Zivot u Zabolandu

30.06.2020., utorak

Zdravstvo negdje tamo daleko

Za kraj lipnja pročitajte ovu istinitu priču o žabolandskom zdravstvu. Još jednom ne vjerujete da se ovo događa negdje u razvijenoj Zapadnoj Europi na pragu druge četvrtine dvadeset i prvog stoljeća.

Priča je stara oko mjesec dana, ali eto tek sam sada sjeo da je zapišem, jer je svakako vrijedna za zabilježiti.

Frank ove jeseni navršava ove jeseni 75 godina života. Zbog toga mu je po ovdašnjim propisima potreban zdravstveni pregled za produljenje vozačke dozvole. Isto tako po propisima taj pregled ne može obaviti tvoj vlastiti doktor (obiteljske medicine), nego neutralni doktor. Ovdje se ne radi o posebnom specijalistu (?).

Unutar svoga gospodskog Društva (Sociëteit – druga priča) Frank je čuo kojem se doktoru može obratiti. Želio je s time krenuti na vrijeme, jer je čuo da se kod nekih nalaza stvar može oduljiti i do par mjeseci. Nazvao je tog doktora i dogovorio sastanak. Zbog pandemije doktor ga nije bio u mogućnosti primiti u svoju redovnu ordinaciju (u nekom domu za starije), pa ga je naručio doma. U pola osam navečer (?).

Doktor ga je primio, Frank nije znao je li bio brže unutra ili vani. Kaže da je sve trajalo maksimalno 5 minuta (?). Doktor je ispunio formulare, napravio kratku provjeru vida, dao Franku da hoda po ravnoj crti i to je bilo to. Rekao mu je da za tjedan dana može očekivati potvrdu te zatražio da plati 25 eura u gotovini (? – u Žabolandu se ništa službeno ne plaća kešovinom, ali baš ništa).

Nikakva provjera sluha, nikakvo mjerenje tlaka (eh da pitao ga je je li mu tlak u redu), nikakva detaljna kontrola vida (Frank ozbiljno slabije vidi po mraku i sumraku i zato radije ne vozi tada, ali to ga nije niti pitao), nikakve psihološke provjere, nikakva provjera lijekova... (??)

Nakon tjedan dana Frank je dobio potvrdu od ustanove za izdavanje dozvola da je njegov zdravstveni pregled potvrđen i da može zatražiti produljenje dozvole. U prilogu je dostavljen i nalaz liječnika u kojem piše da ima dobar sluh, vid, ravnotežu, duševno stanje, tlak, srce... i sve ostalo što nikad nije pregledano (?).

Kao dodatak još jedna mala crtica iz zdravstva. Početkom travnja su u Rotterdamu i Maastrichtu postavljene početkom travnja prinudne bolnice u dvoranama za velike društvene događaje. Slično kao i u Areni Zagreb. Na kraju niti u jednoj o tih bolnica nije ležao niti jedan pacijent. S druge strane troškovi za postavljanje tih dvaju bolnica su ukupno 14 milijuna eura. No nije jasno tko će te troškove sada platiti. Zdravstvena osiguranja (privatne osiguravajuća društva, koje preko osiguranika pokrivaju troškove „državnog“ zdravstva) ili gradovi i općine. Naime, iako bi troškovi padaju pod zdravstvena osiguranja, koja bi te troškove podijelila, odluka gradonačelnika je donesena bez suglasnosti organa, koji je trebao dati suglasnost za eventualne nepokrivene troškove u borbi protiv korone. Zdravstvena osiguranja su tu suglasnost proglasila kao uvijet za njihova dodatna izdvanjanja već 17. ožujka. Međutim očito uplašeni slikama iz Italije i rastom broja zaraženih gradonačelnici su naredili gradnju tih bolnica bez pravilne pravne procedure i sada je u zraku ostalo visjeti 14 milijuna nikad iskorištenih eurića.

Koliko je upitnika u ovom blogu?
A koliko u tvojoj glavi nakon čitanja?

Oznake: zdravstvo, vozačka, pregled, bolnice, osiguranje
- 22:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.03.2020., srijeda

Crtice iz svakodnevnog života

Prošle subote na tržnici u gradu Deventeru, pitali su prodavača sira Henka (68), koji tamo već 52 godine prodaje sir, što misli o tome ako se i tržnice zatvore. On je izjavio: „Dolazi kako dolazi“ (ili slobodnije prevedeno: bit će kak će bit) to su bile posljednje riječi moje majke i ja ih se držim.“ Deventer je stari grad Hanze i kažu da niti epidemija kuge nije zaustavila trgovinu na tržnici u 14. stoljeću.

Danas sam u dućanu sreo i pozdravio se s jednom mamom s hokeja. Ona i njezin muž su inače predikanti protestantske crkve, te su i oni od prošlog vikenda na prisiljenom godšnjem. Sve crkvene službe su otkazane. „Jedino još imamo sprovode.“ rekla mi je, te dodala, ali samo za članove najuže obitelji. A tužno je i to da članovi obitelji, djeca, koja žive u inozemstvu ne mogu doći na sporovode.“ Komentirali smo i drugačiji pristup pandemiji u različitim zemljama. Ja sam komentirao klavinistički utjecaj, a o ona je rekla zanimljivo: „Ovdje su ljudi slobodniji. Ne daju si tako lako nametnuti pravila.“ Uz to rekavši da ima i pozitivnih strana krize. Ljudi postaju puno susretljiviji, ljubazniji, osjeća se veće zajedništvo.

Dok se razni obični dućani zatvaraju, jer jednostavno nema kupaca, dućani s igračkama imaju odličan promet. Najviše se kupuju razne društvene igre, koje roditelji doma igraju s djecom. Odjednom imaju više vremena jedni za druge.

Coffeeshopovi su dobili dozvolu da mogu, pod određenim uvjetima, prodavati robu "za van". Što je za gradove svakako bolje nego da se rasplamsa trgovina na crno na cesti. S visokim cijenama, nekontroliranim porijeklom i upitnom higijenom.

Jučer mi je na ručak trebao doći stari prijatelj Lukas. Međutim, dva sata prije toga me nazvao i rekao da mu je upravo frend, s kojim je bio u kontaktu, javio da je pozitivan na coronu. Odgodili smo taj ručak.

Danas sam čuo da je susjed dolje ispod, ne Ludi nego preko puta njega, zaglavio na Tenerifima. S teškom gripom, izoliran u hotelskoj sobi. I tako dolazi sve bliže i bliže...

Ovdje začudo nema postoje rješenja ministarstva o samoizolaciji, nema prijetnji, nema kazni... građani se pozivaju na vlastitu odgovornost, te razumno i sigurno ponašanje po uputama. Stariji građani (70+) se isto tako mogu tu i tamo vidjeti na ulicama i u dućanima, ali nema pritiska da ostanu doma, ako ne žele. Vlastita odgovornost. Domovi za starije i nemoćne, jesu ipak zatvoreni za posjete. U bolnicama su posjeti ograničeni na jednog posjetitelja po danu po pacijentu. Od ponedjeljka su zatvorili teretane, a još prije i sportske klubove, pa se ljudi bave sportom u parkovima. Grad je poluprazan, kafići ne rade. Poneki mladi rade piknike u grupicama. Svatko na svojoj dekici. Ja sam jutros napravio šetnju u prirodi malo izvan grada. Nitko i dalje ne nosi maske za lice, osim u bolnicama, gdje su i najpotrebnije, no čak ni tamo nema ljudi u skafanderskim odijelima, iako su mnogi i u zdravstvu zaraženi, neki su već preboljeli i vratili se na posao. Jučer točno u 20 sati prolomio se pljesak cijelim Žabolandom, kao zahvala zdravstvenom osobolju na naporima, koje čine.

Duh je već odavno pobjegao iz boce....kada će se vratiti pitanje je. Krivulja se pokuša usporiti, ali vrhunac tek prijeti. Bit će kak će bit, rekla bi Henkova mama.



Oznake: Corona, Deventer, predikantica, Lukas, bolnice
- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>