Nachtfresser

Težak dan jučer, prvo zub, sreća imao sam 300 kuna za plombu odnosno odmah riješiti problem, ručak, a onda odlazak i satipol voljno na Zametu. Ma ne brini za nas, Jin i ja ćemo već znati potrošiti vrijeme govorim drugarici koja je poslom gore. Na kraju to i nije bilo baš jednostavno. Kišilo je na mahove, a kvart prilično dosadan. Lijepe klupice ispred višekatnice i pogled u napuštene prostore s nekadašnjim natpisom, mislim da je bila brijačnica. Pogledaš na drugu stranu još veća depresija, zgrade s balkonima koji ničemu ne služe, odnosno služe protupožarnim stepenicama. Znam da Riječani ionako ne znaju ni cijeniti ni koristiti svoje balkone ali ovakva riješenja su previše.
Kod sportske dvorane ima života, dućan, tržnica, foto radnja, slastičarna kafić. Jina zaskače neki manji psić koji je pobjegao curici od desetak godina, Jin reži i obara ga, ja ih odvajam, curica se uspaničena ispričava i odjednom se pojavljuje tip u trenerci, otac, i nešto brblja, valjda prijeti, slušam curicu koja ponavlja "oprostite". I tako tip ispred mene, lik vjerojatno mlađi iako tako ne izgleda, izgleda užasno, neizbrijano i ispijeno, i meni ga žao, vjerojatno neki prolupali besposleni ratnik koji želi biti po svaku cijenu autoritet pred svojim djetetom, a namjestio se da ga poklopim glavom jednim udarcem, okrećem se s mučninom, drugi propadaju mnogo brže od mene, čudna vremena. I Jin šuti, odlazimo na sladoled kao da se ništa nije dogodilo, a ni nije. Par brzinskih fotki i istopilo se vrijeme, nazad u centar.