Prošli vikend na placu zanimljiv razgovor s mojim omiljenim prodavačem povrća Alijem. Došli smo skoro odmah na zanimljivu temu: Ramadan (na hrvatski se kaže Ramzan), mjesec u kojim muslimani poste i preispituju se. Ali je rođen u Žabolandu, ali je turskih korijena. Prošle godine se oženio, a žena mu je, prilično neobično, Kurdistanka.
Ali: „Ne činim puno za svoju vjeru inače, ali post mi je ostao nekako još od djetinjstva. Od šest ujutro do devet i petnaest navečer (otprilike) ništa ne jedem niti ne pijem. Danima kada radim je u redu iako se, kao danas ustajem u tri ujutro. Nedjeljom kada sam cijeli dan doma je puno teže. Onda pokušavam duže spavati, da mi dan brže prođe.“
„Razmišljam puno izraženije o sebi, o svojim postupcima, o svojim grijesima. Moja žena isto posti, ali jučer je uzela dan odmora i naručila je pizzu preko dana. To je u redu. Svatko može za sebe odrediti može li postiti ili ne. Ako si bolestan, ili imaš nekih tegoba, onda nije dozvoljeno postiti, kako čovjek ne bi naškodio svome zdravlju. To je privatna stvar svakog muslimana i njegovog odnosa s Alahom.“
„Najgori su oni koji prozivaju druge ljude da ne poste i da zato nisu dobri muslimani. To je još gore nego da ne postiš.“
Štand je već bio zatvoren. Taj dan nisam čak ništa niti kupio od Alija.
Post je objavljen 10.05.2020. u 19:01 sati.