četvrtak, 17.04.2014.

Slavljenje duše svoje napaćene

Svaki put me nasmije kako se ljudi ono spontano razgale uz romsku muziku, kao prirodno ih ponese, jedina usporedba koja mi se nameće je ludovanje Švicaraca prvog kolovoza na valjda jedini nacionalni praznik koji zbilja slave. Osjetio sam ja svojedobno jednom u Bosni lika koji je zbilja iz dna duše razbijao čaše i vrištao no to su već časni izuzeci najčešće uz laganu pomoć maligana.
Tortilja mi postaje sinonimom za povratak u Rijeku, možda ne bih toliko ni guštao da nisam siguran što ću si za par mjeseci od hrane uopće moći priuštiti u valjda već najgorem od mogućih sustava. Pozdravljam i izbor bogomilnog rektora jer sve što ide u smjeru da nam svima bude gore može samo pomoći nužnom buđenju onih panijenambašjoštolikološe.
U stvari jučer me iživciralo što opet s fotićem loše gađam iz donje perspektive.
14:18 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.