U četvrtak sam otišao kod Xavija na kebab. Pored umaka stajala je i prskalica sa dezinfekcijskim sredstvom. Za mušterije. Pri plaćanju pitah ga: „Poznaješ li ti neke koji su zaraženi?“ On odgovori kratko da ne, ali vraćajući mi novac odmah uzvrati protupitanjem: „A ti?“ „Da, kako da ne.“ Njemu se na tren naglo skiselio izraz lica, ali ga je ubrzo vratio u osmijeh. Tja...kad radiš kao hokejski trener u Oosterbeeku.
Subotu sam nakon dužeg vremena iskoristio za odlazak na arnhemsku tržnicu. Popričao sam s Alijem, i kod njega uzeo voće i povrće, uz popust, koji je nekako postao tradicionalan, a da ga nikada nisam to tražio. Na obiljenom štandu sa sirevima se zabavio s mladim prodavačicama, koje su upravo imale vježbu dezinfenkcije ruku. Kupio omiljnu miješavinu orašastih plodova na bio-štandu i zadovoljan odpedalirao doma. „Dok se još može.“ Terese u gradu su bile pune. Očito nisam bio jedini s tom mišlju.
U nedjelju poslijepodne ministri su najavili nove zaštitne mjere. Nakon novih savjetovanja, ali zapravo najviše zbog pritiska javnosti, škola, roditelja, oporbenih stranka i udruga odlučeno je da se škole i vrtići ipak zatvore od ponedjeljka. Škole ostaju doduše otvorene, i moraju organizirati prihvat za učenike roditelja, koji rade u ključnim sektorima za što je napravljena posebna lista (zdravstvo, obrazovanje, javni prijevoz, policija, vatrogasci, prehrana,...i sl.)
Osim toga zatvaraju se i svi kafići, restorani, saune, teretane, seks klubovi i coffeshopovi. Ove i prijašnje mjere na snazi su do 7. travnja, znači tjedan dana duže nego prvotno. Ministri su još jednom pozvali da se ne „hrčkari“, te da ljudi drže metar i pol razmaka u neizbježnim kontaktima.
Još jedna zanimljivost, nakon što je najavljeno zatvaranje svih ugostiteljskoh objekata, jučer navečer je nastala dosad neviđena gužva i redovi u coffeshopovima. U krizi je uvijek važno ostati smiren, pa da se nađe. A baš sam si jučer mislio dok sam prolazio gradom...
Broj zaraženih je u međuvremenu prešao 1000, što je logično, efekti mjera trebali bi biti vidljivi tek za tjedan dana. Ovdje se inače ne prijeti kaznama, niti kontrolama samoizolacije. Ljudi se pozivaju na solidarnost i savjesnost. Što je vrlo zanimljivo, ali i osjetljivo. Nema intervnetnih centara, nitko ne nosi maske, dućani rade, roditelji i mala djece voze se biciklima, prometa ima... Čak sam vidio i ludog susjeda da izlazi van. A to je hmm.... dobro ili odlično? Pssssst!
I za kraj, jutros je osvanuo prekrasan proljetni dan u Žabolandu. Očekuje se 14 stupnjeva, što bi značilo najtopliji dan ove godine. Sunce grije. Prvi put sam stavio veš sušiti na balkon. Oprao prozore, pomeo i posisao kuću... Dok se još može.
Post je objavljen 16.03.2020. u 13:05 sati.