Nepravedan sam malo, sjećam se kad sam boravio u Bremenu, to je bila godina kad sam kao mobitel imao još onu veliku motorolu i tek se najavljivalo uvođenje roaminga, a ja prvi put nekim čudom uspio mobitelom dobiti šokiranu obitelj u Hrvatskoj,u tom Bremenu sam otkrio ulicu starih zanata, u njoj dućan s ručno rađenim četkicama za brijanje, razgovarao s vlasnikom i odmah oduševljeno tom čudu posvetio post.
Jučer su mi se rasparali berlinski tregeri. Na tri mjesta ništa, ne popravlja se to, na četvrtom me žena upućuje postolaru iza Erste banke. Hm, postolar, sjetio sam se da je baš taj jednom radio drugaričine ženske sandale ili cipele koje drugi nisu htjeli, ono otpisane. Idem, što sad, ulazim, kažem što je problem, on me pričom lovi u đir, koji sam ono ja bloger, i jesul pale hlače kad su pukli tregeri i pred kim, kaže kak ga je netko spomenuo na nekom blogu, pa mu lik iz okolice Zagreba našavši to na netu došao s "nepopravljivim" cipelama. Sad ćeš se razočarati i reći, kakav je to posao koji se u par sekundi napravi veli, i zbilja, gotovo. Gratis veli, samo širi priču kako si se nasmijao kod mene i kak nisi ni primjetio da se radi i da je posao obavljen. i bi tako