Zivot u Zabolandu
19.12.2017., utorak
Kako sam proveo crvenu opasnost
|
Pocelo je u petak, tu kod nas na istoku Zabolanda. Prvo ujutro mokri snijeg, a onda je navecer pocelo ozbilljnije padati. Polako i mic po mic sam se s treninga dovezao doma. Drugo jutro sve je bilo bijelo. Zimske sluzbe su spavale zimski san, te ne samo da kvart nije bio ociscen ili posipan, nego ni velike prometnice nisu bile u nista boljem stanju. Srecom bio je vikend. Zaboland se ogrnuo u bijeli plast i sam sebi divio. U nedjelju je jos napadalo i doslo je do jos ozbiljnijih problema u prometu. Proglasena je tzv. “code oranje” (narancasta opasnost) u cijeloj zemlji. Srecom bio je vikend. No za ponedjeljak je bio najavljen novi snijeg. Prijetio je prometni kolaps. Tako da se u ponedjeljak dogodilo ono sto se vrlo rijetko dogadja, proglasena je “code rood” (crvena opasnost) za cijeli Zaboland. Prijetilo je, dakle kako pise u objasnjenju, ekstremno vrijeme koje moze razmontirati drustvo. Ljudima je savjetovano da ne idu na put. Zaposlenicima je savjetovano da rade od kuce. Skole su imale krace radno vrijeme. Jutro je proteklo dosta mirno, ali popodne je pocelo padati. I padati. Mnogi su naravno ipak vec bili na poslu ili na putu. Vecernja spica je pogodila tocno u sridu. Prognoze su se obistinile. Oko 18.00 sati je na zabolandskim autocestama zabiljezen rekord u kolonama: 1500 kilometera zastoja na cestama. Vlakovi nisu mogli vise voziti. Autobusi su ostajali u snijegu. Totalni kaos i razmontiranje drustva. A gdje sam bio ja? Ja sam bio s prijateljem Jeroenom u jednom sauna-wellness kompleksu u okolici Zeista. Razne saune, bazen, jacuzziji i ….snijezna idila oko nas. Mobiteli su nam bili spremljni u nekom ormaricu i mi nista od cijelog kaosa nismo osjetili. Vrijeme kao da je samo za nas stalo i priredilo nam jedinstveni ugodjaj. Plivajuci u toplom vanjskom bazenu zasipivaju nas snijezne pahulje. Mi se smijemo i ne mozemo vjerovati da smo izabrali bas ovaj dan. Sjedimo u sauni i gledamo kroz staklo prema sumici. Sve bijelo, samo ljudska tjelesa sa ili bez rucnika tu i tamo prolaze. Ne moramo nista. Bas nista. Izlazimo iz saune, vruci i znojni, potpuno goli. Bosih nogu hodam po snijegu. Zastanem. Sjednem i opruzim se kako sam dug i sirok po snijegu. Kao u finskim filmovima. Osjecam snijeg pod sobom. Duboko disem i gledam u nebo. Pahulje padaju po meni. Oznake: vrijeme, snijeg, promet, sauna |
06.12.2017., srijeda
Perilica za pranje suđa
|
Od kada Laura i ja živimo zajedno spojili smo stvari, koje smo imali kada smo živjeli svaki posebno. Tako na primjer beštek i tanjure. Samo to je bilo u vrlo različitim omjerima. Ja sam imao 5 velikih tanjura, 6 srednjih, 4 zdjelice, 4 žlice i vilice, 6 noževa. Trebam li napominjati da su tri žlice, tri vilice i dva noža pripadali istom setu, da su zdjelice bile plastične, da su srednji tanjuri bili u raznim bojama? Vjerojatno ne. Laura je pak imala cijeli set od po 12 komada svačega, koji se savršeno uklapao. 12 velikih tanjura, 12 srednjih tanjura, 12 dubokih tanjura, 12 zdjelica (i još par dodatnih zdjelica), noževi, vilice, žlice sve „tutto completo“. Ja nisam shvaćao od kuda ta potreba žabolandskom studentu (jer to je bila kad smo se tek upoznali). Dobro je da se nađe. Ako ti slučajno cijela hokejska ekipa dođe na svečanu večeru. No, nakon godinu i pol života u zajdničkom stanu sam otkrio zašto je to korisno. Naime, od kada živimo zajedno posjedujemo i perilicu za pranje suđa. Ja nikada do tada nisam imao perilicu. Zato je moja taktika bila uvijek trošiti što manje suđa. Tanjur od kruha, koji nije zamazan ostaviti za ponovnu upotrebu. Jednu čašu koristiti i za vodu i za sok i za čaj. Nož odmah isprati i pospremiti. Međutim od Laure sam naučio da takva taktika nije dobra. Kao prvo ona dobije ospice ako ostavim tanjur, nož ili čašu, makar čistu, na radnoj plohi. Radna ploha mora biti čista je važno pravilo. To je naime daje osjećaja urednosti i mirnoće duha, te djeluje preventivno protiv ospica. Nije Laura bez veze studirala medicinu. No dobro, i moj tata bi to sigurno podržao. Kao drugo, takva moja štedljiva taktika, se ne isplati sa perilicom suđa. Na taj način se perilica nikako ne napuni. „Odlično! Štedimo energiju.“ - rekao bih ja, ali ima jedna stvar na koju nisam računao. Pošto Laura i dalje stavlja stvari u perilicu, one tamo duže ostaju, a komadi hrane na njima lagano počnu truliti, plijesniti, perilica smrdjeti...ostatak si možete zamisliti. Prema tome, zato perilica suđa ide odlično u kombinaciji s velikim setom i duhovnim mirom. No mogu vam reći da se i dan danas ulovim kako koristim istu čašu ili perem i spremam nož. ....., ali ćud .... Jedino perilicu treba i isprazniti. E to je sad druga priča. |