Zivot u Zabolandu

05.03.2020., četvrtak

Eko Eko

Žaboland se trudi. Žabolad se trudi živjeti ekološki. Možda se ne trudi živjeti u skladu s prirodom, ali se barem trudi da živi što manje na štetu prirode.

Zbog prevelike emisije dušika smanjuje se, od sredine ožujka, maksimalna brzina na autocestama sa 130 na 100 km/h. Iako automobili imaju više veze s emisijom CO2 nego N, no recimo da je važna namjera.

Tu su još veliki planovi da se do 2030. potpuno ukine grijanje na plin u cijeloj zemlji. Svi gradovi moraju za to napraviti vlastite projekte. U sklopu toga je u našem kvartu drugi tjedan otvorena tribina za građane o tome koja su najbolja alternativna rješenja za naš kvart.
Do 2050. bi cijela zemlja trebala koristiti samo obnovljive izvore energije. Živi bili pa vidjeli.

U kratkoročnije ekološke planove spada ideja o razdvajanju otpada. To naravno nije ništa novo, imamo mi kontjenjere za plastiku, staklo, papir..itd., ali novo je da će se ostali otpad, dakle onaj koji se ne reciklira naplaćivati. Dakle svi stanovnici kvarta imaju i sada kartice pomoću kojih otvaramo podzemne kontejnere (u Žabolandu već odavno gradovi imaju samo podzemne kontejnere) da bi u njih ubacili vreće s ostalim otpadom ili plastikom. Kartice posjedujemo kako bi se spriječilo „ilegalno“ odlaganje otpada. Valjda da nam iz drugog kvarta izbjegalci i koje kakvi nedovoljno obrazovani autohtonci (jer fini svijeet to ne radi) ne dođu ubacivati šutu u naše kontejnere. Podzemni kontejneri za boce i papir su, za sada, bez kartice.

No od ljeta dakle, se uvodi plaćanje po ubačenoj vreći za ostali otpad, a kartica će to uredno bilježiti, a gradska uprava ispostaviti račun. Ideja je naravno da se tako što više stimulira recikliranje otpada, a što manje da ostane za običan otpad. K tome će se još suziti otvori na kontejnerima. Dok sada stane vreća od 60 litara u njega, u budućnosti će stati samo vreća od 30 litara. Više vreća, veći račun.

E sad kaj meni nije jasno u cijeloj priči, je kako su oni zamislili da će to funkcionirati u praksi. Jer Sireve glave kažu same za sebe da su narod, koji voli sve što je besplatno, te će pokušati naći bilo kakav način samo da ne bi nešto dodatno platili (heeej, gdje sam to već čuo?). U redu, taj otpad po vreći će koštati nešto sitno, te su ujedno snizili iznos godišnjeg paušala za smeće, ali opet Sireve glave isto tako znaju da svaki cent treba uštedjeti, gdje god je to moguće. Zatim to je opet drugo u mojem sadašnjem kvartu, a drugačije u kvartu u kojem sam nekad živio (kako sam ga ono zvao...kvart izbjeglica, socijalnih slučajeva i neradnika?). Pa čak i ja mogu smisliti pet načina kako izigrati sustav i riješiti se smeća na neki drugi (ne baš lijep niti legalan) način.

Možda država jednostavno vjeruje u savjest svojih građana? No vjeruju li građani državi?

A ver.

Oznake: smeće, kontejneri, ekologija


<< Arhiva >>