Friesland - drugi svijet
Sunčeva svjetlost polako prodire u sobu. Budan sam. Izlazim u dnevnu sobu, koja se puni toplinom kroz veliku staklenu stijenku. Ispred mene petnaest metera zelenog travnjaka i potom pogled na veliko jezero s odbljescima svjetla na plavoj površini. Promatram par gnjuraca nedaleko od obale. Započinje novi dan. Drugi svijet.
Friesland je sjeverno zapadna provincija Žabolanda. Iako su dio Žabolanda, Frizijci, imaju svoj jezik, kulturu, kao i poznatu originalnu zastavu omiljenu od mnogih stranaca, koji su je upoznali. U dućanima će te pozdraviti na žabolandskom, ali s domaćim mušterijama proćakulat će na frizijskom. Domaće mušterije lako im je prepoznati, jer Frizijaca nema mnogo. Friesland su jezera, kanali, široki zeleni pašnjaci, tradicionalne seljačke kuće sa visokim krovištem, puno krava i ovaca, ptice, brodovi i jedrilice, polja modernih vjetrenjača za proizvodnju električne energije, pa tek onda ljudi. Gradova nema puno, većinom mala mjesta, sela ili osamljene farme.
U ljetnoj sezoni je mjesto Heeg, u kojem sam boravio, puno jedriličara, nautičara i brodova iz cijelog Žabolanda, ali i puno njih iz susjedne Njemačke. No sada nije sezona. Sada je doba korone. Friesland provodi iste mjere kao i ostatak zemlje: svi ugostiteljski objekti su zatvoreni. svigdje jedan i pol metar razmaka (osoblje lokalnog supermarketa nosi reflektirajuće markere s natpisom), na ulazu i izlazu možete dezinficirati ruke i kolica vlažnom maramicom ili gelom, impovizirani pleksiglas na blagajni, trake na podu za održavanje razmaka, u lokalnu pekarnicu može ući maksimalno troje kupaca istovremeno... međutim ovdje nema gužve, nema redova, radi jedna blagajna, po potrebi dvije (od ukupno tri), nema ljudi. Friesland je provincija uz Groningen sa za sada najmanje zaraženih virusom. Tu i tamo se vide vikendaši iz ostalih provincija, koji su s djecom pobjegli iz gradova, jer putovanja ovdje nisu zabranjena. Uostalom tako sam i ja došao, na poziv Noor, pa onda ostao duže nego sam mislio.
Prekrasno vrijeme vani poziva na šetnju. Cijeli tjedan je bilo sunčano bez oblačka na nebu, što je prilično nevjerojatno za ovo ili bilo koje drugo doba godine u Žabolandu. Bilo je toliko vedro, da je jezero postalo plave boje, dok je inače uvijek smeđe. No ovdje je uvijek zrak svjež, vjetar u kosi, a sada i prvi pupovi na drveću polako, ali sigurno donose proljeće. U mjestu će te teško nekoga susresti, ali čini se kao da lokalni život ide dalje. Vidim da iz frizijskog „Zrinjevca“ uređuju nasade cvijeća, u dva dvorišta lokalna firma popločuje kolni ulaz, par dječaka „si puca na gol“ na igralištu, seljaci raznose gnojivo po njivama, na pašnjacima janjići se odazivaju pozivu majke, jata ptica prelijeću zelene ravnice, sunce obasjava staru drvenu vjetrenaču na brani, tu i tamo prođe koja tradicionalna frizijska barka ili poneki biciklist.... mir i tišina. Drugi svijet.
Post je objavljen 29.03.2020. u 13:10 sati.