Težak dan jučer, prvo zub, sreća imao sam 300 kuna za plombu odnosno odmah riješiti problem, ručak, a onda odlazak i satipol voljno na Zametu. Ma ne brini za nas, Jin i ja ćemo već znati potrošiti vrijeme govorim drugarici koja je poslom gore. Na kraju to i nije bilo baš jednostavno. Kišilo je na mahove, a kvart prilično dosadan. Lijepe klupice ispred višekatnice i pogled u napuštene prostore s nekadašnjim natpisom, mislim da je bila brijačnica. Pogledaš na drugu stranu još veća depresija, zgrade s balkonima koji ničemu ne služe, odnosno služe protupožarnim stepenicama. Znam da Riječani ionako ne znaju ni cijeniti ni koristiti svoje balkone ali ovakva riješenja su previše. |
Najlakše je vladati nacistima, puknu par zabrana, nađu žrtveno janje na kome će se iživljavati i koje će proglasiti manje vrijednim, našima najsiromašnijima podjele hranu i svi sretni osim te jebene manjine. Onima koji im se suprotstave tajne službe proučavaju podatke skupljene na sve moguće i nemoguće načine. Netko krikne, a privatnost, aha, vlast odmah reagira, zabranjuje fotografiranje na javnim mjestima, puk zadovoljno svršava, to je naša vlast. |
Iziritirao me jučer nastup postarijeg gospodina koji se zove Igor Mandić. Znam, u meni je krivica, ne podnosim uspješne stvaraoce logično zaokruženog životnog opusa. Mislim to bi mi trebalo biti svejedno, on bi uskoro trebao otići u podsjećanja apologeta i dobro. |
Današnji dan u Rijeci su obilježile dvije sportske manifestacije, pučka kratka utrka "Homo si teć" i međunarodni polumaraton dug 21 kilometar. Meni je dan svakako obilježio blogerski susret koji nisam fotografski obilježio, čisto zato što mi je kolega bloger dojurio u susret u sekundama kad sam fotkao poznatog riječkog prosvjednika Marina koji je također trčao. Prepoznali smo se odmah bez predstavljanja, znamo se mi stari blogeri i te kako, bio je to onaj što nažalost sve rijeđe piše, glasoviti Sredovječni udovac. Iznenadilo me samo da je nešto niži od mene, u tom pogledu sam ga drukčije zamišljao. |
Nije pametno vlastima puštati ljude na lukobrane. Maknuti su iz zbijenosti svojih nebodera, presije svojih ureda s iživiteljima niskih poriva koji se eto dokopaše neke moći. |
Ugodan dan jučer, zanimljivo druženje u lijepom društvu, ćaskanje o stvaranju i projektima prije ručka. Ipak sparno je bilo navečer, a sparina uvijek upozorava na suzdržanost, ograničenje brzine, naravno one koji na iskustvima uče. |
"Pa ne možeš iz tog kuta fotografirati." |
Živim zarobljen u trenu sad i ovdje. Otkako sam svjestan da je sutra sve samo ne izvjesno kradem trenutke koje još mogu uživati i to onako gramatički nekorektno. Uštedio sam samo kanistre zapaljive kreativnosti za eventualnu lomaču trenutno vladajućih vrijednosti. Usput vježbam zaobilaženje živih govana ometala. Trk u preobrazbu. |
Šal mi se zamotao |
Za ovaj život jahte su me mašile. Uvijek bi u prolazu malo zavirivao, tko je to tamo, i što ti gutači love konzumiraju. Vidio sam hrvatske seljačine kako miješaju whiskey i colu, vidio crvene zapadnjake uz lijepe boce šljivovice, ukratko uglavnom ekipa za ne zaviditi, zato me iznenadilo kad sam na jahti u riječkoj luci spazio sasvim običan curetak kako žuri i brzo silazi, a sve nazire lik iz Protecta, morao sam je kao kuriozitet snimiti. |
Nećemo danas koliko su ljudi jeftini i kako ih je lako manipulirati. Čak smo često i zahvalni za to. |
Piratska stranka Njemačke preživljava prilično veliku krizu nakon naglog uspjeha ispočetka, dosta pokrajinskih organizacija optužuje najuspješnije među njima berlinske pirate zbog tobožnje radikalnosti njihovih stavova i akcija čime navodno postižu da ih ne mogu birati "normalni nezadovoljni građani". |
Bio je to ta neki obiteljski običaj njegovan u vrijeme trulog socijalizma, al vrijeme se promijenilo i nema više onih kod nas kojima to nešto baš znači, u trenucima borbe za opstanak slaviti tradicije ostavljam situiranima i mazohistima. Ipak smo jučer vani pojeli odličan bakalar za 35 kuna, ugostitelji koji znaju posao stvaraju privid uređene zajednice. |
Nekom greškom se Moravijina knjiga našla u biblioteci mog pokojnog starog, vjerojatno kupljena na sličan način kao poslije rariretna LP ploča Eltona Johna nabavljena za njegovog boravka u Londonu, meni klincu pred pubertetom se tad na jednoj novinskoj fotki svidjela Olivia Newton John i naručio sam je iz Londona, stari je rekao da se namučio dok je našao i zbilja vjerojatno je, jer je to što je nabavio,poslije se uspostavilo bila raritetna diskofilska ploča izdana u malom broju primjeraka, ja neznalica bio jako razočaran. |
Svaki put me nasmije kako se ljudi ono spontano razgale uz romsku muziku, kao prirodno ih ponese, jedina usporedba koja mi se nameće je ludovanje Švicaraca prvog kolovoza na valjda jedini nacionalni praznik koji zbilja slave. Osjetio sam ja svojedobno jednom u Bosni lika koji je zbilja iz dna duše razbijao čaše i vrištao no to su već časni izuzeci najčešće uz laganu pomoć maligana. |
Virovitica ima odličnu slastičarnu u centru, testirali smo je odmah prvi dan, udobno za sjedenje, sladoled dobar, kuglica pet kuna, još na onom suncu, perfektno. No vrag mi nije dao mira, eto čulo se, dobar PR, prodana priča, jedinstven sladoled s medom i tak to. I domaćini vele da su ovi napravili kult birtiju. Otišli smo, meni odmah odbojno, nikakav pogled, jedva nađosmo stol al nema sunca na terasi i baš konobarice nisu pokretne poput one u centralnoj birtiji. Stiže, ne možemo dobiti ništa, zabranjena nazočnost psa na terasi. Bijeda provincije čiji se duh može sjeći u zraku. S olakšanjem odlazim na udobnije mjesto, prijatelji koji su probali slastice u toj gorkastoj "Medeni" priznaju med u tragovima ali ni govora o zamjeni za šećer. |
Prvo ću se nadovezati na prethodni post, za leskovački voz ne znam, al kobasice su mi na prvi pogled izgledale fenomenalno, probam valjda drugi put. |
Na putu za Podravinu skrenuli smo u Zagreb na sastanak kandidata stranke za europske izbore u pivnici Medvedgrad. Naravno da smo iskoristili priliku iskušati preporuku blogera masterchefa Alexxla i testirati Kostu majstora roštilja kak vele. Pljeskavica odlična, domaćin za pet, što veli vrag odnio žurbu, sve natenane, seli od prvog petog, još ne zna kamo, ostavio posjetnicu. |
Izlozi se preuređuju, modeli mijenjaju povijesne kostime, Korzo diše pod naletom starih odora. Lutke preodjevene i osvježene ostaju lutke, to je ono što većini promatrača po navici ulijeva mir i uživajući u prividu reda zanemaruju turbulencije. |
Zanimljiv dan jučer, prvo blogerska ekskluziva, pred riječkom bankom prepoznah se i ispričah s blogerom More Ljubavi, sve mi manje blogerskih skalpova nedostaje. |
Slabo je nekako bila obilježena dvadeseta godišnjica smrti Bukowskog. Meni je to proletilo, događaj kao iz nekog proteklog života, sjećam se da smo ga te ratne godine u mom potkrovlju drugarica, još dvije cure i ja obilježili ritualnim šišanjem, lutka koju smo napravili imala je lijepu šarenu kosu. Meni je tad kroz glavu kružila njegova pjesma o muhi koja se odjednom pojavila u hermetički zatvorenoj sobi dok je pisao, tako će se jednom došuljati i smrt. |
Ružno je bilo ovaj put, ne samo vrijeme, sve skupa, tako da mi se u ukupni dojam ovog vikenda lijepo uklopio i zaokružio seruckanjem onaj nepismeni gastarbajter što voli šaruckati po komentarima na blogovima. Alergičan sam na krčke turističke meštre, navodno je neki mladi bugarski "stručnjak" otjerao naturiste strategijom razvitka, cijene su preko cijele godine sezonske, sad i naljepnice po stupovima lažu da je mjesto pokriveno wi fi signalom, nekad funkcioniralo, sad se spominjalo il trebaš dobro istražiti da bi otkrio par lokacija za po par minuta surfanja. Turista ima, uglavnom starijih, mlađih je bilo na biskupijskim obiteljskim susretima, Jin me iznenađeno jutros pogledavao dok smo išetavali plaže, što je ovo, ništa, tradicionalne vrednote. |
Jučer je moja nova generacija učenika imala fotkanje razreda, prvo grupnjak pa onda tko želi s kim. Uvijek me to podsjeti na glupe riječi koje sam naravno upamtio nauštrb mnogih pametnih koje su naravno samo projurile od lijevog do desnog uha. Rekao nam je tamo još u osnovnoj fotograf koji je radio one velike umjetničke fotografije da nama i našim roditeljima sad možda izgledaju skupo, al da to ostaje uspomena za cijeli život koju ćemo možda u starosti sa sjetom gledati. Fotograf je za koju godinu umro, fotografija je kao posljedica prvog mog seljenja kao i sve što samo skuplja prašinu , a ne zove se knjiga završila u smeću, a taj nesretni detalj eto pamtim. Poslije sam pisao izvrsne pjesme, svojevremeno me hvalio neumrli Duško Radović, Semka Sokolović Bertok me proglasila najvećim šahovskim talentom na prostoru pokojne države, bio sam potencijal na dosta područja, no nikad nisam imao iluziju da će nešto trajati. Sjetan sam i ljubomoran na druge koji u tim grupnim procesima, organiziranjima u kojima sudjelujem npr. sindikalnim i političkim imaju osjećaj da rade nešto pionirsko za čovječanstvo. Ja sam deziluzioniran i meni toga fali. Vidim da ove nove generacije muškaraca idu u politiku da bi bili jebači poput Berlusconija ili Francuza koji je imao onu dugonogu, jučer sam čuo da je još jedna priležnica važnog političara ovdje zatrudnila, normalnije generacije muškaraca ranije su u te svrhe uzimale gitare u ruke i nije bilo jednostavno naučiti svirati. |
Toliko godina nakon Barcelone i u Rijeci je tržnica postala turističkim odredištem, neka, meni ne smetaju, ionako vodiči uglavnom vode do onih štandova gdje imaju dogovoreno s prodavačima, a ja kod te ekipe uglavnom ne kupujem jer imaju robu "naveliko". Jučer me iznenadila samo veličina grupe njemačkih turista koja je upala u ionako gužvast ambijent. |
Svašta se svakodnevno kombinira i muti. Netko se možda čudi zadnjoj fotografiji, zašto, što je ideja, zadržao sam dah, smirio ruke, jedina mi misao bila napraviti oštru fotografiju, zadovoljiti one koji dolaze i njurgaju i u pravu su, moj fotić i to može, a da ne paše na ovaj blog, ne paše. |
Sve je počelo u svijesti ljudi s CCC (Computer Chaos Club). Vrlo egzotično za šire slojeve, čak romantično, organizirala se grupa hackera, novo doba može započeti. Onda su se pojavili ti pirati, najprije stranica pirate bay, skidanje filmova i mjuze, raj za po kući, dok ukućani gledaju dosadan tivi. Nisam se dao uvući, ja sam ipak odrastao na ulici. Onda u Berlinu davne 2007. marihuana marš, ja u prirodnom okruženju čavrljam s jednom pomalo agresivnom vegankom uz kombi stranke Zelenih, kad u blizini četiri lika i piratska zastava. Hej, što ovi rade na ulici, progutat će ih, nije ulica kompjutorska simulacija. Snimam ih, sad već povijesna mada mutna fotka, negdje je na mojoj web stranici. |
< | travanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |