Nachtfresser

ponedjeljak, 29.02.2016.

Duga noć, predug dan

Već jučer sam imao problema skulirati se zbog gustog današnjeg rasporeda koji završava nakon roditeljskog, koji nema dobru prognozu, navečer. I onda noćas Jin panično budi usred noći, vani pljušti. Moramo biti tihi, jer ni drugarica nije dobro ovih dana, sve lagano odlazi k vragu, al to baš i ne ide. Galamim i psujem nešto prije pet, ne bi li Jin postao svjestan da treba još malo odspavati, iz radnog dijela pekare izviruje prestrašena mlada zaposlenica, možda je i zvala i policiju jer vidim mobitel u ruci. Dolazimo potpuno mokri, brzinsko sušenje i liježem.
Dan poslije sjajno živčano počinje, žurim po peciva, usput razmišljam što je još nužno, a što nego slatko. Dobro barem nešto, na blagajni jedna od slađih blagajnica, dan može početi, neka igre krenu.

11:40 | Komentari (10) | Print | ^ |

nedjelja, 28.02.2016.

Integriranja i ograde

Jučer smo odlazeći na pizzu prije Opatije osjetili užurbanost prije utakmice. Prvo dva navijača vani s pivama, baš kad sam opalio prvi snimak, za pet minuta bilo ih je desetak, na pizzu se neplanirano dugo čekalo. Opet sam malo zavidio ekipi na uživanju u navijačkom ritualu i forama oko plaćanja pića starim barem tridesetak godina. U Opatiji kišica, Jin i ja svejedno nismo odustali od šetnje, u "Kvarneru" priprema za večernju maturalnu zabavu, naslikavanja dok još ima dnevnog svjetla. Zaključani su prilazi hotelu s morske strane, i cure u svečanim haljinama preskaču ogradu, čudan sam, mučno mi i ne pada mi na pamet fotografirati.
Danas isto razmišljam o integracijskim kursevima koje je išla držati mlada kolegica u Berlin, te o pročitanom na twitteru, ide i vrlo uspješno peticija podrške kancelarki Merkel, pokrenuli ju politički protivnici, zanimljivo mi, građanska inicijativa nudi izbjeglicama da im se priključe u uobičajenim nedjeljnim biciklističkim vožnjama, začinjenim pauzama, čašćenjem i razgovorom, lijepo mada mi se čini da ljudi tako prvenstveno pomažu sebi, nacisti pak maskirani krinkom zabrinutih građana prijete daljnim paljenjima domova za azilante, danas već i linčem, primjećeno je da na demonstracijama protiv kancelarke sve češće dominiraju Putinove slike.

21:58 | Komentari (9) | Print | ^ |

subota, 27.02.2016.

Hvala za grrr!

Jutros me probudio jak grč u nozi, čak sam se i lagano oglasio, Jin je isti tren dojurio do kreveta i počeo skakati, iako mi je tijelo još vapilo za snom, znao sam da ću se morati lagano razbuditi i u šetnju, bilo je ravno šest sati. I zbilja, iskoristili smo jednu od rijetkih kišnih stanki i izašli u pusto naselje, ljudi su predvidivi, vikendom se naselje ne počne buditi prije negdje oko sedam, gašenja uličnih svjetiljki.
Jutros me napala zahvalnost, u stvari sama činjenica da dvanaest godina uglavnom svakodnevno vodim blog govori o tome da relativno dobro izdržavam u sustavu koji u krajnjoj instanci recimo blago ne cijenim previše. U suštini otkad se sustavno radi na uništenju školstva i u sklopu toga uništenja nastave drugog stranog jezika ja s malim brojem učenika i živim svoj Summerhille, neprežaljen ideal prave škole.
U sindikatu u kojem sam jedno vrijeme bio i u širem vodstvu nisam iznevjerio ni jedan svoj ideal, štoviše kad sam vidio da sam u manjini, povukao sam se, to se inače ne radi. Svoje ideje se nisam nikad trudio širiti na radnom mjestu, sjećam se kako se za vrijeme referenduma o braku jedna bivša učenica iznenadila kako dežuram na "njihovom" štandu, neću reklamirati organizaciju kojom ni spolom ne pripadam.
Zadnje vrijeme kad prebacim fotke na komp automatski ih brišem s kompa, cute-paste, prve dvije me iritiraju jer ne znam zašto su ostale u fotiću još od ljeta, a stalno mi se pokazuju pri prebacivanju, pa ih eto objavljujem prije brisanja, a treća, automatski sam otvorio srpanj, zanimalo me koje su bile zadnje hrvatske fotke aparata ukradenog odmah pri dolasku u Berlin.
U stvari želim reći da osjećam da će biti gore, i da nije ni u kom slučaju samo po sebi razumljivo to trajanje blogojavljanja. Kad red uspostavljaju nespretni vizionari, prvi stradaju oni što imaju što reći.

14:44 | Komentari (9) | Print | ^ |

petak, 26.02.2016.

Povrće i žižekovština

Jako dugo sam kao dijete odbijao povrće, dosljedno poput svog psa danas, danas u smislu današnjeg vremena. Digao sam iz knjižnice i čitao, mislim da sam bez preskakanja pročitao negdje trećinu, taj preporučeni Radakovićev roman, pisao sam o tome na blogu, primamljen tim profom koji potajice fotografira. Neću ga secirati, s obzirom na konkurenciju kod nas, nije ni loš, zabavan mi je pokušaj pisanja romana u rimi i karikaturalni prikaz subkultura i manjina (e-Roma), mislim, ja sam to tak doživio, nisam se baš mogao ufurati iako sve prši od simbolike i laganog otključavanja što je pisac htio reći, posebno sa seksualnim zgodama glavne junakinje.
Na preskake sam dakle knjigu doveo do kraja i otišao u knjižnicu, ponukan čitanjem zadnjeg posta našeg blogera Babla, s jasnom namjerom, da u skladu s komentarom ostavljenom na njegovom blogu, uzmem nešto od Jacka Londona. Mislio sam, budući da je beletristika preselila u znatno veći prostor, da ću bez problema naći jednu od zamišljenih knjiga, koje su dugo bile na depou. Lijepo iznenađenje, u svijetu poznat, kod nas baš i ne, "Kralj alkohol" je slobodan, vidim na kompu, ali skuplja prašinu u knjižnici na Zametu, nema ni "Bijelog očnjaka", i on je slobodan al u knjižnici "Stribor", ponovo se pitam koja je funkcija središnje knjižnice. Poklonjen roman od naše blogerice babe Ljutice još uvijek nije ni na polici ni na kompjutoru.
Odšetao sam do bivše glavne zgrade gdje je sad stručna biblioteka i tu sam uzeo jako pitku Žižekovu "O vjerovanju", za razliku od Radakovića ovdje sam namah pročitao skoro pola knjige, čudna vremena kad su filozofi zanimljiviji od autora bestselera. Naravno "struka", da ne govorim o današnjim dominantnim ovdašnjim političarima i njihovim novinskim apologetima će reći da se radi o neozbiljnom autoru, usput promišljajući kako klincima ozbiljno i pristojno približiti rađanje djece.
A povrće, zbilja je i estetski lijepo kad ga netko drugi priprema, no mislim da mi nikad samom ne bi palo na pamet trošiti vrijeme i suđe za termalnu pripremu glavnog jela s njim u ravnopravnoj ulozi.
p.s.
U kvartovskoj birtiji se uglavnom raspravlja o odnosima na radnom mjestu, svugdje slično...

22:46 | Komentari (9) | Print | ^ |

četvrtak, 25.02.2016.

Koferi, torbe, optike

Danas sam diskutirao s par bivših i jednom povremenom blogericom. Je, više ne objavljujem s nekadašnjom lakoćom svakodnevno. Ni ne iznosim tako otvoreno stavove, u principu sam mnogo radikalniji od svog bloga. Još osjećam nelagodu zbog jednog jučerašnjeg i jednog današnjeg komentara na fejsu, zašto se zamjerati desnim frendicama sad kad će rode ponovo biti "in", a nikakvo zadovoljstvo nije ustvrditi da sam bio u pravu da može i nestručnije po ministarstvima. Zbilja što netko reče, čak i da je Most bio, kao što nije, iskrena priča, ne bi išlo.
Bloganje mi je disciplina izdržavanja, podsjetnik na nekadašnji neiskorišteni potencijal u jednoj beznadežnoj priči o nemogućnosti kreativnog razvoja. Grace Slick, prvi glas rocka, radi super slike, jer su je na klinici za ovisnike naučili tehnikama slikanja., ideja je imala dovoljno. Sustav ima i rupa u svojoj nehumanosti.
p.s.
Žena zaposlena u Optici na zadnjoj slici je prije mjesec dana konstatirala da mi se ne može spasiti okvir naočala, žena u drugoj koju sam već pohvalio na blogu je obavila stvar za pet minuta i nije želila ni naplatiti, da.

21:15 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 24.02.2016.

Oh my darling Pandora

Odlazi još jedna mlada kolegica, koja me tako dobro mijenjala dok sam jedini put u radnom vijeku pauzirao zbog loma ramena, da sam je bezecovao za sva buduća bolovanja. Nevjerojatno, pokazalo se da postoji netko, i uz to mlad, od kojeg sam još stroži u ocjenjivanju. Možda malo prekonzervativan svjetonazor za moj ukus, ali tu nisam mjerodavan, svi su konzervativniji sad kad su licemjerni bogomoljci "in".
Trebao bih zadovoljan jer u krajnjoj liniji sam joj i ja sugerirao taj rasplet, odlazak tamo gdje postoji nada u budućnost, odlazak u Berlin. Savjetujem svima prije nego što dođu u moje godine, ne zato što sam licemjeran, ne, otišao bih i ja da se takvi poput mene igdje više traže. Trebao bih biti sretan, raduje me to, ali sretan nisam, podsjetilo me da u zemlji beznađa valja izdržati još koju godinu do barem prijevremene mirovine.
Inače u ovom sustavu i za mene kao i za većinu vrijedi, borio se, ne borio se, zamjerao se nekome ili ti već uglavnom nešto puca za sve, uvijek će se naći netko kom si trn u oku i kome smetaš, te tko se ne sve načine trudi barem egzistencijalno te ugroziti. Otvorena je ona kutija i priglupost se razletila.

11:17 | Komentari (10) | Print | ^ |

utorak, 23.02.2016.

Možda se kreće

Zanimljivo, Jin me nije forsirao jutros za ustajanje, osjetio koliko je sati. Forsiranje vitamina me ipak održalo na nogama, a drugarica je priredila patku, Jinovo omiljeno, a ni meni mrsko jelo. Uspio održati sat razrednika bez podizanja glasa, morao sam ga čuvati. Svi današnji pljuskovi su me pri odlasku na posao i natrag mimoišli, i ja ponekad imam sreće. Bivša učenica koju sam spominjao u postu od valjda prije bar tjedan dana me danas konačno dodala na fejsu. Sadašnja učenica me pita zašto preporučujem da pomognu svojim glasom kolegicama koje se natječu u plesu, ne da mi se mudrovati, pa zato što su zamolile.

22:11 | Komentari (7) | Print | ^ |

ponedjeljak, 22.02.2016.

Zaostaci, danas je samo ponedjeljak

Par fotografija od jučer. Danas sam se krcao vitaminima pa bolovao na radnom mjestu, jednostavno nemam ni živce ni snage za čekanje u ambulanti kod liječnice. Držim se ralativno dobro.

22:18 | Komentari (10) | Print | ^ |

nedjelja, 21.02.2016.

Oboliti uz bolesne

I tako jučer bez pitanja sjede uz mene na klupu jedan očito bolestan stariji par i sve sam znao, i jutros me grlo probudilo. Danas uobičajeno hodam, uzimam pojačanu dozu čajeva i vitamina, ne bih rado bio bolestan, posebno mi se ne da baviti papirologijom od bolovanja, odnosno odlaskom liječnici. Planirao sam post posvetiti razgovoru jednog mladog para koji sam slučajno čuo, no eto, morao bih razmisliti što smijem i kako napisati, a centar za prilagodbu u mozgu mi ne radi, nije se lako nama, koji smo odrastali kad se sve o seksu znalo i pričalo, prilagođavati diktaturi morala vladajućih djecepravitelja i antimasturbacijskih križara. Tako nastaje bastard post.

20:59 | Komentari (8) | Print | ^ |

subota, 20.02.2016.

Opatijska priča

Gledam današnje fotke, i odmah mi sinu, vidi ove tri, šteta ih miješati s ostalima, pravi minimalistički foto roman...

21:19 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 19.02.2016.

Juha bez slamke

Lijepo proveden dan, naravno ne baš po planu, vrijeme je bilo na našoj strani. Malo ga je kvarila komunikacija oko školskog izleta. Ponovo se potvrđuje da unošenje reda u ovoj državi uglavnom donosi sranje. Netko se bunio da razrednici zarađuju od školskih izleta, država je uvela transparentnost i red, i gle vraga, izleti su odjednom za učenike i roditelje znatno skuplji, razrednici dobivaju zakonsku dnevnicu kao i uvijek i nitko se ne pita kako to, zanimljivi su ljudi za promatranje.
Na odličnoj i pristupačnoj marendi gdje zalazim, uz glavno jelo gost može birati juhu, salatu ili slatko. Koliko primjećujem juhu uglavnom bira dio studentica, salatu radnici, a slatko drugi dio studenata i ja, koji uzgred uz vodu dobijem i slamku, filozofija vjerojatno ne drži vodu al eto, neki dojam.
Rasprodaja je, skužio sam odlične tenisice, naravno nema broja, najčešći brojevi brzo nestanu, proguglao gdje još ima željena firma i potražio, nevjerojatno, imaju broj ali ljubičaste, od desetog mjeseca, kad su ih dobili tu boju, nitko nije ni probao. Kaže kolegica, sliči na tebe da si ih uzeo, ljubičasto je boja avangarde, avangarda je pala s petsto na tristo kuna.

22:52 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 18.02.2016.

Čekanje Sutra

Glupo izgubljena partija šaha koja me trebala opustiti prije posta i spavanja, dama je jednostavno "ispala" na putu do polja do kojeg je trebala stići, iako je ja nisam pustio, i pojedena je. Zna biti zanimljiva ta kompjutorizacija društva i tekuće greške kod iste.
Dan je inače obilježilo besmisleno dugo čekanje u pošti i isti takav neuspjeli sastanak u kontrasmjeni od radnog vremena. Sutra će biti bolje jer ću imati vremena za vlastito osmišljavanje dana, još da nas kiša par sati poštedi, sasvim dovoljno.

23:06 | Komentari (7) | Print | ^ |

srijeda, 17.02.2016.

Ne razmišljaj!

Zanimljiv dugačak dan s dosta preokreta. Rana šetnja po kiši. Veseli da ima budnih, dvije fotke, objavljujem naravno znatno lošiju, takva pravila. Razgibavam mozak dopuštenim i nedopuštenim. Među prvima u trgovačkom centru. Udarnički se šminkaju dućani. Nema ničega zbog čega sam došao, pješačio par desetaka metara duže. Na poslu vidim da i mlade danas sve masovno boli, nekoliko glava i jedan želudac, od onog što priznaju. Kod starijih izbjegavam koliko je moguće otrovne jezike, ne želim si priuštiti taj luksuz. Dobre kožne tenisice od prekjučer na akciji, tri stotke kuna, prekjučer nisam odmah kupio odlične plave, najbolja plava boja, jučer nije više bilo broja, bile crvene, al ne ona crvena koju najviše volim, treba malo razmisliti, danas odlučio, probam i kupujem, piše da ima broj, trgovkinja traži, nestalo. Ne mogu ja s ovim kapitalizmom na zelenu granu, prvi put stvarni popust od 40 posto i eto. Platio kućne račune, fina svota. Sladio se. Za kraj dana predvečer Jinovo šišanje. Barem nešto očekivano ispalo super, pohvaljen za ponašanje.
Zaboravio par desetina nikako manje važnih stvari, razmišljajući logično, no s druge strane, zanimljivo, naveo sam na prvu sve stvari, na određeni način društveno problematične, a izostavio ono što se kao podrazumijeva, laku noć.

22:58 | Komentari (5) | Print | ^ |

utorak, 16.02.2016.

Antijunaci

"Pomirio" se s bivšom učenicom, bila je jedna od 106 osoba koje sam pobrisao prije par godina na fejsu, nakon što mi je u delikatnom razgovoru stavljen pod nos citat otrgnut iz konteksta koji nisam objavio pod oznakom javno, nego vidljivo samo prijateljima (ne i prijateljima prijatelja). Danas u ugodnom društvu pola u šali iznosim logiku kojom sam brisao i navodim da sam izgleda imao samo jednu bitnu grešku. Kaže da će me dodati, malo prije gledao, još nije.
Drugi bivši me pita, jel se dobro sjeća da sam hvalio književnika Radakovića, potvrđujem, al to je bilo nekad, nisam pratio razvoj, kaže da čita najnovije, glavni junak mu profesor koji potajice fotografira. Kažem kako glupa ideja za roman ili što već je, smijemo se, kažem veliki ljudi se vole podsmjehivati slabostima malih, a Radaković je kad sam ga čitao bio i veliki jebač, doduše i onda mi je pijanac Bukowski bio neusporedivo zanimljiviji. Bez brige, kaže mi učenik, ne čita Vaš blog, ovaj junak je neugledan i ne zna sa ženama.
Makovnjača je događaj dana, jednostavno izvrsna, drugarica ju je ugodila kako treba. Već drugi put u zadnji mjesec dana donekle neprijatno iznenađen političkim tekstovima filozofa Sloterdijka, zanimljivo kako suvereno piše o guzicama, a ovdje nekako "muca".

22:39 | Komentari (9) | Print | ^ |

ponedjeljak, 15.02.2016.

Skriti se u sivo

ne volim ništa u svom gradu
u dane kada kiši
a kiši neprestano
onda se sjetim svih neprijatelja
i živciraju me
i gade mi se
kad je sunčano
potpuno sam ravnodušan
i mogu pričati i o
ministrima kulture i obrazovanja.

danas sam bio u kričavo zelenom
kiša mi djeluje blatnjavo
pa da potrošim omražene hlače
glupo je biti tako odjeven
ne možeš promatrati a kamoli fotkati
ni sive žene živčane
jer one promatraju tebe
koji ti je vrag tako se odjenuti
u bolesno vrijeme otkaza
i gripa s glupom temperaturom do 37,5
bježanja iz vidnog polja
nitko ne jebe šmrcave.

a kiša ne misli prestati
ni budale ne misle prestati
a ni sladoleda baš nema po gradu
skriti se u sivo
u dane kad i crno vrišti.

22:55 | Komentari (10) | Print | ^ |

nedjelja, 14.02.2016.

Pljušti nebitnost

Težak kišni dan za metereopate sam tratio čitajući filozofske časopise po netu, po pravilu jedino što nisam preskakao bili su intervjui. Shvatio sam da su baš svi uvjereni da su jedinstveni i vrlo važni, nezaobilazni na svojim područjima pa sam se u jednom momentu zapitao, gdje je i kad nestala moja prepoznatljiva drskost i kad sam u stvari počeo odrađivati život. Patka je bila odlična iako se vjerojatno primjeti da mi se nije dalo fotografirati.

22:43 | Komentari (11) | Print | ^ |

subota, 13.02.2016.

Dan je bio lijep, tekst irelevantan

Zanimljivo, u Opatiji nas danas pratilo lijepo vrijeme, bilo je i sunca. Jedino što opet naplaćuju i vikendom parkiranje po centru nam je malo zagorčalo raspoloženje.
Stigao sam jutros i do knjižnice, listao jednu od izloženih knjiga, leksikon nacističkih američkih književnika, nisam odmah skužio da se radi o fikciji. Izloženi su atraktivni naslovi, nacizam uvijek zanimljiv i atraktivan.
S druge strane mladi političar mi prije par dana pričao i o njemačkom RAF-u, frakciji Crvene armije ili kod nas poznatoj kao Baader Meinhof grupi, ono što je i Bora Čorba pjevao dok je još bio normalan, "samoubica se ubio s leđa."
Dečko ima informacije o njima preko knjige Bandićevog suradnika Kalinića. Ne poučavam više o tome niti diskutiram, one i oni su izgubili rat koji su vodili, što je nobelovac Böll pisao, rat pet protiv pedeset milijuna, efektno ali ne baš točno.
Imao sam priliku u Berlinu slušati jednu od njih koja je dva dana ranije izašla iz zatvora nakon punih 20 godina, u jednoj od alternativnih knjižnica tamo, ekipa je skupljala priloge za pomoć preostalim, još zatvorenim. Ništa se ne kaje, eto pogrešno su procijenili povijesnu situaciju kao pogodnu za borbu, ali misli da im je društvena analiza bila uglavnom točna. Mene je zanimalo jesu li imali kontakte sa službama iz socijalističkih država, kaže ne, odvjetnici su pokušavali pregovarati oko eventualnih razmjena, ali svi su ih uključujući i Tita glatko odbili.
Život u zatvoru, kao da ga nije bilo, filozofija ljudi koji su uvijek prvo mislili na druge. "Za ideale ginu budale", pjevao je onaj isto. I onda mi se posloži Selimovićev Ahmed Nurudin s onim "smrt je besmisao, kao uostalom i život".
Većina se svejedno trudi ostaviti trag.

21:49 | Komentari (13) | Print | ^ |

petak, 12.02.2016.

Poremećen petak

Jaka kiša mi poremetila sve jutarnje planove, ništa, u prvom redu, od šetnje do grada i knjižnice. Obavljeni neki školski razgovori, zatim smo se Jin i ja prešaltali, budući da je kiša malo popustila, pa smo išli s drugaricom na redoviti remont auta, plan je bio u tih par sati koliko traje ručati u blizini, a zatim čekati u obližnjem kafiću u kojem su dopušteni pušenje i psi. To eto išlo planski, sem što su promijenjene i kočnice, pa se stvar s autom malo odužila. Poluprazna birtija usprkos mladoj konobarici me podsjetila u kakvim godinama sam ja odrastao, al ništa neobično, nove generacije si ne mogu ni predočiti, ne samo kod nas, kako su nekad izgledali npr. vagon restauranti vlakova i kakve su se avanture događale. Naručio sam čaj što je isto nekad bilo nezamislivo, na pitanje s limunom i medom ili bez, odgovorio sam bez meda poučen iskustvom iz Đurđevca, gdje mi je mali med zaračunat dvije kune, a nisam ga ni naručio. Nezgodno čovjeku u birtiji i sjediti, zna da su i konobarice po pravilu egzistencijalno ugrožene.
Na povratku u Rijeku Jin odmah inzistira na večernjoj šetnji, pokazalo se s pravom, jer nakon što smo je uspješno obavili, znate valjda kad je takva šetnja uspješna, počelo je opet kišiti. U parku smo napravili uobičajenu pauzu, nekako prilično čudno i neobično umorno sam se osjećao, pa sam napravio selfie, čisto da vidim jel se to i vidi toliko na meni, pa ne baš. Rekoh idem odigrati jednu partiju šaha, prije dnevnog posta, na schacharena.de, izgubio sam je bez prave borbe, nekako očekivano, iskustvo i znanje su ponekad nemoćni bez svježine.

22:08 | Komentari (8) | Print | ^ |

četvrtak, 11.02.2016.

Mrežno plovim

Praktično je najgore, naravno predvidivo, ovog tjedna prošlo, sutra čak i laganu šetnju do gradske knjižnice planiram. Ima jedna dobra stvar koju sam primjetio, sve me je teže isprovocirati, loše je što je to iz razloga što je sve sve širi krug onih koji mi ništa više ne predstavljaju. No trudim se sve pristojno pozdravljati, kako su to radili Earpovi i Clantonovi međusobno na Divljem Zapadu prije nego što su prvi likvidirali druge, ova zemlja je sve samo ne pitoma. Ipak tješi da mlade frendice čije kretanje pratim po društvenim mrežama žive, jedna noćas spava u Moskvi, druga u Münchenu, fotka iz moskovskog hotela je zbilja lijepa, frendica ne razumije primjedbu jednog od nas starijih vječnih kvaritelja igre, pazi, mogli bi doći noćaš oko tri po tebe i odvesti te u Sibir, jebe se mlade, koji žive na Zapadu, za finese prošlosti i crnohumorne mudrosti, vodka je doduše vjerojatno neće mašiti, ovu drugu mutni Paulaner ili Erdinger, ako ne i neki mutni pratilac.
Opuštam se na netu, preskačem kulturu.

21:33 | Komentari (11) | Print | ^ |

srijeda, 10.02.2016.

Asocijacija, dan ljubezni

Faza živčanih reagiranja, trenutno ne bi smjelo biti objektivnog razloga, ali tko zna. Suzdržavam se, inače na poslu svi pepel in kri, to je ponovo in. Imam osjećaj kao da sam pokrenuo u sebi neki po organizam loš proces, valjda nekoliko dana bio previše opušten. Već neko vrijeme ni ne sjedim na pilates lopti, danas otkrio rupu na pumpi zbog koje je ne mogu napumpati. Ispričavam se na slikama kolača, sad mi je palo na pamet da vas je dosta na dijeti u ove velike dane, ja eto, konzumiram. Sutra će biti bolje, kako ne bi, približava se, već miriše, vikend. Znam odgovor na sigurnosno ili kakvo već pitanje, mogu završiti pa na spavanje, neće grom u koprive zubo

22:47 | Komentari (10) | Print | ^ |

utorak, 09.02.2016.

Zaledit će kiša

Ozbiljna su vremena, ljudi jako paze s kim komuniciraju na javnim mjestima. Iako baš nemam nikakve volje promatrati vječno jadna ista nadigravanja, ne pauziram s blogom. Čuvam pričuvne pozicije. Danas sam prestrašio bivšeg učenika, sad uspješnog mladog političara, prognozom da će se ovog proljeća demonstracije po Europi oteti kontroli i zadati udarac postojećim dvjema opcijama. Kaže dečko koji je prije par godina bio radikalan, ne sad kad sam u usponu. Mislim u sebi, on se stvarno prestrašio, kao da su moje prognoze iole relevantne. Otkako ne grizem, vjeruje mi se, bez veze. Neka cvjeta tisuće palačinki!

22:53 | Komentari (14) | Print | ^ |

ponedjeljak, 08.02.2016.

Prokisnusmo

odoh spavati
bez komunikacije
dan prošišao.

23:33 | Komentari (9) | Print | ^ |

nedjelja, 07.02.2016.

Par minuta na Riječkom karnevalu 2016.

Skoknuh malo tradicije radi, skoro sve što sam ufotkao je na blogu. Nisu mi više zabavne političke dosjetke koje prevladavaju, nestaju polako ali sigurno crvene petokrake, na svjetlu dana su kukasti križevi. Nepun sat sam se zadržao, nabacio osmijeh za više bivših učenica i učenika koji su mi se javili, pišem li još blog, pa ako ne pratiš onda valjda ne pišem, gdje mi je fotić, ma neispravan je, i pokazujem zbilja neispravan razbijen ekran, šteta, ne da mi se fotkati poznate jer nemam vremena za razvrstavati fotke, sve u svemu, nisam ni ja više za to, umjesto noge ljepoticama lovim noseve.

Oznake: Karneval u Rijeci

18:06 | Komentari (16) | Print | ^ |

subota, 06.02.2016.

Krk umjesto Trsta

Krenuli smo u Trst, i Jinova putovnica je bila u torbici. Onda smo neznatno skrenuli s puta zbog sitne trgovine koju nismo obavili jer nije bilo traženog, malo smo razgovarali i došlo je do zaokreta, tako to ide kod nas, bez bitnog razloga. Problem je meni samo bio jer sam Jinu obećao jazavčarke, Trst je pun te pasmine, na kraju se u Krku poigrao s jednom i to Mađaricom. Naišli smo i na gradilište, kako sam nedavno pročitao na jednom portalu, najveće investicije u najveću ovogodišnju atrakciju ovog dijela Jadrana, naravno tamo je samo idejni začetnik s kojim se zezamo, ideja je za pet, čak i ekološka, al skoči pa reci hop, ipak se radi o hrvatskoj priči. Sve u svemu, iako je puhalo znatno jače nego na kopnu lijep i ispunjen dan, začinjen na kraju s neizbježnom krčkom kneginjom.

22:00 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 05.02.2016.

Nije bit u zelenom na semaforu

Obrisao sam zbog patetike planirani post, umoran sam, a sad me još dekoncentrira moron s tevea, inače se uspješno isključim, al u ovakvim situacijama mi to ne polazi za rukom, drugarica gleda, to je ona emisija s Mandićem i Zidićem, tko je spomenuti lik pojma nemam. Zadnje što sam na fejsu čitao uspavljujući se su komentari ispod nekrologa na stranici omiljenog benda, iako nisu ni u kakvoj vezi su u roku par sati umrli, neovisno jedno od drugog, osnivač i prva pjevačica benda, osnivač je inače otac djeteta druge pjevačice, koja je na moju radost još živa. Što reći, ako su se sinhronizirali, valjda znaju zašto su to napravili. Laku noć, primjetio sam da lijepi dani poput današnjeg pojačavaju moju asocijalnost.

22:32 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 04.02.2016.

Šansa

poraženi smo
ajd sad pak odjebite
i stvorite raj.

22:43 | Komentari (10) | Print | ^ |

srijeda, 03.02.2016.

Mutan dan

Kad sam večeras išao prebaciti fotke na komp prvo što sam pomislio je bilo da je fotić konačno otišao k vragu, pažljiviji pratitelji znaju da već duže ne vidim što fotkam, ali su slike ipak podnošljive oštrine, danas pet mutnih. Odmah sam napravio za provjeru aparata selfie, i previše je oštar, neću ga objaviti, ajd dobro, ne treba žuriti s kupovinom novog. Zatim sam krenuo da ću poništavati fotke i nekako na drugi pogled, po principu današnje aktualno prije svega, ostavih tri. Nije nikako bio dobar dan i sve pogrešno što se moglo događati se događalo. Sad povrh svega vrijeme divlja, pljušti, grmi, sijeva i plaši mi psa. Moram pousisavati kad stignem te zabite kuteve.

22:16 | Komentari (11) | Print | ^ |

utorak, 02.02.2016.

Odbjegli baloni

Danas su se po Rijeci lovili baloni, navodno se otvara novi kiosk brze prehrane i stavili su u balone bonove za besplatni obrok. Po centru su se baloni dijelili i razbijali, no neki su odletili i do relativne periferije, neke je vjetar otpuhao, ostali neispunjene misije, neulovljeni. Meni ta čežnja za balonima i strka i nije bila baš zabavna. S druge strane ja sam ipak danas imao osiguran normalan ručak.

22:20 | Komentari (8) | Print | ^ |