Zivot u Zabolandu
30.10.2020., petak
Foursome na žabolandski
|
Ovo je priča još sa početka kolovoza, kada je drugi val korone bio daleko. Samo je tamo neki Žaboland stavio tamo neku Hrvatsku na narančastu listu uz strogo preporučenu karantenu po povratku i time zakomlicirao život nekim žabolandskim Hrvatima. Oh kako se to činilo nepravedno tada. U međuvremenu se svi kupamo u sličnoj kaši, no to nije poanta ove priče. Ovog ljeta sam preuzeo novu hokejsku ekipu Nijmegen MA1, tj. njihovu najbolju ekipu djevojaka do 18 godina. S prilično ambicioznom ekipom od 15 djevojaka smo u drugom vikendu kolovoza imali timski vikend. Razne sportske i nesportske aktivnosti kako bi smo se što bolje upoznali i postavili ciljeve za sezonu. Osim igračica vodstvo ekipe je činilo još dvoje managera Yvonne, majka od Lynn i Paul, tata od Merel, te naravno moja kolegica trenerica Marit i ja. Yvonne i Paul su se pobrinuli za logističku organizaciju vikenda, prijevoz, prehrana, smještaj, financije, a Marit i ja za sadržaj. Bili smo smješteni u hostelu u blizini Noorwijka, na samoj obali Sjevernog mora. Noordwijk je inače ljeti vrlo popularno turističko odredište s nepreglednim pješćanim plažama, valovima za surfere i ponekad plavkastim, ali uglavnom smeđim morem ;-) Smještaj je bio naravno jeftin i djevojke su spavale u šesterokrevetnim sobama, ali je još zanimljivije bilo pitanje kako će biti raspoređeno vodstvo ekipe. Kreveti su bili metalni, na kat, skoro kao u vojsci. S posteljinom, koju si sam trebao postaviti, pa nakon noćenje skinuti i ostaviti pred praonicom. Kasnije smo čuli da neke djevojke nisu znale kako se namješta posteljina. Doma to nisu nikada morale raditi, a imaju sedamnaest godina. Što ti je djetinjstvo u žabolandu. Na moje veliko iznenađenje mi, kao vodstvo smo bili smješteni svi skupa u jednoj četverokrevetnoj sobi. S krevetima na kat. Jednim toaletom i tušem. Navodno je Yvonne tako odabrala. Yvonne i Paul su u ranim pedesetima, Marit u kasnim tridesetima, ja hmm... početak četerdesetih, i mi smo svi skupa bili smješetni na nekih 12 kvadrata, te smo djelili i tuš i WC. S time da ja sve njih jedva poznajem, dapače Yvonne i Paula sam vidio tek jednom prije ovog vikenda. Nakon svih aktivnosti ja sam, u subotu navečer, polako drijemao na gornjem katu. Ispod mene su Paul i Marit još pričali, a na drugom gornjem krevetu se Yvonne spremala na spavanac. Odjednom između Marit i Paula padne majica, pa ženska potkošulja, pa grudnjak, pa... Laku noć! Ne sjećam se kada sam zadnji put toliko intimnog prostora dijelio s potpuno nepoznatim ljudima, ali sigurno još nikada u mix kombinaciji. Sada sam eto i to doživio i to u godini korone. Žaboland. Oznake: hokej, Noordwijk, plaža, hostel |