Zivot u Zabolandu
30.06.2021., srijeda
Pale su maske. Zbogom Oranje!
|
Velika vijest u Žabolandu od prošle subote je da su kao jedna od prvih (ako ne i prva) zemalja u EU ukinuli obavezno nošenje maski u zatvorenim prostorima (na otvorenim nisu bile obavezne). Ostala je još jedino obaveza u javnom prometu. Skoro sve ostale mjere su isto ukinute, te je opet moguće igrati utakmice u gostima, igrati uz publiku, piti u kafićima, pa čak su otvorene i diskoteke i noćni klubovi, doduše uz obavezno prethodno testiranje. Od važnijih mjera ostale su još samo razmak 1,5 metra, te boksanje ili laktaranje umjesto rukovanja. Ali... U subotu sam otišao u obližnji Albert Heijn (supermarket). Bilo je tako lijepo i ugodno vidjeti ljude bez maske. Danas sam bio na ručku u restoranu. Vani je padala kiša, pa smo sjedili unutra. Restoran je bio pun, skoro na najjače. Bilo je tako neobično i pomalo neugodno sjediti u tako punom restoranu. Samo dan kasnije nakon maski palo je i Oranje na EP u nogometu. Nešto u stilu „Bosna šaptom pade.“ Htjeli su ići na vožnju amsterdamskim kanalima (aludirajući na proslavu europske titule iz 1988.), ali su pali u prvi češki jarak. Nisu prvi ispali, ali prvi su otpustili trenera. Nakon samo dva dana. Jedan trener mi je danas u klubu mi je rekao da mu je uvijek drago čuti hrvatske navijače kada igra Hrvatska. Kako zdušno i fanatično navijaju. „To su pravi navijači, dok mi uvijek imamo....“ malo je zastao „...neke čudne tipove.“ Aludirajući na mnoge osebujno u narančasto obučene muškarce i žene, koji na sebe skreću pažnju kreativnom navijačkom odjećom, a manje navijanjem. Upravo pročitah da je uvedeno besplatno testiranje za Sireve glave, koje trebaju test za odlazak na godišnji u inozemstvo. Eh, to te ja pitam! Oznake: covid-19, maske, nogomet, Oranje, EP, navijači |
14.06.2021., ponedjeljak
Tko nema sreće u ljubavi ima u šumi
|
Noćas sam prespavao u kampu u šumi pored mjestašca Loenen. Nekih 25 km sjeverno od Arnhema. Noć je pala kasno, još do pola jedanaest sam vani pisao nešto u moj dnevnik. Cvrkut ptica je tek tada polako utihnuo i sumrak je prelazio u mrak. Bilo je za promjenu ugodno spavati u hladnom šatoru, zamotan do grla u vreći za spavanje, umjesto u toploj sobi pokriven samo plahtom, kao što je to zadnjih dana.. Makar je na jednu noć, boravak u prirodi stvarno ima neki umirujući utjecaj na moje psihičko stanje. No, ono što nisam mogao znati je da će mi ovaj kratak boravak zbog jednog neočekivanog prizora ostati, još dugo, dugo. Prizora, koji se viđa toliko rijetko, da se čini kao da sam ga sanjao, ali nisam. Ujutro sam otišao u šetnju kroz šume i livade. Doručkovah na krasnoj lokaciju u prirodnom amfiteatru, te krenuh prema šatoru. Išao sam u prilično brzim hodom i samo po stazama. (nekad se znam i zaigrati priznam). Bilo je već pola deset. Sunce na najjače. Do kampa mi je trebalo još negdje pola sata, kad odjednom nekih 25 metera od staze s lijeve strane ugledah srnu. Šuma je tu bila rijetka i moglo je se dobro vidjeti. Ona me gledala tako fokusirano, da mi je odmah bilo jasno da je ona mene prije spazila. Kao skamenjena piljila je u mene. „Zašto ne pobjegne?“ – nisam si mogao objasniti njeno ponašanje. Sekundu, dvije kasnije spazih lane. Malo lane. Ispod srne. Kako siše. Ne znam mogu li srne čitati ljudske izraze lica, ali moje iskreno zaprepaštenje mora da je nekako osjetila, baš kao i ja njenu napetost i dvojbu. „Brzo slikaj.“ – mi prvo prođe kroz glavu. A zatim „Ma šta ćeš slikati. S mojim fairphonom, fotka ne bu bila ni blizu prirodne ljepote ovog prizora. Osim toga, ak sad nešto počnem vaditi po torbi, samo ću je uplašiti. Bolje gledaj, divi se i laganim koracima nestani.“ Tako sam gledao u srnu, ona u mene, ja u lane. Stvarno je bilo lane. Kao da sam se uštipnuo. Ono je sisalo u sjeni svoje majke i nije me uopće primjetilo. Srna je ostala stajati. Ja sam nastavio put prema šatoru u jednom totalno drugačijem i neponovljivom, skoro pa blagoslovljenom raspoloženju. Oznake: srna, lane, šuma, šator, kamp |
02.06.2021., srijeda
Vjera u Oranje
|
Završne su pripreme za EP u nogometu. Nizozemska igra pripremnu utakmicu protiv Škotske. Izbornik Frank de Boer pokušava ići Ćirinim stopama i eksperimentira sa formacijom 5 – 3 – 2. Kasno navečer se vraćam autom s posla i uključujem prijenos zadnjeg dijela utakmice na radiju. Oranje igra očajno loše i muku muči protiv C reprezentacije Škotske. Komentatori se smjenjuju u negativnim superlativima. U jednom trenutku je čak i 2:1 za Škotsku. Jedan od komentatora daje prijedlog: „A možda bi se mi mogli odjaviti sa EP-a?“ Oznake: nogomet, Oranje, radio |