|
|
Učahurena stvarnost
31.10.2006., utorak
Opet malo o muzici, neizostavna tema...
Ajde nek mi neko objasni ljudsku psihu, dam mu čokoladu! Katastrofa je kako te ljudi procjenjuju na osnovu nečeg tako površnog kao što je roba, muzika, financije i sl. Uzmimo za primjer izbor muzike, ono što me još i najviše nervira kad ti drugi po tome procjenjuju karakter.
Ja kažem nekome: „Slušam pop“. Svi se sablazne, gledaju me žalosno, kao „on jadan još nije ni otkrio pojam muzike“. Ja im kažem kako pod „pop“ ne podrazumijevam hrvatsku estradu jer tu ima svega samo ne popa ali niko ne želi slušat! Kad kažem da slušam pop-rock, kažu mi ljudi da ne serem jer tako nešto ne postoji. Dobro, pametniji popušta, stoga ušutim jer nemam živaca za svađu. Puštim si na mp3-ju u munjovozu rave (to sam tek nekidan otkrio i sviđa mi se), bakice me gledaju kao da sam pobjego s Vrapča, neke klinke se smijulje i upiru prstom! „Dobro“, kontam ja, „valjda ni to ne odgovara nekom stereotipu mladeži“. Frend mi preporuči neki metal bend, ja skinem par pjesama i čak mi se svide, stavim to na mp3 i puštim si, opet u munjovozu. Neki mulci me gledaju kao da im psujem mater, ženske me gledaju kao da sam pao s Jupitera, časna se sprema izvest egzorcizam! „E jebiga“, pomislih „pa zar mi na čelu piše IZROD ili što?“
Neka mi netko kaže što prase poput mene izvoli slušat, a da ne vrijeđam i sablažnjujem druge?? Mislim, i dalje ću ja kombinirat rave, neki lagani metal, pop, onaj jezivi gotički rock, tehno i klasičnu muziku jer mi se još uvijek živo jebe što mi netko kaže ali bi volio znat ŠTO bi ja to, po drugima, trebo slušat. Pop – sramota, rock – zastario, metal – ispadam freak, rave – licemjerno, klasika – pederasto... Što mi preostaje? Ivica i Marica za laku noć? Grimove bajke na cd-u? Ma dajte ljudi molim vas! Koga god pitam što slušat, svi navijaju za ono što ONI slušaju, a omalovažavaju ono što ja POKUŠAVAM shvatit. Kažem prijateljici kako trenutno slušam Pink, ona pretpostavi da ja režem žile za njom i namjeravam se udat za rozokosu fufu, proglasi me muzikalno retardiranim (u prenesenom smislu, Ifka, no hard feelings, ja sve volim hiperbolizirat!).
Ovo i pišem jer mi se upravo sve to dogodilo danas dok sam se sedmicom vraćo u Dubravu. Ljudi (mladi, tinejdžeri, tridesetogodišnjaci, oni „ukorak“ s muzikom) su me gledali i pitali se koji me racku potrefio u glavu kad slušam to što slušam! Užas, došlo mi je da ih sviju pošaljem u rodni kanal!
Gle fakat, mislio sam da mi tako nešto neće smetat ali mi ipak smeta. Zašto su svi tako agresivni kad se dovede u pitanje neki njihov trivijalni izbor poput muzike koju slušaju? I zašto je izbor muzike postao neka vrsta statusnog simbola? TO su samo PJESME i samo RAZONODA ljudi Božji, nema NIŠTA skriveno u izboru žanra, NISI manje vrijedan ako slušaš Pink ili neku fuficu, NITI si bog i batina ako slušaš Metallicu ili koga već!!! DAJTE TO VEĆ JEDNOM SHVATITE!!!! Meni će ozbiljno puknut film jedan dan i kad mi prvi put netko kaže posprdnim tonom „kako to možeš slušat“, padat će glave, ja vam kažem.
Evo, dokaz da se ljudi mijenjaju sam upravo ja! Do prije mjesec dana nisam mogao podnijeti rave ili metal ali nikad nisam nekome reko kako je manje vrijedan ili idiot što to sluša. Reko bi jedino da JA to ne volim, a ti voli i slušaj što tebi drago, samo me nemoj silovat da se „preobratim“ na tvoju muziku. Sada i sam počinjem slušat te stvari i uviđam da i nisu tako loše, da sam samo imo predrasude kao i svatko drugi. Ali činjenica jest da, što nam je mozak primitivniji, to češće napadamo ono što ne razumijemo!
Ali dosta sranja o tome, znam da niste navikli kad pišem nesarkastične misli, što ću vam ja kad ste ko narkići, ovisno samo o jednome! Evo, što se tiče novosti nema ih baš nešto previše. Izlazak vani je odgođen za utorak navečer i čak mislim otić, kontam, kad sam počeo s rušenjem predrasuda i starih navika, onda treba ići do kraja, zar ne? Bumo videli, ako se pokaže loše, uvijek postoji drugi put za reć ne! Prvi pravi kolokvij se događa u onaj tamo četvrtak, slijedeći tjedan. Molite za mene iako sumnjam da će biti problema, pitanja su mahom na zaokruživanje a ta su najbolja.
What else? Ifka mi je konačno otkrila adresu svog bloga tako da sad imam malo svježe krvi za zajebavat:) Vi ste se ljudi nešto ulijenili (osim Diluted koja žari i pali Mrežom), dajte si malo oduška, bit će vam lakše. Novost za one koji vole novosti: Keksy nam se možda pridruži u blogosferi za koji tjedan, imat ćemo još jednog člana za psihoanalizu stanja!
Od onog predviđanja kako ću možda dobit internet u sobu neće bit ništa, jebeni vip je studentima opet izašao u susret pa podigo pretplatu sa 150 na 300 kuna, hvala im najljepša, inače imam džeparac od milijunčić kuna, znate, Gates mi je kum, pa si mogu to priuštit! Ali neka, post nubila Phoebus, zar ne? Naći ću ja svome petku post, ne zvo se John Bez Terrae! A kad smo već kod imena, moram najavit da uskoro mijenjam nick (čim smislim novi). Možda to bude „Medo“, u čast novog prijateljstva s Miškom. Ali možda moj um smisli (opet) nešto perverzno na tu temu, ko zna! Mislim, Katarina Velika je prošli put bila katalizator, viđet ćemo što će potaknut mentalnu probavu ovaj put. Čekam inspiraciju (koje ovdje, fala Bogu, ne fali).
I tako, čekam ko luda Mare da dođe taj četvrtak i da opet počnu predavanja jer mi je u Dubravi veselo kao na sprovodu bake Marice, tako je zanimljivo da mi se čak ne da brojit poginule muhe na podu! Vrijeme si kratim puštajući si filmove koje sam pogledo xilijun puta, čitam stare postove svoje i tuđe i umirem od smijeha usred noći. Ali bolje to nego da ispuštam čudne zvukove kao cimer i njegova cura neku noć. Ni sami ne znate kako je stresno kad vi umirete od dosade, a u sobi do vas četrdesetogodišnjaci se drmaju ko zečevi! I to još kad imate auditivne pjesničke slike, nije ni malo lako!
Čovječe, neka raga ima bolji ljubavni život od mene (IKAKAV ljubavni život je bolji od moga, vjerujem da i papa ima bolji love life od mene!)! Nadam se da će koja purgerica past na ovaj sarkazam, krajnje je vrijeme da se i meni netko smiluje. Srećom pa sam veoma otvorena osoba pa mi nije teško upoznat nekoga :P ! I tako, dok čekam nemoguće, mogu se samo tješit spoznajom da desna ruka još ima snage za (ah, već vidim kako vam se roje odvratnoće po mozgićima, uh što vam to volim radit...) tipkat po tastaturi, ovaj blog je jedino što me drži da ne štrcnem u ludilo!
Eto, neću više kako stvari ne bi postale vlažnije od normale. Dosta je s ovim sranjem, idem se malo utapat u očaju, zatim prelazim na samosažaljevanje, prolazim tri faze odvajanja (poricanje, vrištanje, harakiri) i svršavam po čemeru. Takav je raspored za danas i sutra. Možda se prekosutra budem bolje osjećo. Nadam se da će se skupit normalna ekipa za utorak navečer, ali čisto sumnjam, sve mi to smrdi po etanolu. Čitamo se tamo neđe...
P.S. ZlicaOdOpaka, ako još čitaš, sorry što ti ne ostavljam komentare ali tvoji mi se postovi doimaju nekako predubokoumni za moj perverzni um, ne mogu skupit koncentraciju da dođem do kraja pa često odustanem na početku. Ali pojavit ću se kad-tad, obećajem. I hvala što me i ti trpiš...
|
26.10.2006., četvrtak
Čitatelji odlučuju this time...
Radna akcija se nastavlja, Pepeljuga is back in action. Nastavljam s postovima iako sam reko sam sebi da ne idem dalje dok mi se netko od kolega ne pojavi na blogu. Problem je što od dvije osobe kojima sam reko jedna nema kod kuće Internet, a druga me sustavno ignorira i čak mi odbija dati adresu svog bloga. Dobro, dobro... Miško: pod hitno zbavi konekciju i „prisiši se na informacije“, da citiram Miss Diluted. A ti, Ifka, ne pojaviš li se za par dana, dolazim s nožima i pravim roštilj. Pričo sam ti o noćnoj mori? E pa ne bi htjela imat drugu glavnu ulogu u njoj, jel da?
Noćas neću plakat ja,
Jer tuga je slaba utjeha,
Kad moram dalje sad, bez vas...
A ja, više nemam sna,
I pusti da vjerujem u ljubav za kraj,
Jer znam, još ima nade za nas...
Ah, dosta, još će me uhvatit manično-nostalgična depresija a to nije dobro. Inače, nekidan smo jedan prijatelj, već spomenuta Ifka i ja sjedili otprilike dva sata pred Fizičkim odsjekom PMF-a i smišljali podle viceve na račun fizičara. Nije nam se žurilo jer smo slijedeći praktikum imali tek za nekih 4 sata. I tako, jeste li znali koliko je biologičara (novokovanica) potrebno da promijeni sijalicu? Ne znate? NIJEDAN, mi imamo elektronske mikroskope!!! HAHAHAHAHAHAHA I što kaže fizičar kad vidi papučicu? GLE PAPUČICA!!! HAHAHAHAHAHAHA Jel da su dobri?? No, da, tek smo počeli, a poznato je da nama biologičarima treba da se stvar digne, zar ne? Shvatite to kako hoćete (NE TAKO, Boleslava! A NI TAKO, Miško!) ali stvar je tek počela bubrit i trebat će neko vrijeme da se postigne optimum.
Jesam li ja ono reko u prošlom postu kako se veselim nekom tamo flitriranju i sl.?? UBILI SMO SE OD POSLA, jebalo ih flitriranje. A i skuhali smo se: centralno na 100 stupnjeva, svi prozori zabubani kako nam uragan iz vanka ne bi gasio plamenike, gori milijardu i jedan plamenik a ti stojiš u debeloj kuti koju ne smiješ otkopčat jer otopina NaCl-a i KNO3 –ja prska na sve strane a TREBALA bi se lagano krčkat. Kažem trebala jer nam naša Barbie asistentica NIJE rekla da bi to trebalo stavit na LAGANU vatru. Mi smo svi naložili plamenike pa je bilo vatrometa! I tako smo mi DVA SATA grijali, filtrirali, hladili, vakumirali, grijali, vakumirali, hladili, vakumirali, bacili u smeće... A tek je onda na red došla sublimacija. Jadan amonijev klorid je bio naćeran da sublimira za dva minuta jer nam više nije bilo ostalo vremena. Sreća Božja pa smo sve stigli. Sve osim kolokvija kojeg moramo pisat sutra ( i nek mi netko sad molim vas kaže zašto ja tu kenjam kad bi trebo učit??).
Dok ovo pišem još uvijek je srijeda i neopisivo mi je dosadno. Užas, najdosadnije mi je kad sam u Dubravi, nemam s kim pričat, fali mi malo ove zagrebačke perverzije (na dubrovačku ne smijem ni pomislit jer bi mogo odma svršit s faksom i poć doma). Vjerujte, najsretniji sam kad sam na faksu. Iako, ako se nastavim tako dobro zabavljat preko predavanja mogo bi okinut na svakom kolokviju, ne samo na kemiji. Ali nisam ja kriv kad NETKO crta deformirana polja za križić-kružić i očekuje da ga savladam u tom salvadordalijevskom okruženju! I dobio sam ozbiljnu konkurekciju u perverziji, čovjek me šiša neopisivo, možete mislit kad meni treba ČAK MINUTA da smislim perverziju, a njemu mikrosekund? Ona s mušicama je bila odlična, ali moj komunjarski brate, čekaj da meni netko digne (hmmmmmm..) živac, bit će gnjusobno! Npr. nekidan mi je došlo da pošaljem u rodni kanal nekog đeda koji me je zamalo srušio dok se guro pokraj mene u munjovoz a onda me još skoro zapalio čikom od cigare! Gad stari, i onda me poslije podlo gleda. Ali nisam se htio svađat, ipak sam all alone in a big city, možda stari ima veze kod skinheadsa, ko zna.
I da, još jedna novost, uskoro bi trebo počet primat poduke o sramoćenju u javnosti i suzbijanju srama izazvanog sramoćenjem. Nisam siguran, Miško, koliko bi to moglo bit uspješno budući da sam incredibly uptight, ali viđet ćemo, za sve postoji prvi put. Ali nemoj me krivit kad završiš u zatvoru jer ja nisam mogo dovoljno brzo pobjeć s mjesta zločina, to ti odma kažem!
Idi, sada me ne pitaj razlog jer nemam ja snage za to,
Što sam mogo, dao sam onda, ostala samo je bol...
(čujem li ja to kakvu izopačenu skotovsku misao i s juga i sa sjevera......?)
Mda, ima li ko kakvu ekstra želju za slijedeći post? Posve sam otvoren i čekam (sreća da nisam žensko i ovo napiso, jel da Diluted, bilo bi nekih krivih insinuacija??), nemam neku posebnu ideju što napisat u slijedećem postu. Evo, telefoni su otvoreni (možda bolje komentari) i glasujte za jednu od četiri ponuđene opcije:
A. Suhoparno pisanje o detaljima vezanim za PMS, uf, ovaj, PMF...
B. Nastavak sage o nezgodama jedne Pepeljuge s apendiksom (i tu ne mislim na slijepo crijevo...)
C. Nešto neopisivo perverzno uz pomoć frenda Miška, ako mi bude htio dat...:)
D. Popis zagrebačkih ulica s naznačenim lokacijama najboljih pica (take it as you like it, ja znam na što sam mislio...)
Možete glasovati čitavih tjedan dana, pogledat ću u četvrtak na faksu kakvo je stanje, ostavite neograničen broj komentara sa željenim slovom i prateću poruku zašto ste se odlučili baš za tu opciju. Čisto me interesiraju vaša ramišljanja, iako ih nije teško pogodit. I molio bi one koji onako samo povremeno bace look na blog da se također oglase (Munja, Čupava, Draška???) Sad bi moro ić nazvat svoje, da im kažem kako sam opet spisko 100 kuna u jedan dan i to na hranu, za ne falit, udavit će me ćaća kroz slušalicu od telefona! MA neću to govorit, što ne znaju ne može im škodit...
Primjećujem da ovaj post sadrži mnogo troznačnih rečenica, nadam se da će svaki mozak odabrat ono što je za njega normalno iako, poznajući vas, vidim samo jedan mogući ishod. Idem, vrijeme je da se uhvatim knjige i NE PADNEM SVA ČETIRI KOLEGIJA ali ako roknem povlačim barem jednu grešnu dušu sa sobom, htjela to ona ili ne:)
I na kraju, samo za IFKU:
PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON, PINK JE ZAKON.
|
16.10.2006., ponedjeljak
Miser ego...
Dragi blože, meni se čini da bi ja mogo totalno promijenit svoj nick u Pepeljuga a ne John-bez-tamo-nečega... Naime, moja malenkonst se jutros probudila neđe oko osam i po ali je isplivala ispod deka neđe oko devet. Naravno, čemu žurba kad je danas (bila) neđeja i kad ne moram niđe, aspolutno niđe ić. I tako se malenkost ustala (jedva), pogledala na policu s hranom i želudac joj se (još više) stisnuo. Naime, tamo nije bilo ničega (ako se ne računaju petit keksi koji gore već obitavaju 15 dana pa me nešto ne privlače) što bi malenkost mogla proždrijet. Razočarana sudbinom te utučena spoznajom da neđejom u Dubravi ne radi ni jedna jedina butiga osim ove dolje koja je skuplja od dionica Plive, malenkost je ustanovila da danas nastavlja s metropolitan dijetom. Menze ne rade, osim par onih po domovima, ali bliže mi se zaletit doma u Taj Mahala nego do Save pa me uvijek prođe volja za tim. Još k tome danas mogu očekivat opet neki jebeni maraton kroZZZZZZZZZZZZZZZZZ (jebe me z na tastaturi, neopisivo, iščupat ću ga, oću babe mi...) cijeli grad, ili utrku gujavica ili pak natjecanje u prđenju s preponama. Neki racku će garant bit na ulicama pa mi se ne ide.
A nije da imam nešto ekstra vremena. Danas treba oprat pjate od prekjučer (jesam li spomenuo da mi je LIJENOST najdraži smrtni grijeh?), oprat robu koji skupljam već tjedan dana (NA RUKE, drage moje sinjorine, na ruke, mašina je ovdje u metropoli luksuz koji si Pepeljuga ne može priuštit, osim ako se ne pođe kurvat), povadit bilješke iz praktikuma iz kemije (moram li napomenut da je baš moj turnus dobio neku barbikicu koja će nam davat kolokvije svaki jebeni utorak?), naškrabat DOMAĆI iz seminara iz kemije (tuka nas je zasula nekim značajnim i neznačajnim znamenkama, mjernim jedinicama, tricama, kučinama, ko će je znat...). Zatim bi Pepeljuga trebala oribat pod koji je već razvio svoj mikroživot ali meni se živo jebe, nek male bakterije uživaju. After all, bit ću biolog (hopefully) pa bi trebo vježbat na nečemu.
I da ne duljim previše s ovim proljevom, Pepeljuga se uhvatila posla i pred samo finale grandiozno začepila sudoper u kuhinji! Tako je to kad se neuki mača laćaju, obično se usose dublje nego ikad. I što će jadna Pepeljuga nego nać otčepljivač odvoda (ako ste ikad pomislili da je dovoljno samo zazviždat i da će se pojavit onaj kul mačo Mr. Proper, pomislite ponovo. Jedino što se dogodilo kad sam zazviždo je to da se susjedov doberman skoro otkinuo s lanca i izmaskariro me). Našla Pepe otčepljivač i krenula otčepljivat. I otčepljivala ona i otčepljivala ali odvoda ne otčepi! Ipak, postigla je to da voda nestane iz sudopera tako što se razmahala onom jebenom gumom i pobacala svu vodu van tako da je umjesto začepljenog sudopera dobila poplavu u kuhinji (za sve novopridošle članove, kolegice i kolege, nemojte se čudit što pišem u ženskom rodu, to ja tako često [iako to ne zvuči baš utješno]).
E jebiga, kad stvari krenu naopako, najbolje je ostavit da se sve slegne. I kad se slegla sapunica iz sudopera, Pepe je viđela da se on ipak otčepio. Sreća Božja inače bi me gazda kajišem po prknu (to se samo tako kaže, o perverzni stvore s Brašine, a i ti stvore iz Kuparskog polja, nije mi gazda nikakav BDSM). Tako, nakon poražavajućeg rezultata u kuhinji, Pepe je odlučila da se okani posla jer ako pođe ribat pod, moglo bi se dogodit da se one bakterije pobune i zakuju me za pod ko oni patuljčići Gulivera. Kad smo već kod zakivanja, sinoć sam umalo, zajedno s Keksyjem, pogledo neki horor u kojem tip s kukom (kako originalno) ganja polugole glupače po mračnim hodnicima (još originalnije). Ali njoj se nije dalo vrištat, meni se nije dalo smijat pa smo odustali od nauma. E, da, još se jedna stvar dogodila Pepeljugi jučer. Naime, htjela je poć do NSB-a iliti Nacionalne i sveučilišne biblioteke (za ove neuke iz Grada) i spojit se na internet pa je potezala svoj oteži laptop. I stigla je u tri u knjižnicu ali dundo osigurač iz osiguranja Maro Sokolić (ili Sokol Marić, svaki put zaboravim) ju je iščero jer se, naravno, knjižnica zatvara baš u tri (a glupa Pepe mislila da knjižnica u Zg radi cijelu subotu, ipak je ovo metropola, ljudi su željni znanja?). I tako je Pepe drpila taj laptop CIJELI dan po Zagrebu, vodila ga u posjet Cinestaru, menzi, u dva zahoda i u Keksyjev stan. Nauživo se moj laptop i zaradio par udaraca jer je neka kravetina s guzicom od tri hektara pokušala uletit kraj mene (MENE, ovakve čačkalice) u munjovoz. Ali srećom mu nije ništa.
Idem, moram se pripremit za daljna predavanja (toliko sam nadobudan). Profesori su ok, doduše profa iz zoologije je koma, pokazo nam je nekog „jezičnjaka“ u formalinu koji se svojevremeno nalazio u ustima njegovog kolege. Također smo i promatrali trakavice, pijavice, METILJE i sl. Fascinantno. Imali smo i vježbe iz matematike koje nam drži neki ostarjeli asistent ali tip je simpa, izgleda ko Urkel bez cvika, nategnuo gaće do ispod pazuha! I ne zna reć slovo r pa nam nije baš dosadno na matematici. Obradili smo linearne i trigonometrijske funkcije i mogu vam reć da tip fakat dobro objašnjava, nekako drukčije i, usudio bi se reć, bolje nego naš stari Trinom. Konačno samo počeo shvaćati trigonometrijsku kružnicu. Ajde fala Bogu, neka korist od matematike. Jedino je profesor iz matematike, onaj koji drži predavanja, lagano izgubljen u prostoru i vremenu, nismo čak ni sigurni da priča hrvatski (mislimo da je u njega ušo duh Spocka pa nam se krevelji na vulkanskom...) Anyhow, grupica zajebantski raspoloženih nas se dobro zabavljala preko matematike, već vidim da nam neće bit dosadno. Diluted, preporučam ti od srca da uzmeš običnu biologiju a ne molekularnu jer je mnogo zanimljivije, pričala mi je jedna cura da su na molekularnoj sve neki frikovi bez i jedne kapi humora, ti bi tamo odskakala ko opatica u striptiz baru. Ne, fakat, na biologiji se uči od svega pomalo, lakše je i ljudi su super a uvijek možeš za postdiplomski uzet molekularnu. Osim toga, ja ću imat sve moguće knjige i bilješke pa će ti bit ko bubregu u loju.
I tako, polako se privikavam na ulogu biologa/kemičara. Veoma sam uzbuđen zbog predstojećeg praktikuma iz kemije jer ćemo morat nešto filtrirat i sl. Ali svako radi svoj pokus, nema više onoga da Pauza mlatara nečim po katedri i to naziva pokusom. Ovaj tip, Matej, se pravdo asistentici kako ne može ljepše nacrtat pribor jer mu se ruke jako tresu. Bit će škakljavo kad budemo prelijevali npr. nitroglicerin i sl.!! A stoji tri metra dalje od mene. E, da, inače sve što radimo na praktikumu opisujemo i crtamo u svoj laboratorijski dnevnik a onda to ISTO doma pišemo u drugu bilježnicu i urednije crtamo pa se to zove referat ili izvješće. Inače, ja na kemiju radim za stolom 13 zato... nadam se da su mi zvijezde naklonjene:)
Sad fakat moram ić. Reći ću nekolicini prijatelja o ovom prdoklačenju na internetu, želim da navrate I OSTAVE KOMENTARE POPRILIČNE DUŽINE inače... Nadam se samo da ih neću prepast dužinom svoga (Boleslava, ČUJEM li ja to neku prljavu misao??) posta, dobit će jadni žulj na mozgu... Inače sam poznat po perverziji (barem mi tako kažu moje gruppies, ja ne primjećujem ništa perverzno :). Adio više, bole me kažiprsti od kljucanja, čujemo se jednom, vidimo se tamo neđe...
|
12.10.2006., četvrtak
Maraton of the braindead morrons
Ne, nema smisla... Pokušao sam se igrati malo i napisati post na engleskom ali mi se fakat ne da, možda koji drugi put. Ali ću se zato potruditi napisati ga više-manje po standardu, dakle bez krnjih infinitiva, kontrakcija i sl. Eto tako, malo da se i ja poigram, valjda smijem?
Dok ovo piskaram još uvijek je nedjelja i ćovijek (morao sam!) bi očekivao da će se odmoriti, opustiti, konteplirati nad zajebanom sudbinom i slično. Ali ne, čovjek je danas odlučio poći u grad i staviti nešto u kljun jer je gladan, a u promjeru dvadeset kilometara danas ne radi ništa jestivo. I tako je čovjek pošao na autobusnu stanicu i već tad je primjetio da autobusi voze nekom čudnom rutom ali je odlučio ne obraćati pozornost, najvjerojatnije nije ništa posebno. Uskoro je stigao na okretište munjovoza, sjeo i čekao. I čekao. I čekao. Uskoro je počeo lagano psovati no to je sve preraslo u kočijaško jebakanje jer munjovoza nije bilo. Očita i ogromna gomila ljudi koja se tiskala u jedan autobus mu nije izgledala sumnjivo, ni najmanje. Tek kada je bus otišao, naginjući se na jednu stranu i umalo pokosivši neku cotavu bakicu, čovjek primjeti neke idiote kako trčkaraju posred ceste. „Svašta“, pomisli čovjek, „ovi su pravi luđaci, neka nekog od njih skrpi munjovoz i tri dana će ga strugat s pruge.“ Tada čovjek primjeti sve više i više sličnih luđaka te mu nešto pomalo postane sumnjivo. No dok je informacija stigla iz guzice u mozak (što znate da je poprilično dug i naporan put), prošlo je podosta vremena. Naposlijetku je tromi mozak povezao činjenice i objavio vijest nesretnom svom vlasniku: DANAS JE ONAJ JEBENI MARATON KROZ ZAGREB I ZATO NI JEDAN VRAŽJI MUNJOVOZ NE VOZI KUDA BI TREBAO, TOME JE SLUŽIO ONAJ AUTOBUS NA KOJEM JE PISALO „izvanredni prijevoz“ TI MORONE MOKROM KRPOM UDAREN!!! I tako je čovjek sjeo u slijedeći autobus i završio negdje u rodnom kanalu očeve sestre (da ne kažem pizdi strininoj) i tamo sjeo na munjovoz koji ga je SREĆOM doveo na poznato mjesto, baš tamo gdje postoji nešto jestivo: pred Importanne Centar. Čovjek se stuštio u McDonald`s jer mu se fakat jeo junk food. Tamo je uzeo Big Tasty (!!!) s domaćim krumpirom i u slast pojeo cijanid, arsen, živu, kljunove, pandže, rogove, repove i ostale izuzetno zdrave sastojke tog obroka. Potom je šetao, šetao, šetao i ponovo se utovio, jednim komadom pizze, jer je bio još gladan. Nakon toga šetao se i šetao po Zrinjevcu te naletio na tetu s kestenjem. Tu je kupio mali fišek kestena i drobio cijelim putem do trga gdje je kupio pečeni kukuruz.
Tu prestaju jedalački pothvati jer je policija krenula u ophodnju i počela provjeravati ljude oko sebe, tražeći njihove osobne. Budući da čovjek nije bio siguran je li ga njegov gazda prijavio na policiju ili ne, diskretno se povukao (diskretno koliko jedan vodenkonj može) i pobjegao u nepoznatom smjeru. Našao se s osobom X i njegovom ženom Y koja ima trideset godina i DOKTOR JE ZNANOSTI (vau, ovo je prvi doktor znanosti s kojim sam na ti. Ustvari ovo je prvi doktor znanosti uopće kojeg sam upoznao) te preuzeo pošiljku (knjige, nije koka). Vratio se natrag u svoju jazbinu, zahvaljujući Nepokrenutom Pokretaču što munjovozi ponovo voze trasama na koje je naučio. Ponovo je ogladnio te mora krenuti u lov po polici s hranom (ništa, samo petit keksi i jabuka, eto to vam je studentski život). Zatim piše ovaj idiotski post i zaključuje kako mora prestati s velikom nuždom (i.e. kenjanjem) i poći na spavanje jer ga sutra čeka veliki posao (kupovanje mikrovalne). Idem, levis nox...........
Zaključak: moram prestati šetati, inače će u meni biti tristo kila!!
BTW, za kojih mjesec do mjesec i po dobijam Internet u svoju sobu (with a little luck) pa ćemo se čuti češće, do tad se strpite, pustite genija da odmara (ovo moj superego govori, to nisam ja [Vidite? Sam sebe zove Super!] uskoro ga šaljem u Vrapče)! :)
|
11.10.2006., srijeda
Week After
Hmm, dojmovi nakon provedenog jednog tjedna (nepunog) u metropoli? Zagreb je jebeno velik grad!!! Trust me, nemojte mislit da ćete pješke brzo stić neđe samo zato što ste navikli skoknut od Pila do kolodvora u ugodnu šetnjicu! NEMA toga ovdje! Krenete li pješke po gradu, veoma će vas brzo zabolit noge i onda ćete molit Boga (kad se budete vraćali doma tramvajem) da ona baba tamo slomije nogu i ne uđe u tramvaj, tako da joj se ne morate dignut! Nažalost, baba uvijek potrefi kroz vrata u zadnji tren i onda vam puše za vrat tako da ne znate što je gore: zadah lučine iz dentijere ili to što vas svi gledaju kao mučitelja gerijatrije!
Inače, sam faks mi se (zasada) dopada, naravno kad su ispiti još daleko. Imali smo uvodno predavanje iz Opće i anorganske kemije i žena nas je isprepadala worst-case-scenariosima koji se mogu dogoditi u labosu. Zatim nam se dezinformirala kako na Britancu postoji butiga gdje se mogu kupit kute za 30 kn. Ja pošo, naravno falio Britanski trg pa se iskrco stanicu ranije i opalio prema naprijed. Zatim sam proveo dobrih uru vremena u šetnji koncentričnim krugovima oko trga, pitajući i ne dobivajući odgovora. Da nije bilo Tapira i Jelene najvjerojatnije bi se utopio u lokvici koja je stala nakon kiše. I znate što je najgore? Kad su mi Tapir i Jelena pokazali butigu s kutama, otkrio sam da se ista nalazi upravo na onoj stanici gdje sam se ja rano iskrco!! Bio sam na dva i po metra od ulaza u butigu i nisam obado nego sam ko međed hodo po kiši okolo!!! Nema veze, ušo ja unutra i pito za kute. Žena odma pogodila da sam iz Dubrovnika (po stasu i po glasu, reće ona) i dala mi upravo moj broj (čak ga je bilo). Kupih dvije kute koje NISU bile po 30 kn nego po 149 svaka!! I onda jebena pinceta za 78 kn!!! I na kraju lateks rukavice u kojima sam trenutno i piskaram, privikavam se na sticky feeling, kao da rastežete kondom za slona po rukama. Eto, ako je ikoga zanimalo kako se doktori osjećaju u tim rukavicama, sad znate.
Ali veoma me oduševljava misao da ću u ponedjeljak obuć svoju prvu (nadam se ne i posljednju kutu) u životu i igrat se po laboratoriju. Naravno, ako čujete na vijestima da gori Zagreb, to sam samo ja peglo kute, moram doć čist i ispeglan, zar ne? Jao super, konačno prava znanost. Malo me bila obeshrabrila činjenica što profa iz kemije smatra da smo mi svi već bili u labosima i pravili zlato iz govana. Ja sam konstatirao da je naša Pauza bila prelijena pa smo samo palili šibice. Zar nije istina? Kad smo mi to radili u labosu? Kad smo mi IMALI labos??
Također sam danas posjetio i Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku ili popularno zvanu NSB. Zgrada je fenomenalna, ima milijun katova i na svakom katu ima milijarde knjiga, desetci stolova a ispod svakog utičnica za struju za laptop, sve je tako mekano, tiho, opuštajuće. Toliko je tiho da, kad netko zakašlje, sve odzvanja i bole uši. Oduševilo me, čak morate provuć iskaznicu da uopće dođete do pristupa knjigama! Fakat napredna tehnologija.
Što se tiče žderanja, malo me razočaro Studentski Centar (iliti SC, Zagrepčani sve vole skratit). Menza izgleda kao da je stara trideset godina (što je vjerojatno i točno) i hrana je na dane, danas ok sutra užas prekosuta fenomenalna. Osoblje je tako ljubazno da bi pobrale sve nagrade na natjecanju ljubaznosti (yeah, right)! Ali nemam se što bunit, objed me u prosjeku košta 6 i po kuna, fakat džabe.
I sad ćete me morat ispričat jer idem leć, sutra mi je tjelesni u SEDAM ujutro!! A moram se dić u pet i po kako bi stigo iz Dubrave do tamo. Bilo bi mi lakše da ovi Cigani prekoputa nemaju neki party večeras, mora da će urlat do tri ujutro. I još će me vražji kokot dignut u četiri, bilo bi najbolje da uopće i ne idem spavat!! Eto, nemojte očekivat da ću vam odgovarat na komentare ili mailove ili da ću pisat postove redovito jer imam veoma ograničen pristup Internetu („Ne mogu se prisisat na informatologiju“, da citiram Surlabu). I oznojiše mi se ruke u ovim rukavicama, idem se oprat i spat, laku noć...
|
06.10.2006., petak
Terra Incognita
My life`s fantasy that you are not smart enough to even dream...
Lijepo je sve krenulo. Pošli smo iz doma u 5 i po ujutro, stigli u Dubravu oko jedan, ušli u stan............ i imali što viđet! Od sedmog mjeseca, kada smo gledali stan, pa do jučer promijenilo se toliko toga i stan sada izgleda kao da je kroz njega prošla kohorta tvorova i buljuk svinja koje su se vraćali s blatne kupke! U sedmom mjesecu sve je bilo čisto i fenomenalno, mašina za robu, divna kuhinja, prostran dnevni boravak... Sada??!! Nema mašine za robu, kuhinja je HALAVA, na špaheru fale oni kurci za okretat i palit plin, u MOJOJ SOBI JE BILO PREDIVNI PLAVI TEPIH KOJI JE SADA TAKO HALAV I PUN FLEKA DA SMO GA ISTI SEKUND SMOTALI I BACILI VANI!!!!! Banja je definitivno najgora, po zidovima rastu ne samo gljivice nego PRAVE, JEBENE, ODVRATNE šumske gljivetine!!! Moja mater i ja nismo mogli vjerovat! Pošli smo do mamlaza ispod tj. gazde i zahtijevali objašnjenje. Mamlaz odgovori da je preko ljeta nekome tipu izdo sobu i da je taj bio, ovaj, hm, er, lagano... nemaran. Nemaran? NEMARAN??? Bio je fucking za objesit, i to za jaja!!!
Ali, dragi moji, nije to sve, niste čuli još NAJGORI dio cijele priče! Naime, čovjek uze mene za podstanara, nekako logički slijedi da će pokušati uzeti studente tako da u kući ima četvero ljudi sličnih i/ili istih interesa. Kažem pokušao jer to mamlaz nije učinio... ŽIVIM S JEDNIM NADNIČAREM BOSANCEM, JEDNIM NEKIM DUNDOM RASTAVLJENIM, JEDNIM DRUGIM DUNDOM RASTAVLJENIM KOJI SE BAVI TEŠKIM VAROVIMA TE JEDNIM POSRNULIM SPORTAŠEM!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! A ŠTO JE JOŠ GORE, samo su četiri sobe pa to znači da jedan dundo spava u boravku. A NAJGORE je to što ŠESTI dundo još nije do kraja iselio pa je pola njegovih stvari razbacano po dnevnom boravku!!! E pa nek se javi onaj kome je gore nego meni u ovom trenutku. Osto sam sam ko erekcija usred pustinje, živim s bosancima, radnicima, u nemogućim higijenskim uvjetima i u kraju gdje mi svi savjetuju da nosim (barem) pancirku kad izlazim iz kuće!! Ako čujete da je netko izvršio samoubojstvo mlakom peglom u Dubravi, to sam onda ja. Kažem mlakom jer se ova moja od sto kuna ne može ni zagrijat alavija.
I tako, osim uobičajenih radnji koje mora obavit jedan redovni student biologije, ovaj tjedan se moram dobro opskrbit raznim Cilitima, Domestosima, Ajaxima, Jarovima i krenut u ofenzivu po banji, mislim da će me to koštat više nego Ameriku rat u Iraku (400 kuna!!!). A oni troše bijednih 8 milijardi mjesečno!
I tako, danas mi je prvi dan početka moga kraja, nadam se da se ovaj „ptić“, kako kažu neki, neće previše unostalgičit jer neće biti u stanju preživit ni sedam dana ovdje. E, da, kad smo kod života, jutros sam umalo osto i bez toga. Naime, negdje oko 4 ujutro neki kurac je tako počeo urlat da sam iskočio iz vlastite kože i pobjego nekuda, a koža je pobjegla u ormar. Nakon par minuta, kad smo se ponovo ujedinili, shvatio sam da JEBENI KOKOT živi direkt pod mojim prozorom i da će me jebat u zdrav mozak čitavu godinu!!!!!! Sve jedna katastrofa za drugom, ne znam zašto se usud okomio baš na mene, mislim, što mu skrivih?? Ok, kao sam Bogu dane, proveo više života ležećki nego ikako drugačije ali zar je to razlog da se sudba tako okrutno zajebava sa mnom? Ali neka, kad za deset, dvaest godina budem zarađivao pristojnu plaću i imao mini-empire, onda ćemo se svi zajedno sjetiti kako sam počeo: u halavom stanu s radnicima iz Bosne. (jedino je moja soba sad dovedena u stanje u kojem može biti kada u njoj živi lijeni muški tinejdžer) JEDVA čekam Božić, idem doma i već sam kupio karte avionske, jedva čekam, jedva čekam, jedva čekam... A sad me ispričajte, idem se spremit za misu, idem s Keksyjem negdje, bit će u katedralu (kuš drugo nego ravnu Bogu u skute...) Ajd pišite mi mailove, ovo je ne baš dobar način komuniciranja, Svi vi koji smijete znat moj normalni mail znate ga, a za sve ostale krvopije tu je (MasterCard) johnbezterrae@email.t-com.hr
I have seen the rain
I have felt the pain
I don't know where I'll be tomorrow
I don't know where I'm going
I don't even know where I've been
But i know I'd like to see them again...
|
|
|