Sutra će uglavnom po Europi biti obilježen međunarodni dan privatnosti kao reakcija sve prisutnijeg špijuniranja građana i ugrožavanje njegove privatne sfere od strane državnih i transnacionalnih represivnih aparata. Na ulici će biti po praktično svim njemačkim gradovima bazični demokrati (skupine bez izražene hijerarhije) u vidu anonymousa (anona) i pirata. Oni se zalažu za što je moguće više providan upravljački aparat (transparentnost) i zaštićenost privatnih podataka pojedinaca od represivnog djela tog aparata.
I tu plemenitu ideju vladajući aparati pomoću podaničkih masovnih medija iskrivljuju, hajka se diže protiv fotografiranja i snimanja kamerama na javnim površinama uopće ("vidljivog" snimanja), da mi se zamaskiralo ono nevidljivo i netransparentno snimanje, štoviše političari podupiru npr. samovoljne zabrane fotografiranja na sajmovima i sličnim manifestacijama, odnosno podupiru širenje prostora zabrana uopće, no to nema veze s idejom sutrašnjeg dana.
Budući da osim Islanda i Švicarske nigdje nema šansi za skori ozbiljniji razvoj sustava direktne demokracije nama gdje nema baš aktivista tog profila ostaje jedino nada da će Nijemci izabrati u EU parlament Anke Domscheit Berg, treću s piratske liste, trenutno najprofiliraniju aktivisticu na tom području.
p.s.
Arhivske fotke služe isključivo razbijanju dosade nakon suhoparnog posta

Fali ih na slobodnom Zapadu, Sarajevo je imalo još u ona vremena kad nismo brojali beskućnike i kopače po smeću. Oko čajdžinica su se motale uvijek najzanimljivije cure, a vodili su ih prosvijetljeni grešnici. Zanimljivo je njuškati u tim čulnim oazama u vrijeme kad recimo i vrhunskom intelektualcu i to njemačkom moraš objašnjavati da riječ "antifašizam" nastaje spajanjem riječi "anti" i "fašizam" i to je to i moraš mu se ispričati jer si konstatirao da si mislio da je to i zadnjoj seljačini jasno.
p.s.
Unarančili nam se Jinovi kutci

Punjenje baterija jučer na stazama oko zvjezdarnice. Nisam znao da se negdje tamo iznad brodogradilišta Viktor Lenac staza jednostavno produžava u ambis, zavrtilo mi se od pogleda u trenu, a Jin je jednostavno produžio dalje. Nisam smio pomisliti što bi se moglo dogoditi jer on često vjerno slijedi moje misli. Neočekivana i nepredviđena avantura, al životni put je sve samo ne izvjestan.

p.s.
Naravno da smo nakon svega zaslužili Chili con Carne i Astecu

Opasne budaletine imaju moć, a normalni ljudi su ravnodušni prema tome. Nisu američki filmovi krivi za najnovije dječačko iživljavanje jednog državnika, pojavljivanje u vidu holograma među svojim sljedbenicima. Göring i Göbbels su vodili duge rasprave o putovanju židova vlakom, da li trebaju biti sami u zadnjem vagonu, ili obilježeni u svakom vagonu po nekoliko njih. Normalni su uvijek ravnodušni.
Kod nas se trenutno sve normira, birokrati poslušnici, dvostruke ličnosti, dupelisci i sadisti, biraju za kontrolore, a one koji pokušavaju nešto drukčije raditi i osmisliti selektira i obilježava.
Imat ćemo generacije koje će se klanjati svetim Hologramima.

Jebe se meni dok mi dopuštaju kretanje, razmišljanja o napuštenom i nastanjenom, dok imam za temeljne potrebe.

Nek idila traje još jedan dan, u vremenu smo kad je svako sutra problematično. I vrijeme se smilovalo, kaže, napunite unutrašnje oružje
p.s.
Broskva u pireu, otkriće.

I tako se polako zalažni život.

Da priroda nije drukčije napravila inženjeri ljudskih društva bi držali ostale konstantno u pogrbljenom stanju. Budući da zbog pogrešnog odgoja ne umiju slobodno živjeti jedini lijek im je držati druge u što zavisnijem odnosu. U tu svrhu treba što više skratiti vrijeme u kojima ljudi udišući otrov slobode dolaze do daha. Iako odavno zaposjednut drukčijim porocima, discipliniramo koračam s pušačima loviti odmor od slugu nakaradnog sustava do slobodnog podneva i novih parolaških postova.

Dan dugačak, događajima ispunjen, obavljeno dosta, potrošeno uma nizakoga. Za opuštanje se sunce jedino smješilo s vrhova, sa zvjezdarnice...

Uvodna napomena ne znači da je dan i dobro počeo. Na prirodno lijepo uglavnom ne možemo uticati, kao ni sustav u kojem se nalazimo, sustav drkanja malih autokrata koji su istovremeno dupelisci velikih autokrata. Subjektivni sudovi kažu blogokritičari i relativiziraju sistemsku bijedu. Najmanje zlo od svih mogućih uređenja kažu, zanimljiva teorija al baš u praksi i nema neku potvrdu.
Lijepo je, te šetnje, okus prave hrane i osjećaj ignoriranja kad prepoznaš broj bolesnog u glavu moćnika i ne javiš se.

Ubiju me tak
pa zalijepe okvir
imao je psa.

Ne razumijem taj strah od "radikala i ekstremista". Što to može biti gore osim što možemo završiti na ulici ili ludari?
Dobro, može biti nužna štednja i na hrani. Smiješno je što oni koji nikad ne moraju štediti uglavnom ne znaju što je dobro, samo znaju što je skupo, lutajući europskim metropolama sam često virio u tanjure, a pratim i gastro stranice. Majstori im bojama simuliraju raskoš. U Rijeci je sivo, kiši, a i šahovske partije u trenucima relaksacije završavaju nekim čudnim neodlučnim ishodima protiv stroja. Ako odigram nešto loše.što je sugerirao Alexxl odmah budem nemilosrdno kažnjen bez ikakve popustne kvote. Neoliberalna makina.

Najlakše je igrati kad shvatiš da si slabiji i da nemaš što izgubiti pogotovo protiv nekog bezdušnog. Tako sam jučer navečer rutinski gubio, vani je kišilo ono zbilja dosadno i nepodnošljivo kad te napadaju misli o besmislenosti života i koji si ti samo luzer. Onda odjednom ti sijevne pred očima osjećaj da se nešto neobično događa, da imaš šansu, da se stroj razbahatio, a ti barem s ljudima nepogrešivo prepoznaješ taj moment,jednom si tako na nekom nevažnom turniru u provinciji pobjedio velemajstora Kurajicu, i ako je ikako moguće hitro kažnjavaš, možda nisi dobro vidio, izračunati sve ionako eventualno može samo stroj, uslijedila je žrtva figure. Događa se nešto čudno, stroj ne odgovara odmah, ide natpis da razmišlja, nakon njegovog poteza fotkam i igram brzo drugim krajnjim pješakom, ovo se mora dobiti, on munjevito odgovara, ja isto tako s osmijehom na licu i umalo da mi u sekundi proda šah šeh foru i da se izvuče. Umalo, ali osjećaj me usporio, nisam ja od jučer, previše je tragova borbi na ovom licu. Dobio sam, slijedio je osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti prije nego što je kiša opet pojačala...

Ovaj put je savjest riječkog Korza Marin u svojoj ikstoj prosvjednoj šetnji ubo i filološki, našao je pravu riječ koja demaskira bijedu izvorno hrvatskog sustava. Puku ostaje veselje uživanja u izloženim lutkama no i njihov duh djeluje već ogoljeno do srži.

Jutra su idilična, dan se budi, šetnja s psom, čisti se obližnja praonica auta da osvježena dočeka prljavštinu gradskih vožnji ili pak dalekih puteva. Slijedi histerija dnevnog rasporeda, prisjećam se kako su nas nekad plašili da za punog mjeseca izlaze vukodlaci i da je opasno. Mislim da su vukodlaci ništa prema ovim ljudskim krvopijama neoliberalnog kapitalizma. Svaki dan smišljam nove strategije isključivanja iz ovog sustavnog žrvnja koji nesmiljeno melje. Noćiju i prepada nek se plaše materijalno ispunjeni.

Mnoge legende o ćevap majstorima kruže Hrvatskom, uglavnom se spominju Srbi i Makedonci. Iz svog vremena studija, a studirao sam u "inozemstvu" u Sarajevu pamtim samo spominjanja, a i isprobao sam naravno, banjalučkog Muje te Ferhatovića i Mrkve u Sarajevu, sve zbilja vrhunsko, najveća razlika, banjalučki u pločicama, a sarajevski normalni, ono svatko fura svoj subjektivni dojam, meni kod tad najnepoznatijeg, kod Mrkve, bilo najbolje.
Vratio sam se u Hrvatsku, protutnjao i rat, četvrt stoljeća me Bosna vidjela nije. Čekam tako jučer u riječkom Calimeru ćevape za van, skužih po detalju da imam posla s majstoricom pečenja, stavila prvo šiš peći, dok ćevapi čekaju sa strane i započesmo priču koja me malo i iznenadila. Marun u kojem najčešće jedem pripada ocu vlasnika Calimera, a Amel na Drenovi supruzi, meso na sva tri mjesta isto. Što me iznenadilo, pa jeo na prva dva mjesta često, sve pet, mislio sam i da je ista firma, al u Amela jednom bio, razočarao se i ciao. Iznenadili se i prisutni u Calimeru, navode moguće razloge, uvjeriše me da treba pružiti tom mjestu i drugu šansu, inače sva tri mjesta nastavljaju tragovima legendarnog Muje.
Kad je već čisti gastro tekst u pitanju, o politici neće ni sutra biti kasno, moram pohvaliti meksičku Botigu, evo jučer probali i marende pristupačne cijenom, popričali malo i sa šefom, zna čovjek posao, a jelima sam čini mi se već dva posta posvetio...

Tko ne juri degradacija i otkaz. Mora se ginuti, takva naredba. Onda guštati jer ti taj dan nisi završio na cesti.

Pozdravim se, obojica šetamo pse, s bivšim umirovljenim ravnateljem. Za jednog štrajka je on organizirao nastavu tako da učenici četvrtog srednje predaju učenicima prvog srednje. Ništa nas na ovim prostorima ne smije iznenaditi, smijao sam se nekada. Poslije su se u drugim ustanovama pojavili i neki mnogo gori rukovodioci, ispali iz nevjerojatnih političkohalucinogenih mrakova.

Možda zbilja nema smisla čekati zeleno.

On prati jedan od filmskih maratona, ja prelijećem preko bloga koji još postoji i pitam se ima li zbilja nade za odbjegle kućne papige i je li ikad itko koju, osim ptica grabljivica i mački lutalica sreo.

I ovaj put se nama nije ništa dogodilo. Inače nezgode sustižu jedna drugu. Često se sjetim frendice pankerice ispirsane po cijelom tijelu, ako sam ovo mogla sebi napraviti, a još uvijek furam dalje, zamisli tek što mogu biti spremna drugima napraviti, toliko onima koji iskorištavaju moje nezgodice.

Nepravedan sam malo, sjećam se kad sam boravio u Bremenu, to je bila godina kad sam kao mobitel imao još onu veliku motorolu i tek se najavljivalo uvođenje roaminga, a ja prvi put nekim čudom uspio mobitelom dobiti šokiranu obitelj u Hrvatskoj,u tom Bremenu sam otkrio ulicu starih zanata, u njoj dućan s ručno rađenim četkicama za brijanje, razgovarao s vlasnikom i odmah oduševljeno tom čudu posvetio post.
Jučer su mi se rasparali berlinski tregeri. Na tri mjesta ništa, ne popravlja se to, na četvrtom me žena upućuje postolaru iza Erste banke. Hm, postolar, sjetio sam se da je baš taj jednom radio drugaričine ženske sandale ili cipele koje drugi nisu htjeli, ono otpisane. Idem, što sad, ulazim, kažem što je problem, on me pričom lovi u đir, koji sam ono ja bloger, i jesul pale hlače kad su pukli tregeri i pred kim, kaže kak ga je netko spomenuo na nekom blogu, pa mu lik iz okolice Zagreba našavši to na netu došao s "nepopravljivim" cipelama. Sad ćeš se razočarati i reći, kakav je to posao koji se u par sekundi napravi veli, i zbilja, gotovo. Gratis veli, samo širi priču kako si se nasmijao kod mene i kak nisi ni primjetio da se radi i da je posao obavljen. i bi tako

p.s.
@plastic, kulerica i drugi komentatori prethodnog posta, to je bio samo uvod o školstvu, konkretiziraće se i primjedbe i prijedlozi, ima vremena, a i prijeti se da će ga biti sve više...

Cilj našeg obrazovnog sustava s turbomoćnom državnom maturom u središtu je usporedivost i mogućnost razvrstavanja u birokratske kategorije kako učenika tako i nastavnika, nikako razvijanje samospoznaje i individualni razvoj i sazrijevanje. U školama se uspješno usađuje strah od pogrešnog djelovanja, te drukčijeg i alternativnog postupanja od onog jedino mogućeg, traži se pasivno konzumiranje umjesto aktivnog sudjelovanja, aktivno sudjelovanje se stimulira samo kod učestvovanja u linču onih koji se ne uklapaju u sustav.
p.s.
Jutros na chatu odgovor inozemnom prijatelju mogu li u dvije rečenice definirati temeljni problem, pa eto, ovo se vidi iz aviona.
p.p.s.
Četvero pasa, četvero ljudi na fotki, no jednom je po običaju gazda negdje drugdje.
p.p.p.s.
Na ljutu ranu ljuta hrana!
p.p.p.p.s.
Najveći korak za riječku kulturu zabilježen u zadnjem desetljeću zabilježen na prvoj fotografiji.

Dubrovnik si nikad nismo mogli priuštiti osim kratke šetnje u prolazu. Dubrovnik me nikad nije trebao osim u ratu no logično pozlilo mi je prije polaska Bojne, prezimenjak mi je kasnije poginuo, možda je to bila svemirska greška. Dubrovnik mi nikad nije nedostajao, njega i susjednu Opatiju prepuštam uspješnijima i nadobudnima. Dubrovnik cijenim samo po blogerima, jedno vrijeme na počecima je daleko najjača ekipa na blogu.hr bila iz Dubrovnika: Satie, plavi golub, Manta, Medusa, Pooka... Sad ih više ni tu nema. Novim generacijama želim sretan Dubrovnik, meni više ne treba.

Njemački pirati su različiti od ostalih jer sva događanja uživo prenose, a kad su ispitivanja kandidata nije ni dosadno. Tako sam se nakon jutarnje šetnje odlučio za program na kompu, nije bilo kokica pa sam se zadovoljio sladoledom, a čim sam se smjestio na red je došla moja favoritkinja. Sve je išlo glatko, dok se nije pojavio klipan s čudnim naočalama i postavio joj pitanje o hipotetičnoj zabrani obrezivanja na području Europske Unije. Prvo je postavljao pitanje na engleskom, ona ga je prekinula da približi mikrofon jer akustično ne čuje najbolje, lik je rekao, oke evo na njemačkom pa nastavio, ona mu na engleskom odgovorila da jezik nije problem, tip konačno približio mikrofon pa pitao na njemačkom, ona jebiga obimno odgovorila na engleskom o kulturalnim razlikama, zvaničnoj medicini, njenoj staromodnosti, ali nijanse nisam razumio. Meni je prva moja asocijacija bila, da, Europljani će pozvati židove i muslimane u večernje škole i držati im predavanja kako su zaostali.
Vidio sam da se nekako izvukla i otpuhnuo, slijedio je Bruno Kramm kojeg sam uživo upoznao za njegovog gostovanja u Berlinu, pitanje mu je išla postaviti nasljednica na mjestu bavarskog šefa, vrlo zločesto, ulovio sam moment i snimio, pitanje odnosno konstatacija je bilo da je na nedavnim izborima za njemački parlament bio znatno ispod 2 posto glasova, pa se ponovo kandidira, što se to u međuvremenu promijenilo, pitala je odrešito hladnim glasom, on se na početku smeo tako da mi je čak izgledao simpatično, a onda ipak snašao i iznio svoje kompetencije za mjesto za koje se kandidira. Inače ona je na twitteru objavila fotku štakorčića u hotelskoj sobi, a zadnji twitt sinoć joj je bio da se nada da štakori ne hrču.

Nisam mislio al vidim da se po blogovima žestoko udara po onima što objavljuju selfije pa evo, svaka iritacija je dobrodošla :


p.s.
Jedva sam naučio slavuja, sad pitanje koje su boje vanzemaljci, evo europski odgovor :"fuck off!"

Svojim manirima i druželjubivošću te točnom procjenom onih koji zaslužuju pozornost mnogo je bolje socijaliziran od mene. Čak je bio i gost u Lukinoj sobi kojoj nitko nema pristup ni dok je ovaj u Pragu gdje živi i stvara.
Sve jasniji mi je izraz "pasja vremena", jedino čemu se može neometano posvetiti i u čemu se zbilja može stručno usavršavati je pasja logistika, ostalo sve je savladavanje prazne društveno zadane forme.

Odmah ćemo razjasniti, ne mislim na nogometne, tu sam dosta hladan, ali ne bez stava, navijam za Rijeku lojalan gradu u kojem živim te za Bayer iz Leverkusena u međunarodnoj konkurenciji, jer pamtim kako su nas tamo ugostili na školskom izletu.
Mislim na ona svakodnevna navijanja nas objekata stvarnog života, odnosno biranje onih koji će nas našom voljom tlačiti. Volim umišljati da nisam objekt pa sam podržao piratski projekt bazične demokracije, nakon rasprave i razjašnjavanja problema, ako ne dođe do dogovora svi članovi glasuju o oprečnim prijedlozima, barem takva je bila ideja i tako se to u Berlinu sprovodi preko tkz. liquidfeedbacka.
E problem je što je na taj način i subkultura navijača došla na svoje, mislim ako je to neki problem. U tom sustavu onaj koji se zamjeri bilo kojoj skupini ima manje šanse od onih sličnih subkulturi pravih političara koji svima idu niz dlaku, tako da npr. profilirane piratice poput Julie Schramm s jedne ili Marine Weisband s druge strane kalkuliraju s kandidaturama ili ih to više uopće ne zanima.
U Njemačkoj je demokracija stvorila problem izbacivši u prvi plan tako ljudsku osobinu kao što je ljubomora, praktično sve organizacije su kontra one najuspješnije ali i najbeskompromisnije berlinske što dovodi do tenzija i blokada.
Danas njemački pirati biraju svoje kandidate za EU parlament, sinoć u zadnji moment je iznenadila svojom kandidaturom meni osobno, najzanimljivija i jedina u stvari koja daje šansu samoj ideji da preživi Anke Domscheit Berg. Supruga suosnivača Wikileaksa Daniela je superiorna štreberskim kompjutorskim freakovima u poznavanju tajni računalnog svijeta, istovremeno bez zadrške podržava ideju bezuvjetnog temeljnog dohotka i socijalno je izrazito angažirana, te ne manje opasna tajnim službama u beskompromisnoj borbi za slobodu i protiv cenzure interneta.
Znam da sve te ideje dijele i berlinski pirati, ali eto, jedan od njih je uoči nedavnih izbora nesmotreno rekao da je bolje da pirati ne uđu u parlament nego da ona uđe posredstvom berlinske liste, tako da sad apsurdno imamo situaciju da je podržavaju oni koji su "protiv Berlina" i valjda ima i realne šanse na saveznom nivou.
Ja sam je podržao i navijam za nju, bilo bi ju lijepo svojeglavu i radišnu pratiti u glavnom gradu Belgije, sigurno ne bi bila jedna od onih koji poput naših političara redom idu tamo uživati i šutiti.

(fotka uzeta iz Sterna)

p.s.
Svi slobodoumnici s prostora bivše države su našli lijek kaosu bazične demokracije,naš izum je regulirana stranačka demokracija s cenzurama, blokadama i ukidanjem suvišne rasprave neistomišljenika.

Prevodio danas za promjenu. Razgovarao o mogućim honorarima. Kompromisno razmišljao. Jeo meksičko ljuto između ostalog. Šutio. Chili con carne.

Ove godine će deset godina redovitog bloganja. U stvari od rata sam u internet zajednicama, na jednoj koja je bila među tri najuspješnije u Njemačkoj sam bio među deset po rejtingu najjačih članova, to je bio neprežaljeni pokojni red7.de, tu mi je nestalo dosta poezije na njemačkom jeziku, jednu pjesmu, otkrili smo na "arte"-u prisvojio je renomirani francuski pjesnik. Bloganje je za mene značilo povratak hrvatskom jeziku, desetak godina na njemu, jeziku maternjem, nakon objavljenog prepjeva slikovnice "Janko Raščupanko", uopće nisam pisao.
Zadnje vrijeme otkako me ne prati panika da ću nešto značajno propustiti u životu, uz potpunu besperspektivnost u struci, dosta vremena trošim igrajući šah protiv shreddera na jakom nivou, uglavnom gubim ili remiziram, to je inače moj robot favorit i iskoristio sam odmah tu mogućnost besplatnog odmjeravanja snaga, naravno onaj baš majstorski nivo koristi on samo na turnirima, al iovako je prejak.

Prošle godine sam bio aktivan i u piratskoj stranci, od početka sam u stvari pratio razvitak berlinskih pirata, a ovdje sam igrom slučaja u sasvim različitoj stranci istog imena bio kandidat na izborima, obradovalo me da sam dobio bez kampanje skoro 300 glasova onih koji su uz stranku zaokružili mene, uglavnom blogera, rodbine nemam. U Berlinu smo posjetili njihove pirate u izbornom stožeru, održavam preko twittera vezu s Shortyem, Ursulom, Ulrike, Christom, Harryem, uglavnom ljudi koji nisu u prvom planu, a bez kojih stranka ne bi mogla funkcionirati, kod nas su npr. skoro svi samo leaderi i ideolozi.



Kod fotografiranja me se s najnovijim olimpusom počesto primjeti, aparat nije za brzo okidanje, svejedno opušta. U stvari kad budem u škripcu s lovom falit će mi uglavnom Berlin, jebe se njima tamo ako ih se onako usput ufotka.



Zapravo sad kad sam se navikao sviđaju mi se šetnje s psom u praskozorje, pa eto, i jutros sam okinuo, lijepe slike skoro svaki dan koje imaju svoju publiku.



Sve češće i psujem na blogu, zbilja iritira stvarnost u kojoj primitivci imaju moć i što je najgore, inzistiraju da im se jadnim gluperdama prizna sposobnost, neka kradu i šute! Al nastavit ću primjećivati tu jadnost, dok god se na blogu bude smjelo, jer i to je taj prevlađujući nazovi život.

Laganica. Jutarnja šetnja po pustom naselju, drijemanje ponovo. Citiran od njemačke piratice, razmjena poruka, kao neki kaos u Češkoj, da me se pita kako je ovdje, ne bih znao,nemam pojma što "oni tamo" rade. Ne pita se, vrijeme je želja, ne realnosti. Partija šaha protiv Shreddera, pa opet drijemanje. Suborac i heroj novogodišnje noći sve to vrijeme zasluženo odmara opušten poput posjetitelja bečkog novogodišnjeg koncerta.

Želim vam svima sretan ulazak u novu godinu i puno zdravlja, sreće i egzistencijalnu sigurnost, te mir u bogatstvu različitosti !

Ich wünsche Euch allen einen guten Rutsch ins neue Jahr 2014 - mögen alle Eure Wünsche und Vorsätze im neuen Jahr in Erfüllung gehen.

I wish you all a Happy New Year 2014 - May all your wishes and intentions go in the new year in fulfillment.

Je vous souhaite ŕ tous une Bonne et Heureuse Année 2014 - Que tous vos souhaits et intentions aller dans la nouvelle année dans la réalisation.

Les deseo a todos un Feliz Ańo Nuevo 2014 - Que todos tus deseos e intenciones van en el nuevo ańo en la realización.