Noćas sam prespavao u kampu u šumi pored mjestašca Loenen. Nekih 25 km sjeverno od Arnhema. Noć je pala kasno, još do pola jedanaest sam vani pisao nešto u moj dnevnik. Cvrkut ptica je tek tada polako utihnuo i sumrak je prelazio u mrak. Bilo je za promjenu ugodno spavati u hladnom šatoru, zamotan do grla u vreći za spavanje, umjesto u toploj sobi pokriven samo plahtom, kao što je to zadnjih dana.. Makar je na jednu noć, boravak u prirodi stvarno ima neki umirujući utjecaj na moje psihičko stanje. No, ono što nisam mogao znati je da će mi ovaj kratak boravak zbog jednog neočekivanog prizora ostati, još dugo, dugo. Prizora, koji se viđa toliko rijetko, da se čini kao da sam ga sanjao, ali nisam.
Ujutro sam otišao u šetnju kroz šume i livade. Doručkovah na krasnoj lokaciju u prirodnom amfiteatru, te krenuh prema šatoru. Išao sam u prilično brzim hodom i samo po stazama. (nekad se znam i zaigrati priznam).
Bilo je već pola deset. Sunce na najjače. Do kampa mi je trebalo još negdje pola sata, kad odjednom nekih 25 metera od staze s lijeve strane ugledah srnu. Šuma je tu bila rijetka i moglo je se dobro vidjeti. Ona me gledala tako fokusirano, da mi je odmah bilo jasno da je ona mene prije spazila. Kao skamenjena piljila je u mene.
„Zašto ne pobjegne?“ – nisam si mogao objasniti njeno ponašanje. Sekundu, dvije kasnije spazih lane. Malo lane. Ispod srne. Kako siše. Ne znam mogu li srne čitati ljudske izraze lica, ali moje iskreno zaprepaštenje mora da je nekako osjetila, baš kao i ja njenu napetost i dvojbu.
„Brzo slikaj.“ – mi prvo prođe kroz glavu. A zatim „Ma šta ćeš slikati. S mojim fairphonom, fotka ne bu bila ni blizu prirodne ljepote ovog prizora. Osim toga, ak sad nešto počnem vaditi po torbi, samo ću je uplašiti. Bolje gledaj, divi se i laganim koracima nestani.“
Tako sam gledao u srnu, ona u mene, ja u lane. Stvarno je bilo lane. Kao da sam se uštipnuo. Ono je sisalo u sjeni svoje majke i nije me uopće primjetilo. Srna je ostala stajati. Ja sam nastavio put prema šatoru u jednom totalno drugačijem i neponovljivom, skoro pa blagoslovljenom raspoloženju.
Post je objavljen 14.06.2021. u 23:08 sati.