Zivot u Zabolandu
14.04.2020., utorak
Uskrsni doručak
|
Za Uskrs sam se odlučio počastiti pravim hrvatskim tradicionalnim doručkom. Jaja, šunka, sir, mladi luk, rotkvice...znate priču. U subotu sam napravio operaciju „farbanje jaja“ i isprobao jednu novu tehniku, koja je dala iznenađujuće rezultate i sigurno je trebam zapamtiti. Tako da sam imao i prirodno, po domaći ofarbana jajca. Na listi želja je bio još i umak od hrena. Na placu sam kod Alija nabavio „živi hren“. No sad mi je još trebao ribež. Prije nekog vremena sam primjetio da je „naš“ ribež otišao iz kuće zajedno s Laurom. Isto kao i štapni mikser, toster, mala kuhinjska vaga, vaze... no to je druga priča. Srećom kao i za sve druge kućanske aparate mogu se pouzdati u susjedu Marwien, dvije kuće dalje. Otišao sam do nje, te je na pristojnoj udaljenosti 1,5 metra, pristojno zamolio za ribež. Dala mi je svoj najbolji ribež i samo me zamolila da joj ga brzo vratim, jer ga često koristi. Rekao sam joj da mi treba samo na kratko za hren, te da ću joj ga brzo vratiti. „Hren?“ upita Marwien. „Da hren, radim umak od hrena za sutra. Za tradicionalni hrvatski doručak.“ Marwien me pogleda začuđeno kao da je vidjela duha. Ja to primjetih, pa svjesno dodam još malo ulja na vatru. „Uz hren za doručak još jedemo šunku, sir, mladi luk i rotkvice.“ Marwinin pogled se iz začuđenog promijenio u preneraženi. Usta joj su se čak malo otvorila i jezik iscurio, kao kod malog djeteta, kada mu je nešto bljakavo. Povukla se unatrag i skupila u ramenima. Jadna Marwien, prešla je 65.-u, a još nikad za naš uskršnji doručak čula nije. „Pa ne čini mi se baš kao ukusni doručak“ promrmljala je, pokušavajući biti pristojna. Ja sam se pak morao glasno nasmijati. Gdje god sam bio, uvijek ista priča sa Sirevim glavama. Oni si na primjer ne mogu zamisliti da mi jedemo mladi luk iz ruke samo tako. Hren za doručak im je onda još nepojmljivije. No interesanto je i kako im se na spomen takve kombinacije u glavi ti ljuti okusi počinju miješati s njihovim pojmom doručka, te izazivaju takvu ekspresivnu reakciju. Sjećem se šoka Laurine sestre kada je saznala da moji doma zimi za doručak jedu češnjak: „Zar sirovi???“ Jedino Marwien nisam stigao reći da imamo uz to i slatki kruh ili kolač. To imaju i oni. Možda sam trebao. Oznake: hren, mladi luk, rotkvice, češnjak |