Marketing
Koferi, torbe, optike
Danas sam diskutirao s par bivših i jednom povremenom blogericom. Je, više ne objavljujem s nekadašnjom lakoćom svakodnevno. Ni ne iznosim tako otvoreno stavove, u principu sam mnogo radikalniji od svog bloga. Još osjećam nelagodu zbog jednog jučerašnjeg i jednog današnjeg komentara na fejsu, zašto se zamjerati desnim frendicama sad kad će rode ponovo biti "in", a nikakvo zadovoljstvo nije ustvrditi da sam bio u pravu da može i nestručnije po ministarstvima. Zbilja što netko reče, čak i da je Most bio, kao što nije, iskrena priča, ne bi išlo.
Bloganje mi je disciplina izdržavanja, podsjetnik na nekadašnji neiskorišteni potencijal u jednoj beznadežnoj priči o nemogućnosti kreativnog razvoja. Grace Slick, prvi glas rocka, radi super slike, jer su je na klinici za ovisnike naučili tehnikama slikanja., ideja je imala dovoljno. Sustav ima i rupa u svojoj nehumanosti.
p.s.
Žena zaposlena u Optici na zadnjoj slici je prije mjesec dana konstatirala da mi se ne može spasiti okvir naočala, žena u drugoj koju sam već pohvalio na blogu je obavila stvar za pet minuta i nije želila ni naplatiti, da.
Post je objavljen 25.02.2016. u 21:15 sati.