovise Maastricht je vec prosli tjedan istrazio mogucnosti organizacije, dogovorio neke sponzore i pokrenuo svoj lobi. Razanj bez zeca, reklo bi se, ali ovaj zec je dolijao. E pa sretno im. Nije isto, ali bilo bi fora. Zamislite sada da kada su Vatreni osvojili srebro, da se prvo trebalo odrediti koji ce grad docekati Vatrene. Osijek, Pula, Gospic ili Sibenik? |
05.09.2017., utorak
Novi gradonacelnik Arnhema i ironija zabolandske politike
|
Od prvog rujna Arnhem ima novog gradonacelnika. On se zove Ahmed Marcouch, te cemo mi postati drugi zabolandski grad s gradonacelnikom marokanskog porijekla. Prvi je bio Rotterdam. Marcouch je rodjen 1969. Sa roditeljima je u desetoj godini doselio u Zaboland. Zavrsio je tehnicku skolu, te kasnije radio deset godina u amstedamskoj policiji, a nakon toga u obrazovanju. Politikom se bavio kao clan Stranke rada (PvdA – socijaldemokrati). Bio je izabran u gradsku skupstinu Amsterdama, a od 2010. do 2017. bio je clan zaboladnskog parlamenta. Unatoc njegovom islamskom prijeklu, Marcouchevi stavovi su liberalni. Zalaze se za emancipaciju muslimanskih homoseksualaca, za slobodu sale na racun drugih religija poput islama (Charlie Hebdo) i protivi se radikalnim islamistima. Medjutim Geert Wilders (PVV – Stranka za slobodu) i druge radikalne desnicarske stranke ostro su kritizirale imenovanje Marcoucha. PVV je sredinom srpnja demonstrirala u Arnhemu. Wilders je izjavio da je Marcouch mrzitelj PVV, koji je prije sposoban biti gradonacelnika Rabata. U Zabolandu se gradonacelnik ne bira izravno nego ga imenuje kralj, po savjetu ministra unutrasnjih poslova, a njemu ga pak predlaze gradska skupstina, koja sama trazi kadidata, kojeg smatra sposobnog za tu funkciju. Pred Marcouchem su mnogi izazovi. Za pocetak ce biti interesantno vidjeti gdje ce se nastaniti. U sjevernom (bogatijem i uredjenijem) dijelu Arnhema ili u juznom dijelu Arnhema? Do sada jos niti jedan gradonacelnik nije zivio u dijelu juzno od rijeke Rajne. Petnaestog rujna mu slijedi vatreno krstenje: govor na komemoraciji bitke kod Arnhema 1944. Kada smo vec kod politike. Zaboland jos uvijek nema novu vladu. Parlamentarni izbori su bili 15. ozujka, ali od nove vlade jos nista. Cetiri stranke su vec u dva navrata prekidale dugotrajne koalicijske pregovore. Zadnja tri mjeseca se vodi treci krug pregovora. Na taj nacin vlada u ostavci (Rutte II) i dalje radi na najjace. Pa cak mora i sastaviti proracun za iducu godinu. Vlada Rutte II je tako postala najduze vladajuca zabolandska vlada od Drugog svjetskog rata, upravo zahvaljujuci sporim pregovorima o formiranju nove vlade, u kojima pak vodecu ulogu ima sam Mark Rutte. Oznake: gradonačelnik, Marcouch, Arnhem |
30.04.2017., nedjelja
Cijeli Arnhem seli u Rotterdam
|
Vec tjednima po gradu vise posteri koji pozivaju na masovnu selidbu. Nad ulicama u gradskom centru vise crne i zute majice. Organiziraju se skupine. Preko interneta se trazi karta vise. Danas je dan D. Dvjestotrideset autobusa krece iz Arnhema za Rotterdam. Vitesse, nogometni prvoligas iz Arnhema, igra danas finale kupa protiv AZ iz Alkmaara. Finale se tradicionalno igra u legendarnom Feyenoordovom stadionu De Kuip (u prijevodu: kada). Prvi put nakon sedamnaest godina je Vitesse u finalu kupa. Dvadeset tisuca arnhemskih dusa seli doslovno u Rotterdam. Oni koji ne idu autobusima, idu vlastitim autima ili vlakom. No posebno za ovu priliku je organiziran i navijacki brod. Zuto-crni brod ce ujutro isploviti da bi rijekom Rajnom na vrijeme doplovio do najvece europske luke. Nasi susjedi Jan i Stevillia idu autobusom. Stevillia je jos jucer pripremila dres Vitessea, sa vlastitim imenom na ledjima, koji ce danas nositi. Moj bivsi sef iz hokejskog kluba Hans-Robert isto ide u Rotterdam. On cijele godine prati Vitesse. Preko svoje firme ima mjesta u lozi na stadionu Vitessea. Jucer sam se cuo s njime. On ide autom sa svojom djecom, jedino mu zena ostaje doma. Kupio je i zastavice za auto. Priznao mi je da je vrlo nervozan. Svim bicem se nada da ce dozivjeti da Vitesse danas osvoji kup. Utakmica je u 18 sati. Drzite palceve! Za Vitesse i za Hans-Roberta. Oznake: nogomet, Vitesse, kup, Arnhem |