Zivot u Zabolandu
18.03.2020., srijeda
Crtice iz svakodnevnog života
|
Prošle subote na tržnici u gradu Deventeru, pitali su prodavača sira Henka (68), koji tamo već 52 godine prodaje sir, što misli o tome ako se i tržnice zatvore. On je izjavio: „Dolazi kako dolazi“ (ili slobodnije prevedeno: bit će kak će bit) to su bile posljednje riječi moje majke i ja ih se držim.“ Deventer je stari grad Hanze i kažu da niti epidemija kuge nije zaustavila trgovinu na tržnici u 14. stoljeću. Danas sam u dućanu sreo i pozdravio se s jednom mamom s hokeja. Ona i njezin muž su inače predikanti protestantske crkve, te su i oni od prošlog vikenda na prisiljenom godšnjem. Sve crkvene službe su otkazane. „Jedino još imamo sprovode.“ rekla mi je, te dodala, ali samo za članove najuže obitelji. A tužno je i to da članovi obitelji, djeca, koja žive u inozemstvu ne mogu doći na sporovode.“ Komentirali smo i drugačiji pristup pandemiji u različitim zemljama. Ja sam komentirao klavinistički utjecaj, a o ona je rekla zanimljivo: „Ovdje su ljudi slobodniji. Ne daju si tako lako nametnuti pravila.“ Uz to rekavši da ima i pozitivnih strana krize. Ljudi postaju puno susretljiviji, ljubazniji, osjeća se veće zajedništvo. Dok se razni obični dućani zatvaraju, jer jednostavno nema kupaca, dućani s igračkama imaju odličan promet. Najviše se kupuju razne društvene igre, koje roditelji doma igraju s djecom. Odjednom imaju više vremena jedni za druge. Coffeeshopovi su dobili dozvolu da mogu, pod određenim uvjetima, prodavati robu "za van". Što je za gradove svakako bolje nego da se rasplamsa trgovina na crno na cesti. S visokim cijenama, nekontroliranim porijeklom i upitnom higijenom. Jučer mi je na ručak trebao doći stari prijatelj Lukas. Međutim, dva sata prije toga me nazvao i rekao da mu je upravo frend, s kojim je bio u kontaktu, javio da je pozitivan na coronu. Odgodili smo taj ručak. Danas sam čuo da je susjed dolje ispod, ne Ludi nego preko puta njega, zaglavio na Tenerifima. S teškom gripom, izoliran u hotelskoj sobi. I tako dolazi sve bliže i bliže... Ovdje začudo nema postoje rješenja ministarstva o samoizolaciji, nema prijetnji, nema kazni... građani se pozivaju na vlastitu odgovornost, te razumno i sigurno ponašanje po uputama. Stariji građani (70+) se isto tako mogu tu i tamo vidjeti na ulicama i u dućanima, ali nema pritiska da ostanu doma, ako ne žele. Vlastita odgovornost. Domovi za starije i nemoćne, jesu ipak zatvoreni za posjete. U bolnicama su posjeti ograničeni na jednog posjetitelja po danu po pacijentu. Od ponedjeljka su zatvorili teretane, a još prije i sportske klubove, pa se ljudi bave sportom u parkovima. Grad je poluprazan, kafići ne rade. Poneki mladi rade piknike u grupicama. Svatko na svojoj dekici. Ja sam jutros napravio šetnju u prirodi malo izvan grada. Nitko i dalje ne nosi maske za lice, osim u bolnicama, gdje su i najpotrebnije, no čak ni tamo nema ljudi u skafanderskim odijelima, iako su mnogi i u zdravstvu zaraženi, neki su već preboljeli i vratili se na posao. Jučer točno u 20 sati prolomio se pljesak cijelim Žabolandom, kao zahvala zdravstvenom osobolju na naporima, koje čine. Duh je već odavno pobjegao iz boce....kada će se vratiti pitanje je. Krivulja se pokuša usporiti, ali vrhunac tek prijeti. Bit će kak će bit, rekla bi Henkova mama. Oznake: Corona, Deventer, predikantica, Lukas, bolnice |