Zivot u Zabolandu
23.10.2016., nedjelja
Pravo na zivot i smrt
|
Jedna od vijesti koja je u zadnje vrijeme potresla Zaboland je pismo vladajuce koalicije (VVD – liberali i PvdA – Stranka rada) upuceno parlamentu u kojem iznose namjeru donosenja zakona koji bi starim ljudima ciji je zivot zaokruzen omogucio pomoc u okoncanju istoga. Novi zakon bi dosao pored vec postojeceg zakon o eutanaziji, koji je predvidjen za ljude koji dokazano jako pate zbog loseg zdravstvenog stanja i bezizlaznosti situacije. Novi zakon bi se dakle odnosio na ljude koji nuzno ne pate i nemaju ocitih zdravstvenih tegoba, ali zele umrijeti je smatraju zivot potpunim i njegov nastavak besmislenim. Koalicija svoj prijedlog zasniva na izvjestaju komisije koja se bavila tim pitanjem. Uz to naglasavaju legitimno pravo svakog pojedinca da odlucuje o svome zivot i pravu na dostojan zavrsetak zivota. Iako odluka o tome da je neciji zivot potpun mora biti pazljivo, nepristrano, savjesno i bez pritisaka donesena, postavlja se pitanje kada je neciji zivot potpun. Uslijedilo je mnogo komentara, kritike, posebno krscanskih stranaka, koje su izjavile da nikada nece glasati za takav zakon. Kritika se zasnivila na primjer na nesvjesnom pritisku na starije ljude da se odluce za zavrsetak zivota, jer su na primjer njihovi susjedi to vec napravili, pa sto onda oni cekaju. Medjutim cak je i originalno krscanski dnevnik Trouw dosao do opreznog zakljucka da iz pisama starijih citatelja ispada da oni imaju puno vise razumijevanja za ovaj zakon, nego razni strucnjaci, novinari komentatori ili urednici. Carpe diem! |
07.10.2016., petak
Sutnja je zlato
|
Prije par tjedana sam na radiju slusao intervju jednog poznatog zabolandskog „cabaretiera“. „Cabaretier“ nema bas pravog prijevoda ni na hrvatski ni na engleski. Najbilze mu dodje komicar. No „cabaratier“ je puno vise od toga. On ili ona priprema cijelovecernju predstavu u kazalistu kao one-man-show. Tu ima naravno puno humora, muzike, pjesme, plesa, ali i ozbiljne kritike drustva i drustvenih dogadjaja. Ovaj vid kazalista je ponajvise popularan u Zabolandu i susjednoj Belgiji. Uglavnom ono kaj je bilo zanimljivo je sto je novinarka saznala da je njen gost nakon svoje 18 godine odlucio prestati pricati, i to izdrzao jedno godinu dana, pa ga je pitala sto ga je na to natjeralo. Odgovor je bio izuzetno zanimljiv. Naime odgovorio je da je kao mladic bio odusevljen ljudskom pojavom. Kako je sve uredjeno da na primjer disemo kako bi dobili kisik, koji se transportira u sve stanice, prehrana, kretanje, mozak, koji svime upravlja, a naravno tu je icijeli raspon emocija i nas duh. Sve se nekako savrseno uklapa, no s druge strane nam je za komunikaciju sa drugim „savrsenim bicima“ ostavljeno tako bijedno sredstvo kao sto je govor. Govor kojim pokusavamo nesto prenijeti drugome, drugoga osvijestiti, razumijeti, ali iz dana u dan se samo razocaravamo u tome. Govorom, niti pisanjem, ne mozemo prenijeti niti deset posto onoga kaj se u nama zapravo dogadja. Zato je tako reci iz protesta odlucio prestati pricati. Odbijajuci se sluziti tim jalovim nacinom komunikacije, koji nam samo daje iluziju da nekom nesto prenosimo. Izdrzao je tako tih godinu dana. Nije da bas nije skroz pricao, no prema njegovim rijecima probao je to svesti samo na najnuznije. Iz protesta. Oduvijek su me fascinirali borci protiv vjetrenjaca sa dobrim argumentima. Oznake: govor, cabaretier |
01.10.2016., subota
Ono sto vam nitko nije rekao o pucu u Turskoj
|
Prosli tjedan sam navratio u svoj stari kvart. Kvart izbjeglica, radnika i neradnika, da bih otisao po prvi put nakon ljeta na najbolji kebab u gradu. Kao i obicno posjet kebabu je bio puno vise od kebaba. Ovaj put smo se zapricali (na moje inzistiranje) o pucu u Turskoj proslog ljeta. Zanimalo me sto sami zabolandski Turci o tome misle. Srecom nije bilo puno musterija, pa sam dobio vrlo zanimljive informacije od Xavija, mladog vlasnika pokretne kebab kucice, kojeg vec dobro znam. Xavi vjeruje da je narod zaustavio puc. Znaci bas onako kako njihovi mediji tvrde, goloruki narod izasao na ulice i vojska se uplasila, te je to spasilo stvar. Navodno se tamo obicni ljudi ne bave vise pucem, samo policije i pravosudje odradjuju svoj posao i to je to. Xavi tvrdi da su za puc neosporno krive vanjske (zapadne) sile, jer cemu odjednom puc. U Turskoj se, prema njemu, zivi bolje nego u Zaboladnu. Ima posla, ima novca, u Istanbulu se voze samo novi automobili, zasto bi se netko onda bunio? Nije to bila situacija kao 1980. kada se zemlja nalazila u kaosu. Ljut je i na zabolandske medije koji po njemu navode hrpu lazi. Za Xavija je dakle neosporno da su strane sile bile upletene. Za to ima i jos jedan motiv, koji nisam cuo u niti jednom mediju. Nesto sto baca sasvim drugo svjetlo na cijelu situaciju. Naime, rijec je o jednoj posebnoj sirovini, koje u velikim rezervama ima u Turskoj. Rijec je o boru. ( element borium B) Turska naime posjeduje najvece svjetske zalihe ove sirovine (oko 70% po zabolandskoj wikipediji). Medjutim zbog ugovora iz Lausanne potpisanog 1923. godine Turska ne smije preradjivati bor, vec ga jedno moze prodavati. Kome? Svjetskim silama. No taj ugovor je potpisan na tocno sto godina i uskoro istice. Xavi tvrdi da je to zapravo bio tajni cilj puca. Uspostaviti novu vladu, koja ce produziti taj ugovor I tako osigurati sirovinu za druge. On se cak ne bi cudio kada bi se nesto slicnu narednih godina ponovilo. No prema njegovima rijecima, Turska to nece dopustiti. Rezerve nafte sve vise presusuju, bor je buducnost, te ce zahvaljujuci njemu Turska postati najjaca drzava na svijetu. Tako govori moj omiljeni kebab majstor. |