Marketing
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Sve je počelo u svijesti ljudi s CCC (Computer Chaos Club). Vrlo egzotično za šire slojeve, čak romantično, organizirala se grupa hackera, novo doba može započeti. Onda su se pojavili ti pirati, najprije stranica pirate bay, skidanje filmova i mjuze, raj za po kući, dok ukućani gledaju dosadan tivi. Nisam se dao uvući, ja sam ipak odrastao na ulici. Onda u Berlinu davne 2007. marihuana marš, ja u prirodnom okruženju čavrljam s jednom pomalo agresivnom vegankom uz kombi stranke Zelenih, kad u blizini četiri lika i piratska zastava. Hej, što ovi rade na ulici, progutat će ih, nije ulica kompjutorska simulacija. Snimam ih, sad već povijesna mada mutna fotka, negdje je na mojoj web stranici.
Onda su došli izbori 2011., za mene stalnog berlinskog posjetitelja šok, u moru uobičajenih bezveznih plakata piratska stranka daleko najoriginalnija, s najboljim dosjetkama, daleko od one početne geekovske ekskluzivnosti. Mislio sam da svejedno nema šanse no uspjeli su s izvrsnim rezultatom, baš svi kandidati su ušli u parlament, a nisu imali imali dovoljno ljudi za popuniti sva mjesta na koja su imali pravo, priča poput bajke, a u kontaktu s njima vidiš da su ljudi, nisu političari. Na krilima njihove pobjede stranka bilježi uspjehe po cijeloj Njemačkoj no sad već privlači i istina mlade ljude, ali one mlade ljude koji žele biti političari po zanimanju, oni preuzimaju i funkcije u stranci koje bazičnim piratima ništa ne znače niti ih zanimaju. U Berlinu ionako funkcionira liquidfeedback, članovi berlinskog ogranka o svim pitanjima elektronski preko laptopova ili pametnih mobitela glasuju i odlučuju. No drugdje i nije baš tako.
Počinju kritike iznutra, realnih razumnih političara članova piratske stranke, Berlin im je prekonvecionalan, preradikalan, prelijev, ovi ih iz početka šprdaju nije bitno to tko je navodno lijevo ili desno, nego tko je gore tko dolje, no javljaju se i takozvani fundamentalci koji bi se samo bavili reformom copyrighta i sličnim pitanjima za široke radne mase, stranka je ipak za razliku od drugih izuzetno otvorena i transparentna, rasprave se vode na twitteru pred očima šire javnosti, sustavna propaganda širi dojam da se "pirati samo svađaju" i popularnost kopni, još uvijek najmanje u Berlinu.
Ja sam ostao u kontaktu s berlinskim piratima i smatram se duhom berlinskim piratom. Kod nas je stranka po sličnom receptu paralizirana no vjerojatno ćemo se ipak uspjeti organizirati da izađemo na europske izbore, lijepo je tonuti na brodu sa zanimljivom posadom.
p.s.
Sve fotke su moje uglavnom još neobjavljene ljetne osim zadnje najnovije Mike Herbsta, pirata s brojem dva u knjižici.
Post je objavljen 01.04.2014. u 08:36 sati.