Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zaboland

Marketing

Kako sam proveo crvenu opasnost

Pocelo je u petak, tu kod nas na istoku Zabolanda. Prvo ujutro mokri snijeg, a onda je navecer pocelo ozbilljnije padati. Polako i mic po mic sam se s treninga dovezao doma. Drugo jutro sve je bilo bijelo. Zimske sluzbe su spavale zimski san, te ne samo da kvart nije bio ociscen ili posipan, nego ni velike prometnice nisu bile u nista boljem stanju. Srecom bio je vikend. Zaboland se ogrnuo u bijeli plast i sam sebi divio.

U nedjelju je jos napadalo i doslo je do jos ozbiljnijih problema u prometu. Proglasena je tzv. “code oranje” (narancasta opasnost) u cijeloj zemlji. Srecom bio je vikend. No za ponedjeljak je bio najavljen novi snijeg. Prijetio je prometni kolaps. Tako da se u ponedjeljak dogodilo ono sto se vrlo rijetko dogadja, proglasena je “code rood” (crvena opasnost) za cijeli Zaboland. Prijetilo je, dakle kako pise u objasnjenju, ekstremno vrijeme koje moze razmontirati drustvo. Ljudima je savjetovano da ne idu na put. Zaposlenicima je savjetovano da rade od kuce. Skole su imale krace radno vrijeme. Jutro je proteklo dosta mirno, ali popodne je pocelo padati. I padati. Mnogi su naravno ipak vec bili na poslu ili na putu. Vecernja spica je pogodila tocno u sridu. Prognoze su se obistinile. Oko 18.00 sati je na zabolandskim autocestama zabiljezen rekord u kolonama: 1500 kilometera zastoja na cestama. Vlakovi nisu mogli vise voziti. Autobusi su ostajali u snijegu. Totalni kaos i razmontiranje drustva.

A gdje sam bio ja? Ja sam bio s prijateljem Jeroenom u jednom sauna-wellness kompleksu u okolici Zeista. Razne saune, bazen, jacuzziji i ….snijezna idila oko nas. Mobiteli su nam bili spremljni u nekom ormaricu i mi nista od cijelog kaosa nismo osjetili. Vrijeme kao da je samo za nas stalo i priredilo nam jedinstveni ugodjaj. Plivajuci u toplom vanjskom bazenu zasipivaju nas snijezne pahulje. Mi se smijemo i ne mozemo vjerovati da smo izabrali bas ovaj dan. Sjedimo u sauni i gledamo kroz staklo prema sumici. Sve bijelo, samo ljudska tjelesa sa ili bez rucnika tu i tamo prolaze. Ne moramo nista. Bas nista. Izlazimo iz saune, vruci i znojni, potpuno goli. Bosih nogu hodam po snijegu. Zastanem. Sjednem i opruzim se kako sam dug i sirok po snijegu. Kao u finskim filmovima. Osjecam snijeg pod sobom. Duboko disem i gledam u nebo. Pahulje padaju po meni.


Post je objavljen 19.12.2017. u 09:23 sati.