Već jučer sam imao problema skulirati se zbog gustog današnjeg rasporeda koji završava nakon roditeljskog, koji nema dobru prognozu, navečer. I onda noćas Jin panično budi usred noći, vani pljušti. Moramo biti tihi, jer ni drugarica nije dobro ovih dana, sve lagano odlazi k vragu, al to baš i ne ide. Galamim i psujem nešto prije pet, ne bi li Jin postao svjestan da treba još malo odspavati, iz radnog dijela pekare izviruje prestrašena mlada zaposlenica, možda je i zvala i policiju jer vidim mobitel u ruci. Dolazimo potpuno mokri, brzinsko sušenje i liježem.
Dan poslije sjajno živčano počinje, žurim po peciva, usput razmišljam što je još nužno, a što nego slatko. Dobro barem nešto, na blagajni jedna od slađih blagajnica, dan može početi, neka igre krenu.