srijeda, 24.02.2016.

Oh my darling Pandora



Odlazi još jedna mlada kolegica, koja me tako dobro mijenjala dok sam jedini put u radnom vijeku pauzirao zbog loma ramena, da sam je bezecovao za sva buduća bolovanja. Nevjerojatno, pokazalo se da postoji netko, i uz to mlad, od kojeg sam još stroži u ocjenjivanju. Možda malo prekonzervativan svjetonazor za moj ukus, ali tu nisam mjerodavan, svi su konzervativniji sad kad su licemjerni bogomoljci "in".
Trebao bih zadovoljan jer u krajnjoj liniji sam joj i ja sugerirao taj rasplet, odlazak tamo gdje postoji nada u budućnost, odlazak u Berlin. Savjetujem svima prije nego što dođu u moje godine, ne zato što sam licemjeran, ne, otišao bih i ja da se takvi poput mene igdje više traže. Trebao bih biti sretan, raduje me to, ali sretan nisam, podsjetilo me da u zemlji beznađa valja izdržati još koju godinu do barem prijevremene mirovine.
Inače u ovom sustavu i za mene kao i za većinu vrijedi, borio se, ne borio se, zamjerao se nekome ili ti već uglavnom nešto puca za sve, uvijek će se naći netko kom si trn u oku i kome smetaš, te tko se ne sve načine trudi barem egzistencijalno te ugroziti. Otvorena je ona kutija i priglupost se razletila.
11:17 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.