Nije pametno vlastima puštati ljude na lukobrane. Maknuti su iz zbijenosti svojih nebodera, presije svojih ureda s iživiteljima niskih poriva koji se eto dokopaše neke moći.
Još uvijek su na lukobranu većina žene i još uvijek su recepti koliko u prolazu čujem dominantna tema razgovora ali nikad se ne zna. Sve više prolaznika zna podići tu i tamo svoju glavu, i ostati zasljepljeno čarolijom duge uglavnom mirne plavine.
Sloboda se zabetonira sladoledom u centru i eto ti nevolje, čovjek pomisli da je život moguć, ne samo uobičajeno životarenje.