Zivot u Zabolandu
06.02.2021., subota
Ledeni val
|
Cijeli ovaj tjedan gledam vremensku prognozu online. Po nekoliko puta na dan. Ne samo ja, nego i sigurno stotine tisuće Sirevih glava skupa sa mnom. Je li istina? Hoće li? Neće li? Jedni meteorološki programi tvrde jedno, drugi drugo.... ali sada je sve izvjesnije. Gotovo sigurno nam već večeras dolazi Baka Zima. Prava zima. I ostat će neko vrijeme. Barem tjedan dana, a možda i duže. Toliko dugo nas nije posjetila već godinama. Jutros u klubu je isto tema dana. Još nije pala niti jedna pahulja, ali svi pričaju o tome. Hokejske palice, koje smo sada koristili na plus 0 stupnjeva mogu na odmor. Sanjke s vade s bakinih tavana (ovdje u privinciji Gelderland se zapravo može i sanjkati). Klizaljke se španaju (ili pardon bruse). Obavezne rezervacije (zbog covida-19) za otvorena klizališta su za cijeli iduči tjedan popunjene. Preko interneta se klizaljke više ne mogu kupitti, sve je pokupovano. Za večeras je najavljen prvi snijeg na sjeveroistoku, a za sutra: crveni vremenski alarm za cijelu zemlju. Cijeli dan bi trebao padati snijeg i puhati jaki ledeni vjetar. Moglo bi u našoj provinciji pasti i do 30 centimetara snijega. Kroz tjedan će se hladan obruč sve više stezati. Preko dana od -5 na niže, a temperature bi po noći mogle paste do -14 C. Eh...toga nije bilo već godina. Tek bi se od Valentinova živa mogla popesti u neki mršavi plus. No živi bili pa vidjeli. U nekoliko navrata da samo ga ovdje doživo snijeg ovdje u Žabolandu zna izazvati pravi kaos, kolaps u prometu, gužve od stotine kilometara.... I ono što je najljepše od svega, učini da inače uvijek tako užurbani Žaboland, uvijek u strci, uvijek „rat race“ u lovu na više, skuplje, jače, bahatije... na trenutak stane. Utihne. Stane i čudi se: „Što se to meni dogodilo?“ Ukoliko bi bilo uistinu tako hladno, mnogi bi se ponadali da bi se konačno mogla održati i legendarna klizačka utrka „Jedanaest gradova Frieslanda“. Dvjesto kilometirama, po kanalima i jezerima sjeverne provincije. Nažalost. Organizatori su još krajem jeseni najavili da zbog covida ove godine neće biti utrke, pa čak ni da budu uvijeti. I s pravom, jer kada bi zemlju pogodila ta iskonska genetski urezana groznica, nikakav virus, niti mjere niti kazne ne bi zaustavile mase i mase Sirevih glava, koje bi okupirale Friesland. Zadnju put je utrka odrađena u prosšlom stoljeću 1997. No ovaj val hladnoće budi opet malu nadu za iduću godinu. Oznake: snijeg, led, klizanje, Jedanaest gradova Frieslanda, groznica |
19.12.2017., utorak
Kako sam proveo crvenu opasnost
|
Pocelo je u petak, tu kod nas na istoku Zabolanda. Prvo ujutro mokri snijeg, a onda je navecer pocelo ozbilljnije padati. Polako i mic po mic sam se s treninga dovezao doma. Drugo jutro sve je bilo bijelo. Zimske sluzbe su spavale zimski san, te ne samo da kvart nije bio ociscen ili posipan, nego ni velike prometnice nisu bile u nista boljem stanju. Srecom bio je vikend. Zaboland se ogrnuo u bijeli plast i sam sebi divio. U nedjelju je jos napadalo i doslo je do jos ozbiljnijih problema u prometu. Proglasena je tzv. “code oranje” (narancasta opasnost) u cijeloj zemlji. Srecom bio je vikend. No za ponedjeljak je bio najavljen novi snijeg. Prijetio je prometni kolaps. Tako da se u ponedjeljak dogodilo ono sto se vrlo rijetko dogadja, proglasena je “code rood” (crvena opasnost) za cijeli Zaboland. Prijetilo je, dakle kako pise u objasnjenju, ekstremno vrijeme koje moze razmontirati drustvo. Ljudima je savjetovano da ne idu na put. Zaposlenicima je savjetovano da rade od kuce. Skole su imale krace radno vrijeme. Jutro je proteklo dosta mirno, ali popodne je pocelo padati. I padati. Mnogi su naravno ipak vec bili na poslu ili na putu. Vecernja spica je pogodila tocno u sridu. Prognoze su se obistinile. Oko 18.00 sati je na zabolandskim autocestama zabiljezen rekord u kolonama: 1500 kilometera zastoja na cestama. Vlakovi nisu mogli vise voziti. Autobusi su ostajali u snijegu. Totalni kaos i razmontiranje drustva. A gdje sam bio ja? Ja sam bio s prijateljem Jeroenom u jednom sauna-wellness kompleksu u okolici Zeista. Razne saune, bazen, jacuzziji i ….snijezna idila oko nas. Mobiteli su nam bili spremljni u nekom ormaricu i mi nista od cijelog kaosa nismo osjetili. Vrijeme kao da je samo za nas stalo i priredilo nam jedinstveni ugodjaj. Plivajuci u toplom vanjskom bazenu zasipivaju nas snijezne pahulje. Mi se smijemo i ne mozemo vjerovati da smo izabrali bas ovaj dan. Sjedimo u sauni i gledamo kroz staklo prema sumici. Sve bijelo, samo ljudska tjelesa sa ili bez rucnika tu i tamo prolaze. Ne moramo nista. Bas nista. Izlazimo iz saune, vruci i znojni, potpuno goli. Bosih nogu hodam po snijegu. Zastanem. Sjednem i opruzim se kako sam dug i sirok po snijegu. Kao u finskim filmovima. Osjecam snijeg pod sobom. Duboko disem i gledam u nebo. Pahulje padaju po meni. Oznake: vrijeme, snijeg, promet, sauna |