Bio je to ta neki obiteljski običaj njegovan u vrijeme trulog socijalizma, al vrijeme se promijenilo i nema više onih kod nas kojima to nešto baš znači, u trenucima borbe za opstanak slaviti tradicije ostavljam situiranima i mazohistima. Ipak smo jučer vani pojeli odličan bakalar za 35 kuna, ugostitelji koji znaju posao stvaraju privid uređene zajednice.
Za rata sam proveo jedan Uskrs predvodeći riječke gimnazijalce u Neussu, Njemačkoj, oni su bili smješteni u fiskulturnoj dvorani, ja u obitelji, na misama smo bili zajedno, obišli smo i obližnji Köln i čuvenu katedralu, dok se većina njih penjala s domaćinima u visine da budu bliže božjem carstvu ja sam s par udrenih djevojaka vrijeme trošio u obližnjem izvrsnom muzeju suvremene umjetnosti, taj dan je jedna cura koja je bila pri vrhu katedrale u knjigu dojmova napisala da je bilo lijepo, dostojanstveno i fino.
Već rekoh, vremena su se promijenila, ne samo na jadnom Balkanu, nego u cijeloj Europi, čak u naprednoj Njemačkoj zahvaljujući demokratskom dodvoravanju velikih stranaka relativno ne baš tako moćnim religioznim zajednicama na snazi je zakon o zabrani plesa na dan velike patnje. Zahvaljujući i usprkos tom zakonu u organizaciji pretežno piratske stranke pleše se onda kad ranije nitko nije, vidim po izvještajima to vrijedi i za dio švicarskih kantona koji su preuzeli taj zakon. Kod nas i bez zakona ionako nikom nije do plesa.
Poslije ručka predahnuli smo već tradicionalno na visinama iznad lučkog grada.
p.s.
Veliki petak su u Sloveniji obilježile masovne studentske demonstracije.
p.p.s.
Sretan Uskrs i obiteljsku sreću i mir koliko je to moguće čitateljkama i čitateljima kojima to nešto znači želi autor ovog bloga!
I za kraj jedna jučerašnja fotka preuzeta s fejsa moje piratske frendice Lise:
|