subota, 13.02.2016.

Dan je bio lijep, tekst irelevantan



Zanimljivo, u Opatiji nas danas pratilo lijepo vrijeme, bilo je i sunca. Jedino što opet naplaćuju i vikendom parkiranje po centru nam je malo zagorčalo raspoloženje.
Stigao sam jutros i do knjižnice, listao jednu od izloženih knjiga, leksikon nacističkih američkih književnika, nisam odmah skužio da se radi o fikciji. Izloženi su atraktivni naslovi, nacizam uvijek zanimljiv i atraktivan.
S druge strane mladi političar mi prije par dana pričao i o njemačkom RAF-u, frakciji Crvene armije ili kod nas poznatoj kao Baader Meinhof grupi, ono što je i Bora Čorba pjevao dok je još bio normalan, "samoubica se ubio s leđa."
Dečko ima informacije o njima preko knjige Bandićevog suradnika Kalinića. Ne poučavam više o tome niti diskutiram, one i oni su izgubili rat koji su vodili, što je nobelovac Böll pisao, rat pet protiv pedeset milijuna, efektno ali ne baš točno.
Imao sam priliku u Berlinu slušati jednu od njih koja je dva dana ranije izašla iz zatvora nakon punih 20 godina, u jednoj od alternativnih knjižnica tamo, ekipa je skupljala priloge za pomoć preostalim, još zatvorenim. Ništa se ne kaje, eto pogrešno su procijenili povijesnu situaciju kao pogodnu za borbu, ali misli da im je društvena analiza bila uglavnom točna. Mene je zanimalo jesu li imali kontakte sa službama iz socijalističkih država, kaže ne, odvjetnici su pokušavali pregovarati oko eventualnih razmjena, ali svi su ih uključujući i Tita glatko odbili.
Život u zatvoru, kao da ga nije bilo, filozofija ljudi koji su uvijek prvo mislili na druge. "Za ideale ginu budale", pjevao je onaj isto. I onda mi se posloži Selimovićev Ahmed Nurudin s onim "smrt je besmisao, kao uostalom i život".
Većina se svejedno trudi ostaviti trag.
21:49 | Komentari (13) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.