Zivot u Zabolandu
19.12.2017., utorak
Kako sam proveo crvenu opasnost
|
Pocelo je u petak, tu kod nas na istoku Zabolanda. Prvo ujutro mokri snijeg, a onda je navecer pocelo ozbilljnije padati. Polako i mic po mic sam se s treninga dovezao doma. Drugo jutro sve je bilo bijelo. Zimske sluzbe su spavale zimski san, te ne samo da kvart nije bio ociscen ili posipan, nego ni velike prometnice nisu bile u nista boljem stanju. Srecom bio je vikend. Zaboland se ogrnuo u bijeli plast i sam sebi divio. U nedjelju je jos napadalo i doslo je do jos ozbiljnijih problema u prometu. Proglasena je tzv. “code oranje” (narancasta opasnost) u cijeloj zemlji. Srecom bio je vikend. No za ponedjeljak je bio najavljen novi snijeg. Prijetio je prometni kolaps. Tako da se u ponedjeljak dogodilo ono sto se vrlo rijetko dogadja, proglasena je “code rood” (crvena opasnost) za cijeli Zaboland. Prijetilo je, dakle kako pise u objasnjenju, ekstremno vrijeme koje moze razmontirati drustvo. Ljudima je savjetovano da ne idu na put. Zaposlenicima je savjetovano da rade od kuce. Skole su imale krace radno vrijeme. Jutro je proteklo dosta mirno, ali popodne je pocelo padati. I padati. Mnogi su naravno ipak vec bili na poslu ili na putu. Vecernja spica je pogodila tocno u sridu. Prognoze su se obistinile. Oko 18.00 sati je na zabolandskim autocestama zabiljezen rekord u kolonama: 1500 kilometera zastoja na cestama. Vlakovi nisu mogli vise voziti. Autobusi su ostajali u snijegu. Totalni kaos i razmontiranje drustva. A gdje sam bio ja? Ja sam bio s prijateljem Jeroenom u jednom sauna-wellness kompleksu u okolici Zeista. Razne saune, bazen, jacuzziji i ….snijezna idila oko nas. Mobiteli su nam bili spremljni u nekom ormaricu i mi nista od cijelog kaosa nismo osjetili. Vrijeme kao da je samo za nas stalo i priredilo nam jedinstveni ugodjaj. Plivajuci u toplom vanjskom bazenu zasipivaju nas snijezne pahulje. Mi se smijemo i ne mozemo vjerovati da smo izabrali bas ovaj dan. Sjedimo u sauni i gledamo kroz staklo prema sumici. Sve bijelo, samo ljudska tjelesa sa ili bez rucnika tu i tamo prolaze. Ne moramo nista. Bas nista. Izlazimo iz saune, vruci i znojni, potpuno goli. Bosih nogu hodam po snijegu. Zastanem. Sjednem i opruzim se kako sam dug i sirok po snijegu. Kao u finskim filmovima. Osjecam snijeg pod sobom. Duboko disem i gledam u nebo. Pahulje padaju po meni. Oznake: vrijeme, snijeg, promet, sauna |
01.03.2017., srijeda
Sauna na zabolandski
|
Ova prica je jos iz prosinca. Nakon nekoliko neuspjelih dogovora, agende nekada imaju duple agende, konacno mi je uspjelo dogovoriti sastanak sa prijateljem Jeroenom, koji zivi u blizini Utrechta. Jeroen, mozda zato kaj se osjecao krivim zbog proslih neuspjelih dogovora, me odlucio pocastiti, ali i iznenaditi tajnom lokacijom. Nakon nekoliko kripticnih pitanja pokazalo se da su lokacija Terme Busslo, u okolici Apeldoorna. To su navodno jedne od najvecih termi u Zabolandu, pravi raj sauna. Ponedjeljak popodne je, oko cetiri sata. Stizem pred Terme autom, a kad tamo parkiraliste puno na najjace. Jedva pronalazim mjesto. Ponedjeljak cetiri popodne, pa kaj rade ti ljudi? Na ulazu dobivamo rucnike i slafrok (njem. Schalfrock = kucni ogrtac). Presvlacimo se, tj. skidamo, jer na sebi nemamo za pocetak nista osim rucnika i takvi ulazimo u prostor sauna. U glavnoj zgradi ima bazen i nekoliko raznih sauna, ali prostor se siri prema van, gdje se nalazi pravi park sa brvnarama u kojima su saune (sve skupa oko 25 raznih sauna), a izmedju njih bazeni, jacuzzi kade, tusevi, sve povezano stazicama i lijepo uredjeno. E sad, ja sam bio u saunama u HR, no ovo podize pojam saune na novu razinu. Drugo kaj upada u oci, da ljudi hodaju goli. Kao sto rekoh nitko ne nosi kupace, sto je zapravo i normalno ako ides u saunu. No cak i za hodanje po kompleksu, a ne samo u bazenima ili jacuzzijima gotovo svi hodaju goli, kao od majke rodjeni. Rucnik ti treba da se na njega sjednes kada si u sauni i to je to. Osim toga nakon nekoliko sauna postane mokar, pa ga je bolje nositi u ruci nego oko pasa. I tako razna gola tijela prolaze jedna pored drugih. U rasponu od 20 do, pa valjda, 70 godina, za svakoga ponesto. Svi gledaju sve, samo nitko ne pokazuje prstom. Eh da ne zaboravite jos i to da je vecina kompleksa vani dakle ljudi hodaju goli po vani. Bio je kao sto rekog prosinac, po danu cetiri stupnja, a navecer se pocelo smrzavati, no to nikog nije smetalo. Cak te vise ne smeta ni kada nakon saune prodjes kroz ledeni bazen (za cirkulaciju), uz sve toplo-hladno (sirenje-skupljanje) efekete koji s time idu. Trece je velicina tih sauna. U glavi imate neku obiteljsku saunu, za pet do osam ljudi. Ovdje postoje saune za dvadeset, trideset, pa i pedeset ljudi. U takvima se po posebnom rasporedu vrsi tzv. „polijevanje“. Ja sam si mislio, pa kaj je tu tak vazno, tri-cetiri vruca kamena se zaliju sefljom, pa se to malo pari. E u ovim saunama postoji po dva do tri kvadratna metra uzarenog kamenja. U ritualu „zalijevanja“ njih zalijeva hamperima vode, ledom i mirisnim kupkama posebni „polijevac“. Da bi nakon toga izveo sou razmahivanja s rucnikom. Raznim tehnikama mahanja rucnikom (i to postoji, stovise postoji i svjetsko prvenstvo u toj vjestini), on razmahuje mirise i vrucinu u sve kutove te ogromne saune, dok temperature ne naraste na preko sto stupnjeva, dok se tijela desetine golih ljudi poslaganih kao sardine jedni na drugim (ti rituali polijevanja su jako popularni) preznojavaju na najjace. Imas osjecaj da ti pluca gore od vrucine zraka koju udises i nadas se da ces izdrzati, jer si umisljas da ona zgodna zenska preko puta gleda bas tebe, a onda ti u jednom trenutku vise ni to nije vazno samo se nadas da ces prezivjeti. I za kraj restoran. Negdje oko pola osam smo otisli na veceru u restoran u sklopu kompleksa. Buffet samoposluga, jedi koliko mozes. U restoranu i u baru je zabranjeno biti gol. Morali smo odjenuti ogrtace. Ispod kojih smo bili goli. Jos nikada u zivotu nisam vidio toliko ljudi u kucnim ogrtacima na jednom mjestu. Oznake: sauna |