četvrtak, 02.01.2014.

Tritisućetristoti post i tri zanimacije

Ove godine će deset godina redovitog bloganja. U stvari od rata sam u internet zajednicama, na jednoj koja je bila među tri najuspješnije u Njemačkoj sam bio među deset po rejtingu najjačih članova, to je bio neprežaljeni pokojni red7.de, tu mi je nestalo dosta poezije na njemačkom jeziku, jednu pjesmu, otkrili smo na "arte"-u prisvojio je renomirani francuski pjesnik. Bloganje je za mene značilo povratak hrvatskom jeziku, desetak godina na njemu, jeziku maternjem, nakon objavljenog prepjeva slikovnice "Janko Raščupanko", uopće nisam pisao.
Zadnje vrijeme otkako me ne prati panika da ću nešto značajno propustiti u životu, uz potpunu besperspektivnost u struci, dosta vremena trošim igrajući šah protiv shreddera na jakom nivou, uglavnom gubim ili remiziram, to je inače moj robot favorit i iskoristio sam odmah tu mogućnost besplatnog odmjeravanja snaga, naravno onaj baš majstorski nivo koristi on samo na turnirima, al iovako je prejak.



Prošle godine sam bio aktivan i u piratskoj stranci, od početka sam u stvari pratio razvitak berlinskih pirata, a ovdje sam igrom slučaja u sasvim različitoj stranci istog imena bio kandidat na izborima, obradovalo me da sam dobio bez kampanje skoro 300 glasova onih koji su uz stranku zaokružili mene, uglavnom blogera, rodbine nemam. U Berlinu smo posjetili njihove pirate u izbornom stožeru, održavam preko twittera vezu s Shortyem, Ursulom, Ulrike, Christom, Harryem, uglavnom ljudi koji nisu u prvom planu, a bez kojih stranka ne bi mogla funkcionirati, kod nas su npr. skoro svi samo leaderi i ideolozi.



Kod fotografiranja me se s najnovijim olimpusom počesto primjeti, aparat nije za brzo okidanje, svejedno opušta. U stvari kad budem u škripcu s lovom falit će mi uglavnom Berlin, jebe se njima tamo ako ih se onako usput ufotka.



Zapravo sad kad sam se navikao sviđaju mi se šetnje s psom u praskozorje, pa eto, i jutros sam okinuo, lijepe slike skoro svaki dan koje imaju svoju publiku.



Sve češće i psujem na blogu, zbilja iritira stvarnost u kojoj primitivci imaju moć i što je najgore, inzistiraju da im se jadnim gluperdama prizna sposobnost, neka kradu i šute! Al nastavit ću primjećivati tu jadnost, dok god se na blogu bude smjelo, jer i to je taj prevlađujući nazovi život.
18:27 | Komentari (16) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.